ponedjeljak, 23. svibnja 2016.

Ljekovite moći kadulje





Jednom sam se umalo otrovala kaduljom i tako pokvarila cijeloj svojoj obitelji ionako kratko ljetovanje na Rabu. Jednostavno nisam imala dovoljno znanja o toj moćnoj biljci. Mnoge su biljke ljekovite no i one dobro poznate po svojim ljekovitim svojstvima opasne su za zdravlje ako ne znamo kako ih pravilno upotrijebiti. Tako da slobodno možemo reći da su istodobno i lijek i otrov. 

Evo kako sam pogriješila: 

Ujutro me probudila grlobolja pa sam odmah pomislila na čaj od kadulje. Mislila sam da će me grlo prije prestati boljeti ako popijem malo više tog čaja pa ću moći uživati u suncu i moru. Skuhala sam tako čaj od kadulje. 

Prva pogreška bila je u tome da sam zakipila vodu, stavila sušenu kadulju (čaj od kadulje) i poklopila! Čaj od kadulje ne smije se poklopiti već se kuha nepoklopljen oko tri minute kako bi ispario tujon, sastojak eteričnog ulja kadulje koji joj i daje karakterističan miris. A koji u većoj količini loše djeluje na središnji živčani sustav. Osoba koja se "predozira" tujonom ili jednostavno poklopi čaj od kadulje dok se kuhao može imati za posljedicu: nesvjesticu, ubrzan puls i nesanicu. Ja sam čak dobila i temperaturu. Nisam mogla hodati. Slabost cijelog tijela i potreba za vodom. Trajalo je gotovo čitav dan i noć. 

Druga pogreška bila je što sam stavila "malo previše" suhe biljke u silnoj želji da me grlo što prije prestane boljeti. Jedna čajna žličica je dovoljna za četvrt litre vode a ja sam stavila barem duplo. 

Treća pogreška je bila što sam ja to onako još vruće "srknula" skoro naiskap prvo šalicu pa još jednu i više se ne sjećam točno, al mislim da sveukupno tri šalice u roku pola sata što je inače doza za cijeli dan. Podcijenila sam moć ove biljke. Moje neznanje sam platila. Kadulja bi mi pomogla da sam samo slijedila upute kako se radi čaj. Danas znam bolje i više. Puno više o kadulji. Cijenim ju i volim. Često ju koristim. Ponekad je ubacim u tjesteninu ili njoke ali tek pokoji mladi listić. Od njenih slatkih cvjetova radim ukusan sirup za razrjeđivanje. Sušimo je za čaj ali ga sad radim kako treba. Probala sam i kadulju u mlijeku: bademovo ili neko drugo mlijeko i kadulja se kuhaju otklopljeno 3 minute. U mlijeko dodam kasnije žličicu dvije meda. Na pola litre mlijeka stavim tek žličicu suhog lista kadulje. Odlično je u zimskim mjesecima kad je sezona kašlja. Od kadulje se mogu raditi još i ulje, kupke, vino, rakija pa čak i kolači. Kako tko voli. 

Osim eteričnog ulja kadulja sadrži kalcij, kalij i natrij i u narodnoj medicini jedna je od najstarije korištenih biljaka. Upotrebljavala se za razne bolesti čemu svjedoči i njen latinski naziv: Salvia što znači spasiti. Dakle, biljka spasiteljica. Naravno da treba proniknuti u tajne njenoj čarobnog i ljekovitog djelovanja. Upotrebljava se najčešće za bolesti usne šupljine kod grlobolje, kašlja, probavnih smetnji, mokraćnih smetnji, noćnog znojenja, gripe... Još je i bolje ako ju koristite preventivno i dopustite ovoj biljci da stanuje u vašoj ljekovitoj gredici, kutku ili kamenjaru. Vrlo dobro uspijeva i u kontinentalnim krajevima. Čak postoje zapisi kako ju je Karlo Veliki u svojim strogim propisima tzv. Kapitularima uvrstio među 72 biljke koje se moraju uzgajati u seoskim, gradskim ili samostanskim vrtovima. Postoji i uzrečica: "Kako može umrijeti čovjek kojem u vrtu raste kadulja." Ili "Zaprijeti li smrt, po kadulju u vrt."

Poznat je i kaduljin med jer opojne i ljepljive cvjetove kadulje pčele naprosto obožavaju i ne mogu im odoljeti. Med je vrlo aromatičan, ljekovit i ukusan. 

Vrtlari znaju da kadulja odbija leptira kupusara i puževe golaće, privlači bubamare i odlično se slaže s mrkvom. 

Sirup od kadulje - recept:

Cvjetove kadulje ubrane po sunčanom danu prelijte s dovoljno vode tako da prekrije cvjetove. S nekoliko ploški domaćeg limuna ostavite da odstoji preko noći ili 24 sata. Onda jednostavno dodajte šećer i lagano zagrijte da se šećer otopi i to je to. Kad se ohladi prelije se u staklene boce. 
Može se raditi i tako da se šećer otopi prvo u vodi a onda se potope cvjetovi, doda limun i to stoji pokriveno dva dana. Oba su recepta dobra. Sirup poprimi rozu do crvenu boju pa je to baš fora. Naravno boja je intenzivnija što je kraj sunčaniji. No i ako ne ispadne baš intenzivne boje sirup će biti ukusan a pijte ga razrijeđenog s vodom. Ima svakakvih recepata s kaduljom no ne zaboravite kaduljine tajne moći i oprezno dozirajte slijedeći upute oko pripreme. Nikad ne podcijenite moć prirode. 







nedjelja, 8. svibnja 2016.

Djeca šume




Još nisam upoznala čovjeka koji ne voli prošetati šumom. Opustiti se. Nasloniti se na drvo. Disati. Važno je povezati se. Povezujući se s našom iskonskom majkom - Majkom Prirodom doživjet ćemo i samog sebe. Otkriti sebe. Tako nas neki zabačeni šumarak liječi od svih bolesti modernog doba. Dendroterapija. Drveće nas iscjeljuje sitnim česticama - fitoncidima koje ispušta da bi zaštitilo sebe. Kao zračni antibiotik. Nekoliko udaha dostatna je doza za više mjeseci zdravlja.
Ipak, kad god odemo u šumu rijetko nailazimo na ljude. U odgađanjima i izgovorima mnogi zaista i nemaju vremena. Onda pomislim: pa, dobro, svatko čini što ga veseli, ionako je najteže vidjeti tragove čovjeka u prirodi.
Kako smo se zaljubili u šumu i postali njena djeca?
Često smo planinarili i planine su postajale dio nas. Vidici su nam se otvarali sa svakim novim vrhom. Ubrzo smo shvatili da cilj nije vrh nego hodanje. Ljepote prirode obuzimale su nas. Tako smo upoznali i šumu. Njene tišine. Miris. Čarobnu svjetlost koja se prosipa kroz njene krošnje. Bilje i gljive - hranu kojom nas nudi. Ona je prihvatila nas. Poštujemo se. Najavi svaki naš ulazak. Ne bojimo se. Ni ona se ne boji nas. Zna da dolazimo kao prijatelji. Otvara nam svoj svijet, a mi se prepuštamo njenim stazama. Nikad ne znamo kuda će nas zapravo odvesti. Avantura je dio svakog dobrog boravka u prirodi. Ponekad protrči srna, ponekad iz vedrog neba padne tuča, pronađeš vrganj, nabereš kestena ili izrezbariš savršen lijeskov štap. 
Nekad razgovaramo ili pjevušimo nekad hodamo u tišini. Živimo u sadašnjosti a opet nekako izvan stvarnosti. Ili je ta naša stvarnost prava? Našoj djeci šuma je još zanimljivija. Oni otkrivaju svijet istražujući kukce ili prateći ježa. Umjesto sa superjunacima ili winksicama igraju se s dva puža. Razgovaraju s njima i pjevaju im. Nose ih sa sobom. Nekad je to skakavac ili žaba, mali gušter, bubamara ili glista. Igramo se detektiva i proučavamo tragove životinja.  Slijedimo jazavca dok se ne izgube otisci u blatu. Nekad rade skrovište u šumi dok mi beremo bilje. To je kažu njihova kuća u šumi. Moramo je opet posjetiti nakon nekog vremena. Nekad provedemo cijeli dan u šumi. Zapalimo vatru i ručamo ko da smo doma. Po povratku uvijek nosimo pune košare. Uvijek se nešto nađe. Poput neke trgovine i ona ima na akciji neke plodove za super subotu u šumi. Hvala ti. 



 MOLITVA ŠUME (Khalil Gibran)

Čovječe, kad pored mene prođeš
nemoj podići ruku ni na jedno stablo,
ni na jedan grm.

Nemoj me nepromišljeno ozlijediti.

Ja sam toplina tvog doma i ognjišta
u hladnim zimskim noćima,
prijateljski hlad i štit od vreline
ljetnoga sunca.

Ja sam drvo tvoje kolijevke,
sljeme tvoje kuće, daska tvojeg stola,
postelja na kojoj spavaš
i odmorište vječnog počinka.

Čovječe, poslušaj me i usliši molitvu moju.

Ne ruši me nepotrebno, ne spaljuj me,
nepažnjom, ne sijeci me nerazumno,
ne ozlijedi me bezobzirno.



Energija prirode: Glog!

Cvijet gloga
Kako najbolje iskoristiti dva sata prije posla? Odgovor se sam nametnuo: nasip! Lagana šetnja sa "ful" opremom: fotić, torba za bilje, škarice, mob. Fotić jer uvijek ugledam nešto prekrasno kad ga ne ponesem pa se onda kasnije "grizem". Torba za bilje jer kad planiram brati neku određenu biljku ispadne da usput pronađem još nekoliko drugih biljnih vrsta pa torbi i vrećica nikad dosta. Škarice jer nisam divljak koji trga i čupa a i neko bilje jednostavno i ne možeš drugačije ubrati. Mob da vidim koliko je sati jer ipak ne želim zakasniti na posao. 

U jednoj takvoj proljetnoj šetnji nasipom pažnju mi je zaokupio i veliki bijeli grm koji "zuji". Intenzivan miris meda koji razvijaju njegovi mnogobrojni cvjetovi privlače pčele ali i ostale kukce. Privukao je tako i mene no ubrzo mi je intenzivan miris počeo pomalo "ići na živce". Veliki bijeli grm koji zuji i ide pomalo na živce zove se glog. 

Tako nam priroda ponekad daje na znanje glasno i intenzivno koliko god može da je upravo sada vrijeme za branje glogova cvijeta. Osim što ćete uživati na svježem zraku i "uhvatiti" malo sunca obogatit ćete svoju biljnu ljekarnu. Glog je već tisućama godina poznata biljka koja se sakuplja u ljekovite svrhe. Izvrsna je za srce jer jača srčani mišić i uravnotežuje tlak. Bilo da imate visoki ili niski tlak glog će pomoći. A tko pije čaj od gloga ne mora se bojati infarkta. Ima učinak smirenja što je mnogima danas potrebno. Stalno smo u žurbi, nemamo vremena jer jurimo bez stajanja i sve nas živcira, djeca nam dižu tlak, loše spavamo ili nam zbog šefice na poslu srce ponekad nekontrolirano lupa. Od računa teško dišemo, a od gužvi i čekanja šumi nam u ušima. Nemamo energije. Svakidašnje su to izjave modernog zaposlenog čovjeka. Pripravci od gloga blagotvorno će djelovati na sve ove probleme. 

Glog nam zapravo uopće ne može pomoći dok stoji kao drvo (tj. grm) u našem susjedstvu i privlači pčele. Njegove blagodati možemo uživati tek pijući čaj od cvjetova i bobica, ili tinkturu ili možda marmeladu, liker ili vino, možda sirup no za spravljanje tih pripravaka potrebno je znanje. 

Čaj od gloga: 

Uviježeno je da se čaj priprema od suhe biljke iako se prema savjetima poznatih travara kao što je Maria Treben ili Sv. Hildegarda ili Mauricea Messeguea za liječenje se koristi ako je moguće svježa biljka ili pripravci od nje. 
Dakle, glog se bere dok još postoji podjednako cvjetova kao i cvjetnih pupova skupa s lišćem u pazušcima. Suši se pažljivo u tankom sloju. A čaj se može raditi i od mješavine cvjetova i listova ili s dodatkom i sušenih bobica. Jedan do dva prstohvata suhe biljke se prekipi i pusti da odstoji 5 - 10 minuta. Ovo je odličan čaj za starije ljude koji bi ga trebali pijuckati kroz dan. 

tinktura od gloga u izradi
Tinktura od gloga:

Kod receptura za biljne kapi ili tinkturu (alkoholnu otopinu) naglašava se da se rade isključivo od svježe ubranog cvijeta ili bobica. Kad cvijet počne gubiti latice više ne vrijedi za uporabu.
Biljka se usitni i prelije rakijom. Stoji na mračnom mjestu 3 tjedna i povremeno se protresa. Onda se procijedi i spremi u tamnu bočicu. Pije se razvodnjeno (10 - 20 kapi s vodom) ujutro i navečer, a doza ovisi pije li se prema potrebi ili preventivno.


Marmelada od bobica gloga:

Marmelada od plodova gloga tzv. gloginja radi se slično kao i marmelada od šipka. Plodovi se prokuhaju s vodom da omekšaju a potom se pasiraju i miješaju s nekim zaslađivačem (šećer, med ili agava sirup) ovisno što i kako jedete. Dobro je dodati limuna ili umiješati i drugo voće kao npr. plodove šipka, dunje ili jabuke kako bi "popravili" okus. Same gloginje nisu osobito ukusne. Pomalo su brašnaste i bezukusne. U kombinaciji s drugim voćem možete napraviti ukusne i zdrave zalihe slatke zimnice. 

Plod crvenog gloga
Sirup od gloga i šipka: 


Plodovi gloga i šipka kuhaju se kao i za marmeladu samo s više vode. U to se dodaju i začini poput cimeta, kardamoma i vanilije, a nakon što se procijedi i ohladi doda se zaslađivač. Kasnije se po želji može dodati i malo ruma te sok od limuna. Čuva se u staklenim bocama.

Želite li živjeti zdravije jednostavno otvorite svoje srce. Uzmite što vam priroda daje i pametno iskoristite njene plodove. Nahranite tijelo, ali i dušu. Budite skromni. I kad berete cvjetove ostavite uvijek dovoljno za pčele. Kad berete bobice ostavite nešto i za ptičice. Za sve koji propuste nabrati cvijet priroda daje drugu priliku na jesen. Plodovi gloga jednako su ljekoviti. Divlje biljke imaju nevjerojatnu životnu energiju stoga ih poštujte i cijenite. Ako sanjate ružno možda će vam pomoći grančice gloga pod jastukom. Naravno, sve ovo ne vrijedi za vampire jer prema narodnim vjerovanjima za njih glogov kolac znači smrt. 

Divlja žena u meni


Ne znam kako vi ali ja neprestano otkrivam nove stvari.To je djelomično predivan osjećaj. Onaj drugi dio ustvari je suočavanje s činjenicom kako sam bila "glupa" prije tri dana. Nisam sigurna tko me tjera da stalno nešto proučavam: o odgoju, o glazbi, o prehrani, o sirovoj hrani, o bilju, permakulturi... onaj vražičak ili anđelak. Kako se sve više osjećam svoja sve manje spadam u kategoriju "normalnih". Normalno je uostalom samo srednja vrijednost, većinsko, ono što je uvriježno i opće prihvaćeno. Tko uopće želi biti poput živice? Svima je jasno da ptice kojima su krila podrezana ne mogu letjeti. Što je ptica kad ne leti? Izgubiti bit, izgubiti sebe previsoka je cijena. Zato budite svoji.

"Ne, ja znate živim u planinskoj kolibi sa svojim roditeljima, jedemo koru hrastovog debla, pijemo rosu i ne plaćamo televizijsku pretplatu pa su nam isključili televizor. Sad na njemu moj stari pili drva, a stara ga povremeno preskače kako bi ostala u formi." Silvija Šesto: Debela 

Iako još ne živimo u planinskoj kolibi ni to nije isključeno u nekoj budućnosti. Ljudi kojima sam okružena često nas moraju nekako kategorizirati. Pravila su stroga: ako si čudak zna se koji je kodeks ponašanja od odjeće, frizure do hrane i imaš se pridržavati toga. U kalup i točka. Nije moguće da netko bude polučudak. Uostalom, za traženje sebe preporučuje se Indija ili neka dalekoistočnjačka zemlja. Religija: budizam ili tako nešto. Odjeća: samo prirodni materijali ručno šivani i bojani prirodnom bojim. Friz: dredloksice. Hrana: veganska ili sirova. Posao: napuštanje svih materijalnih dobara rezultiralo je i otkazom na poslu da bi se posvetilo meditaciji i transcedentalnim umjetnostima. Ljubimac: vuk koji živi u divljini i povremeno se viđate za puna mjeseca na dogovorenom mjestu. Bračno stanje: razveden/a al živi u izvanbračnoj zajednici s puuuuuno mlađom ili mlađim. Shvatili ste. 

Ove me godine zeleno totalno obuzelo. Sirova hrana, živa izvorska voda, trčanje, lutanja i radost otkrivanja i učenja, osjećaj osviještenosti i sreća, energija, životna snaga. Kao da sam otkrila Sveti Gral, zaista. Kao da sam pobijedila sve negativne misli u svojim kukuljicama. Otkrila sam nešto u sebi što je teško pretočiti u riječi. Duhovnu stranu svog bića i dotaknula po prvi puta odgovore na pitanja koja su dugo zujala u zraku i prije no što su bila postavljena. Ne znam koliko me razumijete. Možda je ovo razgovor sa samim sobom. Ne bi bio prvi. I sad više nije važno more ili kopno. Kamen ili zemlja. Voda ili šuma. Pučina ili pogled s planine.  Nasip. Djeca. Nebo. Sreća koju sam pronašla u sebi zauvijek je tu. U meni. Nepobjediva. Trajna. Vječna. Moja.  

"Intuicija je blago ženske psihe. Ona je poput nekog rašljastog oruđa ili poput kristala kroz koji se može gledati uz nevjerojatan unutarnji vid." C.P. Estes: Žene koje trče s vukovima



Novi pogled na život za mene. Sigurna sam da je Priroda već davno otkrila svoju unutarnju snagu. I proljeće će udahnuti početak novog života. Ljeto će ispuniti puninom životne energije. Jesen će ubrati plodove, a zima će začarati svojom ledenom ljepotom. Prava će se snaga skriti pod zemlju. U korijenje. U sjemenje. U srž. U bit postojanja. Energija će promijeniti formu ali će snaga ostati ista. Nepobjediva. Trajna. Vječna. 




Sirup od smreke – najbolji lijek za djecu

Svakom roditelju sigurno je najveća muka kad se dijete razboli. Od kašljanja i neprospavanih noći do čekanja kod liječnika, straha od ponavljanja neke upale, temperature i odlazaka na bolovanje. Kako mi već nekoliko godina „izbjegavamo“ liječnike, a naši su klinci svaki dan u vrtiću bez „bolovanja“? Uspjeli smo tako što smo promijenili prehranu korak po korak koliko je moguće s djecom: slatkiše i šećer sveli smo na minimum, a mlijeko smo potpuno izbacili, dodatno smo uveli više voća i zelenja. Gotovo svakodnevno odlazimo s djecom u prirodu, šećemo, planinarimo, boravimo u šumi, puštamo ih da trče i valjaju se po travi, „kuhaju“ juhe od blata i piju izvorsku vodu. Kad ipak počnu kašljucati tu je naš „ljekić“ kako oni zovu domaće sirupe od bilja. Najomiljeniji od svih sirupa je sirup od mladih izbojaka smreke. Vrlo ga je jednostavno napraviti, a radi se upravo sada u svibnju kad crnogorica „pušta izbojke“.
 

Potrebno je nabrati izbojke smreke (mogu se brati i izbojci bora ili jele). Naravno, uvijek budite pažljivi i provjerite što berete kako ne biste svima znanu smreku zamijenili otrovnom tisom. Nabavite neki dobar šećer. Obično koristim pravi smeđi šećer i bio šećer. U velike staklenke redam red izdanaka red šećera i zadnji sloj treba biti šećerni. Sve se malo jače stisne i zatvori. Stoji na suncu dok se šećer potpuno ne otopi, a onda se procijedi i zatvori u staklenke koje se čuvaju na tamnom mjestu. Ako pak želite izostaviti šećer može se isto raditi s medom. U tom slučaju pripravak nije potrebno držati na suncu i dobit ćemo tzv. smrekin med. Sirupi su obično gotovi za otprilike 3-4 tjedna. Nakon što se prvi puta otvori drži se u hladnjaku. Uzima se po žličicu ili dvije, po potrebi. Energija prirode skrivena u malim svijetozelenim vrhovima smreke daje nam zimi pravi štit. Slični sirupi mogu se kupiti i u ljekarnama. Nama su ukusniji i učinkovitiji ovako napravljeni od samo tri sastojka: smreke, šećera i puno ljubavi. Djeca ih sad sama beru i rade i žele ih piti bez nagovaranja jer su im jaaaako fini.

Sirupi od bilja rade se svi na isti način: red bilja, red šećera pa stajanje na suncu. U receptima starih travara stoji da se staklenke zakopaju u zemlju dok se šećer ne otopi, no to je nezgodno ako živite u gradu. Svaka je biljka drugačija pa treba poštivati posebnosti kako bi napravili što kvalitetniji sirup.  Tako možete raditi sirup od majčine dušice, trputca, marulje, mravinca i sl. Majčinu dušicu potrebno je navlažiti jer je biljka „suha“ no daje vrlo ukusan sirup. Trputac nije tako fin kao majčina dušica ili smreka, no možda će vama biti baš taj najomiljeniji. Marulja je gorka i bolje odgovara odraslima. Mravinac je intenzivnog okusa no ukusan i djeci i odraslima. U sve takve sirupe po želji možete dodati i nekoliko kapi propolisa.
 
Eterična ulja iz bilja djeluju na naš ogranizam. Mladi izboji smreke bogati su smolom. Ona blagotvorno i ljekovito djeluje na grlo, bronhije i dišne puteve, za jačanje glasnica i pluća, za jetru, pomaže u borbi protiv gripe, hunjavice i prehlade pa i kod upale mjehura.


Za nas nema boljeg sirupa i zato ga radimo s veseljem svakog proljeća. Stajanjem se sirup neće pokvariti a ako se kod otvaranje staklenke malo „zadimi“ to ne znaći da se pokvario nego da je „dozrio“. Isto se može pojaviti malo plijesni na vrhu koju slobodno uklonimo. Smrekin i borove izbojke uvijek berite u čistoj prirodi dalje od prometnica i nemojte ih ispirati vodom. Staklenke je najbolje oprati u perilici za posuđe ili sterilizirati u pećnici i tako ćete biti sigurni da će vaš sirup biti odličan.