tag:blogger.com,1999:blog-10014189109961238682024-03-14T01:52:37.218+01:00Dodir prirodeOvaj blog način je kako svoje impresije o prirodi i zdravlju podijeliti s vama. Pratite nas na ovom blogu i facebook stranici i pridružite nam se u našim aktivnostima.TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.comBlogger75125tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-40519173273570783192020-05-29T23:33:00.012+02:002020-05-30T11:12:09.620+02:00Petrinjski put svile<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">Stojimo tako i pričamo između dvorišta
i izvora. Razgovaramo o zanimljivostima u tom kraju. Odjednom
mi pogled privuku mladi svjetlo-zeleni listovi na granama velikog i starog
stabla ispod kojeg stojimo. E, pa to mora biti nitko drugi nego dud.</font></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEihlziZuYMPQBoASq7igLMCsaKTsDo-NLioJMI_6OIMScRwGqEfryRjfWU1K9SGdXteQBjYFTJscHMg8XoATD99DIjp5e5uVK98p1rshZWeumJD_8nM0Y5PQGbua4g3bYeboILe0UBDWCbM/s320/received_300733497619756.jpeg" width="320" /></font></p><div style="text-align: justify;"><font color="#9e9e9e" face="georgia"><span><a name='more'></a></span></font><span style="color: #9e9e9e; font-family: georgia;">Iznenada se pojavi </span><font color="#9e9e9e" face="georgia">stara scena iz djetinjstva. Čuntić. Naše imanje od milja zvano Ranč. Tata kosi. Mama uređuje vrt. Brat i ja se igramo i svako malo naberemo
male, crno-crvene plodove i trpamo ih u usta. Prsti kao tintom „zaflekani“,
a oko usta slični dokazi. Mama opominje da ne bismo trebali pretjerivati jer bi
mogli imati "brzo trčanje s rijetkim posljedicama" i da je Petrinja jako daleko
ako nas potjera. Svi smo se smijali.</font></div><span><!--more--></span><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia;"><br /></span></div><div style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia;">„Je li to dud?“, upitam ju.</span></div><div>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia"><span> </span>„Da, i to jako stari“, odgovara. <o:p></o:p></font></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">„To je sigurno bijeli kao i onaj
gore na raskršću“, nadodam.</font></p><font face="georgia">„Da, isti je“, potvrdi ona. </font><span style="font-family: georgia;">"Već ga je nevrijeme lomilo. Vrh mu se prevali tu gdje stojimo, ali sam se obnavlja i dalje raste i rađa."</span></div><div><font face="georgia"><br /></font></div><div><span><!--more--></span><font color="#9e9e9e"><font face="georgia"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAVVZEMw6CxIm73fcs7BKZ7TRFEkwA5SFt7c2KIIvcCsJ98N8lur7JJl-kZfmVOxu_cjyEW0c_IW6ckE_GR95OL3gCk9UoVEi9ywII8kGm3IE8EvMPknvx-Gm4a99zTLXS4LiN1tHm5mMu/" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="2448" data-original-width="3264" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgAVVZEMw6CxIm73fcs7BKZ7TRFEkwA5SFt7c2KIIvcCsJ98N8lur7JJl-kZfmVOxu_cjyEW0c_IW6ckE_GR95OL3gCk9UoVEi9ywII8kGm3IE8EvMPknvx-Gm4a99zTLXS4LiN1tHm5mMu/s320/P6140090.JPG" width="320" /></a></div>Joj. Jako volim bijeli dud. Pamtim jedan poseban. Slika još svježa u glavi iako je prošlo dosta godina. </font><span style="font-family: georgia; text-align: justify;">Ljetni svatovi kao iz bajke na predivnom salašu u Vojvodini. Veselje i nestrpljenje u zraku. Starinska kola s upregnutim bijelim konjima. Na njima mladenci. Predivna mlada u bijeloj vjenčanici s elegantnim čipkastim suncobrančićem. Mladoženja ponosan, uzbuđen i sretan. Sunce je jako upeklo. Vruće je, a mi smo skriveni u hladu gustih krošanja starih stabala. Pogledam iznad i uzbuđeno shvatim da smo ispod bijelog duda punog plodova. Naravno, pojedem 5-6 sočnih, bjelkastih plodova. Ne pretjerujem, sjetim se mame, ali i toliko je dovoljno za pravu senzaciju okusa.</span></font></div><div><span><!--more--></span></div><div><font face="georgia"> </font></div><div><font face="georgia"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhkTL0ljDN_Eca36kfoJCeYy0HVwZkx1bhuoZOl2GILBcJf_Io0pwzmnE4AXjDV9XYEx0OX2QxfRxTuyN7cpBh4dKhRmgKwpcC2OMnaEYZhvJl_9yTsGFJLEqkHSQ6wTiSUM0T-BXDEROaJ/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="4618" data-original-width="3464" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhkTL0ljDN_Eca36kfoJCeYy0HVwZkx1bhuoZOl2GILBcJf_Io0pwzmnE4AXjDV9XYEx0OX2QxfRxTuyN7cpBh4dKhRmgKwpcC2OMnaEYZhvJl_9yTsGFJLEqkHSQ6wTiSUM0T-BXDEROaJ/s320/IMG_20200430_193600.jpg" /></a></div>Odjednom me upita: „ A koja je priča onih dudova na ulasku u Petrinju od Kupe?“<o:p></o:p></font><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">„Joj, čekaj! Ne pitaj!“, uletim
ja brzo, „još nisam ništa o tome napisao.“<o:p></o:p></font></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">„Znači ima neka priča?“, upita.<o:p></o:p></font></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">„Nadam se“, odgovorim i dodam, „možda
postanu i popularni."<o:p></o:p></font></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">„Ako ništa možda se netko napokon
počne brinuti o njima“, ponadam se.<o:p></o:p></font></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia;"><br />Pomislim si kako još nisam ništa
napisao o dudovima koji su me jako zainteresirali prije nekih dva mjeseca. Uhvatio
sam se proučavanja, čitao, fotografirao i … na kraju odgodio za neka druga
vremena. </span></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia;"></span></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><br /></div><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEho_uejwkxXhcGBaFTQc_iifZwjwakyzyxZu8K89u9GGPoyWw89ZDT5Oy6wsxMXM6U_glS-GbYpNyNKSt0DAS7pmCJDBwTilfLKlF5NJ1_cPFrvWJsBvG9w6fe3-Hr6ja629H8xudY0HGp-/" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEho_uejwkxXhcGBaFTQc_iifZwjwakyzyxZu8K89u9GGPoyWw89ZDT5Oy6wsxMXM6U_glS-GbYpNyNKSt0DAS7pmCJDBwTilfLKlF5NJ1_cPFrvWJsBvG9w6fe3-Hr6ja629H8xudY0HGp-/s320/IMG-9fdece3458aaae18e3bb85b9177151a6-V.jpg" width="320" /></a></div>Od tada se isti pojam svako malo pojavljivao u mom životu. Na tržnici sam neplanirano kupio mladicu patuljastog duda na koju sam "slučajno" naišao. Iznenadno proljetno zahlađenje na -5°C ju je onakvu tanjušnu smrznulo. Onda je pustila mladicu sa samog dna koju su puževi pojeli. Borba je to za opstanak koja još uvijek traje. Nakon toga u obiteljskoj šetnji i istraživanju okolicom Crikvenice naišli smo na staru murvu (dud) i prvi put sa svojom djecom brao plodove. Učio ih kako se ne zaflekati i kako su puno ukusniji kada ih pojedeš više od jednom. Onda je ispod tog starog duda u društvu izstraživača, ljubitelja prirode i tradicije, novinara i fotografa spomenula one iste dudove kojih su me jako privukli početkom proljeća. Sve mi govori da nema smisla čekati. Zato evo priče.<p></p><div style="text-align: justify;"><span><!--more--></span></div><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia;"><span></span></span></p><!--more--><br /><p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><span style="font-family: georgia;"><b>Petrinja – svila. Nikada te pojmove
nisam povezivao. Ipak…</b></span></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia"></font></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><font face="georgia"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEityzhEjikjgmIcj9tEvMVPE85OKYhiQxEMJdM_YyKmi5skf9m1gJrxIGQfMu9pOKdkXjfxR5xwxAAbOKC2yVmZJz_4a7ieU3kfw_I00YjjV2qcvaAhNBKeTKYx2_gqzURLs5Wn-qaCwJ54/" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEityzhEjikjgmIcj9tEvMVPE85OKYhiQxEMJdM_YyKmi5skf9m1gJrxIGQfMu9pOKdkXjfxR5xwxAAbOKC2yVmZJz_4a7ieU3kfw_I00YjjV2qcvaAhNBKeTKYx2_gqzURLs5Wn-qaCwJ54/s320/IMG-2335cad93cd579cc5b690cc1f4d1508e-V.jpg" /></a></font></div><font face="georgia">Tradicija izrade svile duga je i
više tisućljeća. Povezujemo ju sa zemljama dalekog istoka, prije svega Kinom. Takozvani
put svile bio je vrlo dugačak, nesiguran i skup, pa je cijena te tkanine bila
nevjerojatno visoka. Kasnije se proizvodnja širila na ostale zemlje kako bi tek
u 6. stoljeću došla do Europe. Tako je započelo doba niže cijene i veće dostupnosti
omiljenog materijala. <o:p></o:p></font><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">Zahvaljujući, prije svega, Mariji
Tereziji i mi smo, kao dio nekadašnjeg Monarhije, bili dio velikog pogona u
proizvodnji svile. Sve se to događalo još u prvoj polovici 18. stoljeća. Još iz
tog doba možemo pratiti prve tragove svilarstva u tradiciji kroz ukrašavanje narodnih
nošnji i vezova (svilovez). <o:p></o:p></font></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">Kod nas se tada intenzivno potiče
uzgoj dudovog svilca. Osobito u Vojnoj krajini. Država u to doba daje poticaje
za taj uzgoj i proizvodnju. Marija Terezija 1763. patentom poziva „zemaljsku
gospodu, oblasti, samostane i općine u mnogim svojim zemljama da uzgajaju
bijele dudove…“.<o:p></o:p></font></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMA1DfJGu2iT1iUV4LZtxf3RuZM21XxwWJ47tJNSaCpNuYOJXVYWsJ9wW2VqPg-WHbdKaRx2T0RbwK_gOI76OZe0J6pHJBu_TRo8LyH93LKOAfj0EFmdBRKmpoHlryvlfbQAmDBl2a0zoK/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em; text-align: justify;"><font face="georgia"><img border="0" data-original-height="3464" data-original-width="4618" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiMA1DfJGu2iT1iUV4LZtxf3RuZM21XxwWJ47tJNSaCpNuYOJXVYWsJ9wW2VqPg-WHbdKaRx2T0RbwK_gOI76OZe0J6pHJBu_TRo8LyH93LKOAfj0EFmdBRKmpoHlryvlfbQAmDBl2a0zoK/s320/IMG_20200528_155510.jpg" width="320" /></font></a></div><div style="text-align: justify;"><font face="georgia">Petrinja se naravno uključuje u
tu priču kao jedan od važnijih gradova Vojne krajine. Prva petrinjska predionica
svile radila je već 1781. godine. Nakon kraćih poteškoća obnavlja rad 1792.<span> </span>Poznato je da se tada nalazila „u neposrednoj
blizini sutoka rječice Petrinjčice u Kupu…“ <a name="Golec"></a><font size="1">(I. Golec,
Povijest grada Petrinje, 2014.)</font>. Pretpostavljam kako je bila u neposrednoj blizini
ili na mjestu zgrade koja je kroz svoju povijest promijenila puno naziva i
uloga, poznatije kao Gradska klaonica. Zgrada je građena na prijelazu s 19. u
20. stoljeće pa je moguće da je na njenom mjestu prije izgradnje postojao pogon
za proizvodnju svile.</font></div><font face="georgia"><o:p></o:p></font><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">Negdje sam pročitao kako se u
Banskoj krajini nisu sadili samo bijeli nego i crni dudovi. Kažu da njihova
svila nije bila tako profinjena, ali da je bila čvršća i otpornija.<o:p></o:p></font></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHJA2yPHEwJGOSnFjx2d9eg-u5i6DM7_7RkbQBYOTTfohtL9NbFPvByZ4r0tfpuks_Et0FUVJ8FyxIwyIWStWRP_JYQQFVEM9aaYucZFXchtwWu1ndqXkht7CHtYzH01vfqqoFq7jvprLm/" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><font face="georgia"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjHJA2yPHEwJGOSnFjx2d9eg-u5i6DM7_7RkbQBYOTTfohtL9NbFPvByZ4r0tfpuks_Et0FUVJ8FyxIwyIWStWRP_JYQQFVEM9aaYucZFXchtwWu1ndqXkht7CHtYzH01vfqqoFq7jvprLm/s320/IMG-82427fbf04fffecd2dd905e4c902737a-V.jpg" /></font></a></div><div style="text-align: justify;"><font face="georgia">Svilarstvo kroz vrijeme mijenja
svoje upravitelje. Vojne vlasti Banske krajine predaju upravu i brigu o proizvodnji
svile Ugarskoj dvorskoj komori 1800. godine. Od 1826. upravu preuzimaju bečki veletrgovci
koji otkupljuju čahure od krajišnika po cijenama utvrđenim od strane Dvorskog ratnog
vijeća. Nakon revolucionarne 1848. godine pada potražnja, a dodatni udarac na
postojeću proizvodnju bila je bolest dudovog svilca šezdesetih godina istog stoljeća.
Tako 1865. preostaju samo svilane u Kostajnici i Novoj Gradiški.</font></div><font face="georgia"><o:p></o:p></font><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">Iste godine svilarstvo u Petrinji
ponovno potiče ilirac i saborski zastupnik Petrinjac Stjepan Pejaković. On tada
potiče 16 Petrinjki na uzgoj dudovih svilaca. Vjerojatno je to posljedica vladinih
uredbi u kojima određuju školama da njeguju svilene bube, a u školskim vrtovima
i uz državne ceste moraju se saditi dudovi. Proizvodnja raste slijedećih godina
da bi početkom 19. stoljeća opet počeo opadati. Ipak, poznato je da je 1904. u
Petrinji zasađeno 435, a 1906. još 434 stabla duda na javnim mjestima. Pretpostavljam
kako se vjerovalo i nadalo u novi uzlet petrinjskog svilarstva. <o:p></o:p></font></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiY6Y-nESAFAVsTHlheP3DSlZA1eGikCvL47k9Erh2QxAzSm-FrarjFVAJF6Ly-sDOR8pqaVk7nmtnk-kgldNnsA4IXoCHkW7XLlE2J7veiqrBNEMsTfLWWC16V1tBn-uDtSHocpK9_RpMl/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><font face="georgia"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiY6Y-nESAFAVsTHlheP3DSlZA1eGikCvL47k9Erh2QxAzSm-FrarjFVAJF6Ly-sDOR8pqaVk7nmtnk-kgldNnsA4IXoCHkW7XLlE2J7veiqrBNEMsTfLWWC16V1tBn-uDtSHocpK9_RpMl/s320/received_4220479051358436.jpeg" width="320" /></font></a></div><font face="georgia">Oko 1913. počinje nagli pad prirodnog
svilarstva u Europi zbog pojave umjetnih vlakana. Početak 1. svjetskog rata
sigurno nije pogodovao pozitivnoj promjeni. U narednim desetljećima stabla
dudova u Petrinji i dalje rastu uz ceste i puteve kao ukrasna stabla ali i kao
spomen na neka druga vremena. Narod je snalažljiv. Dud se koristio i za izradu
košara. Kao i vrba podnosi gruba rezanja i lako se pomlađuje. Sigurno su dobro
došli i plodovi za skupljanje plodova od kojih su se radili džemovi i sokovi, a
bojala se tkanina. Nekad i slučajno. <o:p></o:p></font><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsa_w0FxaETEjkTSyZY6T6SF3vsEJrZiAP-R8mabVKUinLExzEqDKQRvXoglSyyNgfD42_zjCA-4Y4n75qK5J7qTw_XytSjTmupHcGQ1JeRBPL82k47iISaJG23Rv236PJsBdDzdVHX6P5/" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><font face="georgia"><img border="0" data-original-height="3464" data-original-width="4618" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjsa_w0FxaETEjkTSyZY6T6SF3vsEJrZiAP-R8mabVKUinLExzEqDKQRvXoglSyyNgfD42_zjCA-4Y4n75qK5J7qTw_XytSjTmupHcGQ1JeRBPL82k47iISaJG23Rv236PJsBdDzdVHX6P5/s320/IMG_20200430_193411.jpg" width="320" /></font></a></div><div style="text-align: justify;"><font face="georgia">Znam da se u obitelji prepričavalo
šokantno svjedočenje moje bake kako su mučnog ljeta 1945. krajem drugog
svjetskog rata zarobljeni vojnici poraženih vojski u dugim kolonama prolazili
gradom. Izmučeni, očajni, gladni i žedni ljudi „očistili“ su sve plodove s nebrojenih
stabala dudova u gradu.</font></div><font face="georgia"><o:p></o:p></font><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia">U narednim godina dudovi su
postepeno nestajali iz naših ulica i javnih površina. Zamijenjeni su <span> </span>ukrasnim stablima raznih vrsta. <o:p></o:p></font></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjz3xz3KQ5RUMV1zXQMn_f6t9VgIAM9e_zEf2nAHt2Zvj4bI5VVjDxV8iAvl1_81udfyd4XB8EZpcVFcJ8YuwhRgZWwT8tWBiG4Wtk5U_qOflVnnTTERnYXKik_86itNTGuNqi5S9xSNA8v/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em; text-align: justify;"><font face="georgia"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjz3xz3KQ5RUMV1zXQMn_f6t9VgIAM9e_zEf2nAHt2Zvj4bI5VVjDxV8iAvl1_81udfyd4XB8EZpcVFcJ8YuwhRgZWwT8tWBiG4Wtk5U_qOflVnnTTERnYXKik_86itNTGuNqi5S9xSNA8v/s320/IMG-82427fbf04fffecd2dd905e4c902737a-V.jpg" /></font></a></div><div style="text-align: justify;"><font face="georgia">Ipak, neka su ostala skrivena i zaboravljena
uz glavne ceste u gustišu s drugim naoko bezimenim raslinjem. Starih
dudova preživjelih od vremena svilarstva u Petrinji sigurno ima i više nego što
pretpostavljamo. Meni su trenutno najzanimljivija ona stabla uz Zagrebačku cestu
prema kupskom mostu. Pretpostavljam da su stara barem stotinjak godina, a sudeći
po njihovom opsegu debla možda i puno starija. Tko zna možda su neka i iz doba
Marije Terezije. Ako jesu onda su to od istoga vremena kada je građen onaj
nekadašnji Sv. Lovro. </font><span style="font-family: georgia;">Godinama im se grubo sijeku grane koje se pruže prema cesti. Posljednjih godina grubo ih mlate razni strojevi koji nemilosrdno ukroćuju Prirodu kako se ne bi previše približila prometnicama.</span><span style="font-family: georgia;"> </span><span style="font-family: georgia;">Nadam se kako će nam stručnjaci priskočiti u pomoć i
točno odrediti njihovu starost. Za početak bilo bi lijepo dati im malo više
pažnje. Istaknuti ih, zaštiti, a možda bi tuda mogla ići i neka buduća tematska,
turistička i poučna staza. Možda „Petrinjski put svile“?</span></div><font face="georgia"><o:p></o:p></font><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><o:p><font face="georgia"> Igor Žilić<span></span></font></o:p></p><!--more--><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><font face="georgia" size="1">Izvori: </font></p><ul style="text-align: left;"><li><font size="1">I. Golec, Povijest grada Petrinje, Matica hrvatska Ogranak u Petrinji, Republika Hrvatska, 2014.</font></li><li><a href="https://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=45087" target="_blank"><font size="1">A. Buczynski, Razvoj svilarstva i proizvodnja svile u Hrvatskoj, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Republika Hrvatska, 2001. </font></a></li><li><font size="1"><a href="https://www.glasistre.hr/istra/murva-u-istarskom-dvoristu-poslastica-za-djecu-prihod-za-seoska-domacinstva-587224" target="_blank">R. Buršić, Murva u istarskom dvoriptu: Poslastica za djecu, prihod za seoska domaćinstva, 2019.</a> </font></li></ul><div style="text-align: justify;"><br /></div></div>IgorZhttp://www.blogger.com/profile/02419476482327638488noreply@blogger.com0Petrinja, Hrvatska45.4422535 16.276859117.132019663821154 -18.8793909 73.752487336178845 51.433109099999996tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-72975028074511221832020-05-27T19:45:00.002+02:002020-05-27T19:48:17.444+02:00Kroz vrata Zrinske gore<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjylBDZDfFIRTP-2eVLa92088n32r5rpFMVYRJ8p8wcgYRykVQwEfIAtHeM7gj6OaFHFW6-qywqHB1QhDW9C07saBwZyweYulZR-JnQ2n2SGf9vxiKfc79OlNgstc7xnYvbsX6wd7q_kWm8/" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="460" data-original-width="728" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjylBDZDfFIRTP-2eVLa92088n32r5rpFMVYRJ8p8wcgYRykVQwEfIAtHeM7gj6OaFHFW6-qywqHB1QhDW9C07saBwZyweYulZR-JnQ2n2SGf9vxiKfc79OlNgstc7xnYvbsX6wd7q_kWm8/s320/Snimka+zaslona+%2528144%2529.png" width="320" /></a></div>Ljubav prema prirodi, povijesti i
istraživanju odvela nas je iz Petrinje prema srcu Zrinske gore. Tomislav,
njegov sin Juraj, njemački ovčar kuja Kala i ja spremni smo za novu avanturu. Bez
detaljnog plana odredili smo nama važne točke. Ipak, u zadnji tren okvirni plan
puta prilagodili smo simpatičnoj ekipi, ljubiteljima planinarenja i prirode,
koji pripremaju tekst za časopis Meridijani o našoj Petrinjčici. Njihov dodatak
na našu ideju bio je dobrodošao začin cijeloj avanturi. Svatko u svom
automobilu, izlazeći iz ureda Turističke zajednice, uz Ivankine i Irenine
pozdrave, krećemo ka Zrinskoj gori, Petrinjčicom uzvodno.<p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;">Prva postaja mjesto je blizu.
Stajemo kod „bolničkog“ mosta. To je mjesto gdje Petrinjčica, nakon nekih 36
km, iz divlje brdske rijeke kod bučnog raskošnog slapa, još od davne 1907.
godine, postaje prava gradska gospođica koja slijedeća dva kilometra zauzdana
nasipima s drvoredima lipe i bagrema teče prema gradskom kupalištu gdje utječe
u rijeku Kupu.</p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhK_jJJX2uHESCh_4TLOZhUa-JFyxA3ohKfKWnLjg7fj4zEFpP65mwTHKWZaLj5flQULjoaWljtyQ4_kqYgcSDP_1W2WHg9zCgeHRQVeoWN5IyFojC4X2ZupAEZHESKT9TjXw0hyjdPXP1O/" style="clear: left; display: inline; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: right;"><img border="0" data-original-height="3464" data-original-width="4618" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhK_jJJX2uHESCh_4TLOZhUa-JFyxA3ohKfKWnLjg7fj4zEFpP65mwTHKWZaLj5flQULjoaWljtyQ4_kqYgcSDP_1W2WHg9zCgeHRQVeoWN5IyFojC4X2ZupAEZHESKT9TjXw0hyjdPXP1O/s320/IMG_20200522_095515.jpg" width="320" /></a>Druga postaja je nezaobilazni Tješnjak.
Sjećam se starih slika svojih roditelja koji su tamo uživali tražeći osvježenje
u svježini rječice uz piknik i druženje. Na crno-bijeloj fotografiji tata mlad
i sretan zabavlja društvo. Lijepa vremena. Danas rijetko tko naiđe. Ipak
Petrinjčica je i dalje predivna, žubori i juri uz rub šume preko šljunčanih i
pješčanih „plaža“. Morali smo tu ljepotu podijeliti s gostima. Tamo u blizini
netko ima svoje pčele, netko povremeno iskapa pijesak, a uz rječicu neobuzdano
raste divlja čičoka, biljka „uvezena“ iz dalekih zemalja s one strane „velike
bare“ otela se ovdje kontroli i uživa i usrećuje brojne divlje svinje. <o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><span style="text-align: left;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCGcqtHTzjVRDCLLbI7bUTSJI0dbI52n3LmOp1RgUIP9D4mv0VCD8ULw3GKhP0ZgV-U3sJNDZyUtpNRzOt7KebfzcTdUwogeP6_RnwkH9BZoYOtKeXuOsdtfyPFE9KQjaJrA4LgGS17-L6/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="540" data-original-width="720" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjCGcqtHTzjVRDCLLbI7bUTSJI0dbI52n3LmOp1RgUIP9D4mv0VCD8ULw3GKhP0ZgV-U3sJNDZyUtpNRzOt7KebfzcTdUwogeP6_RnwkH9BZoYOtKeXuOsdtfyPFE9KQjaJrA4LgGS17-L6/s320/received_672639333306715.jpeg" width="320" /></a></div>Čuntić kula, naša slijedeća
točka, upada u oko vozeći se dolinom Petrinjčice. Svratili smo do izvora Marića
točak i susreli Veroniku Filipec čije je imanje odmah pored izvora. Sprema se
novost u turističkoj ponudi na predivnom imanju bračnog para Filipec,
smještajni kapaciteti, doživljaji tradicije… Saznali smo više o izvoru, o
vremenu nastanka, kakve veze ima legendarni dr. Andrija Štampar s izvorima u
našem kraju i</span><span style="text-align: left;"> </span><span style="text-align: left;">još ponešto o selu i kuli.</span></div><o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5DTL3fx9oYL871H7qCzK2rvmMHZE2Rk8viH03qxBSvVZ0prJZ_sDFeanXLGnZA5PNIo0xvxMaWwXyUJoPUsWYhmryv9BBLZr20VMttQ0O8KCYJoN0Y7lEfEXnLGODsTL6rMOnpbisiS0I/" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1536" data-original-width="2048" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh5DTL3fx9oYL871H7qCzK2rvmMHZE2Rk8viH03qxBSvVZ0prJZ_sDFeanXLGnZA5PNIo0xvxMaWwXyUJoPUsWYhmryv9BBLZr20VMttQ0O8KCYJoN0Y7lEfEXnLGODsTL6rMOnpbisiS0I/s320/100048521_685626592005632_8902725717159051264_n.jpg" width="320" /></a></div>Vrlo blizu u Prnjavoru Čuntićkom
pohvalili smo se nastavkom divne priče nekadašnjeg Dječjeg istraživalačkog
centra. Pri kraju je rekonstrukcija zgrade nekadašnje škole i DIC-a. Uskoro će
se otvoriti Ekološko-edukativni centar Vrata Zrinske gore, namijenjen
održavanju odgojno-obrazovnih i istraživačkih programa s ciljem očuvanja i
promocije prirodne baštine. U silnom hvaljenju našim gostima kroz glavu mi
prolaze moji dragi profesori s učiteljskog fakulteta, Ličina i Bučar. Vodim
goste do Teatar slapa. Predivnog, bučnog, neočekivano velikog i raskošnog. Kao
da ga je netko kriomice donio s Plitvičkih jezera. Pitaju me je li to pravi
stari naziv tog slapa. Priznajem da ne znam i nekako imam osjećaj da su baš
moji profesori kumovali tom imenu učeći mlade generacije koje su prolazile
Centrom. Možda griješim. Pitat ću ih.<p></p><p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;">Stajemo u Jabukovcu. Škola se
energetski obnavlja. Drago mi je. Imao sam prilike biti tu učitelj i družiti se
s divnim ljudima i pravim legendama ovog kraja. Sjetim se ekipe: Ivana,
Kristina, Zvone… Kao da čujem pedagoga Tunu Barića kako s lulom u ruci priča
svoje nebrojene priče. Objašnjavam novinarima u kratkim crtama o brdu Gradini i
staroj Petrinji, koja je na tom mjestu na povijesnim kartama dugo upisivana kao
Pusta Petrinja. To je ona ista Petrinja koja je još 1240. dobila status
slobodnog kraljevskog grada, bila i u vlasništvu obitelji Frankopan, a prodorom
Osmanlija praktički nestala.<o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: right;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhi_u5t7fw0A6bMnHVQkuVwspi2OJ6ccHSYJmot-6IiZNDj5CLALUsHiJlcB_mLcCtQjufR3Z_gXzyJpbEonpjbQEQQZ8eTm249QNM2gC6_NZP8l1iM5XWadPrZqydroqtGDWnPu9X0ZTFg/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="3464" data-original-width="4618" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhi_u5t7fw0A6bMnHVQkuVwspi2OJ6ccHSYJmot-6IiZNDj5CLALUsHiJlcB_mLcCtQjufR3Z_gXzyJpbEonpjbQEQQZ8eTm249QNM2gC6_NZP8l1iM5XWadPrZqydroqtGDWnPu9X0ZTFg/s320/IMG_20200522_111120.jpg" width="320" /></a></div>Idemo do sela Dodoši. Tamo
navodno netko uređuje imanje sa starim mlinom. Stajemo kod ograde. Gazda je
tamo, radnici uređuju. Kuća se dotjeruje, a imanje je prokrčeno i zasijano
mladom travom. Radi se drvena terasa iznad Petrinjčice. Planova je puno. Zanima
nas mlin. Kaže gazda da ga planira obnoviti što prije dok krov još stoji. Ušli
smo unutra. Sve je na svom mjestu. Kada se obnovi krov i uredi ustava na
Petrinjčici mlin bi mogao proraditi. U budućnosti vidim učenike koji na
terenskoj nastavi gledaju kako se diže ustava, kako Petrinjčica posuđuje dio
vode i pokreće velike „žlice“ koje vrte čak dva mlinska kola, vidim učitelje i
učiteljice kako ih podsjećaju na Družbu Pere Kvržice i kako gazda ili netko od
djelatnika obučen u bijelo, barem povremeno postaje pravi mlinar. Vidim male papirnate
škanicle pune mljevenog brašna koje se po simboličnoj cijeni prodaju učenicima
koji možda i prvi put vide kako brašno nastaje. Ekološki proizvod nose svojoj
kući uz priču o starom mlinu, Petrinjčici i predivnoj Zrinskog gori.<o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;"><iframe allowfullscreen='allowfullscreen' webkitallowfullscreen='webkitallowfullscreen' mozallowfullscreen='mozallowfullscreen' width='320' height='266' src='https://www.blogger.com/video.g?token=AD6v5dzVzwDKebPBz2SjsLt7X2bqPH4wzTKRy5bVOvQoA188TjzYy49hBi3LatOnGY7c1va36YPq3fB8HzuwHUIW-Q' class='b-hbp-video b-uploaded' frameborder='0'></iframe></div><div style="text-align: justify;">Dok smo slušali planove za mlin,
moj prijatelj Tomislav iz auta je izvukao svoje gajde. Zaljubljenik u drevna
znanja, pričanje starih priča i tradicijsku glazbu predložio je da prema starim
običajima zasvira u mlinu vodenim vilama kako bi ih odobrovoljili i kako bi
mlin imao njihovu naklonost. Jedan od radnika sjetio se svog djetinjstva i
priča o mlinovima i vilama. „E koliko sam se takvih priča naslušao.“ Doživljaj Tomislavovog
sviranja u starom mlinu teško je pretočiti u riječi. Sve je utihnulo kada su
krenuli prvi tonovi i zbilja se činilo da je mlin dobio neku novu snagu.</div><o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiThs6QSoqRtrL-AtnV230CA8iP25VW3onpBYdeV9K2pJ4eIENjAu3xZdZZ8FbBAEc9AXRKzKgSbsAlu2Ub0LGaax3kTNFcqV-Q6fGHgc_kAdRsBCZibHU7aTnZQKUVMtupLDQ2tsXSz9LP/" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3464" data-original-width="4618" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiThs6QSoqRtrL-AtnV230CA8iP25VW3onpBYdeV9K2pJ4eIENjAu3xZdZZ8FbBAEc9AXRKzKgSbsAlu2Ub0LGaax3kTNFcqV-Q6fGHgc_kAdRsBCZibHU7aTnZQKUVMtupLDQ2tsXSz9LP/s320/IMG_20200522_120705.jpg" width="320" /></a></div>Znali smo da nas nakon Dodoša
čeka još selo Miočinovići i onda počinje prava avantura po jednoj od
zanimljivijih županijskih cesta u našoj domovini. Nekad normalna asfaltirana i
održavana cesta danas je pravi izazov. Ljubitelji offroad vožnje doći će na
svoje. Izbjegavanje rupa više izgleda kao slalom, a prijeteće rupe iskaču
odasvud. Nekoliko drvenih mostića pojačavaju uzbuđenje. Susrećemo rijetka vozila
iz drugog smjera. Svi su oprezni.<o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhH5Byo8jGUP1-s0UTVEKjKXkYSF3mrTzftwkoX4FkajA3_YkPWsD1AhTwVNp41Mrc4urm6Cb6upTUchjYUj6QepeW0DuGIp8lPbJH-FppnLrpCzLRQpHfodj6GTa3Cxcg6wcPST_7hlh-v/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="4618" data-original-width="3464" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhH5Byo8jGUP1-s0UTVEKjKXkYSF3mrTzftwkoX4FkajA3_YkPWsD1AhTwVNp41Mrc4urm6Cb6upTUchjYUj6QepeW0DuGIp8lPbJH-FppnLrpCzLRQpHfodj6GTa3Cxcg6wcPST_7hlh-v/s320/IMG_20200522_124138.jpg" /></a></div>Okruženi ljepotom prirode, šumama
i divljom Petrinjčicom koja vijuga uz „cestu“, pokušavamo goste dovesti do slijedeće
postaje – izvora Petrinjčice. Nije laka zadaća jer naša draga rječica ima više
izvora. Nabrojao sam mogućih dvanaest od kojih su dva nešto veća. Jedan od njih
posjetili smo vozeći se po samom bridu Zrinske gore. Stali smo kod lovačke kuće
i krenuli u potragu. Tomislavov sin Juraj dobio je zaduženje da upravlja GPS
uređajem, pogledali smo što kaže i stara topografska karta, pa smo krenuli u
šumu. Vrlo brzo uspjeli smo naći traženi izvor. Uređen je. Tu je i kućica koja
vjerojatno sakuplja vodu i otpušta ju dalje kroz lovački gater. Dalje mali
potočić izlazi iz ograde gatera i traži svoj put. Već nakon nekoliko metara,
naš gost novinar primjećuje kako potočić nestaje. Zbilja, nigdje ga nema. Nakon
jedne lokve netragom nestaje. Traži ga dalje, ali nema mu ni traga. Odlazim još
malo dalje i pronalazim dvadesetak metara dalje kako iz tla potočić nalazi svoj
put dalje kroz prirodne kanale nizvodno. Tamo se, barem karta tako kaže, spaja
s ostalih 11 potočića i postaje Velika Petrinjčica. Za one koji ne znaju našu
Petrinjčicu tvore dvije rječice. Velika i Mala Petrinjčica prije sela
Miočinovići još daleko od prvih kuća spajaju se u jednu rječicu.<o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: left;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8HoZAEcAzDavs2HCu1fQx3alqxrmGlSv-m65PJjO9E7GnN3968x5MqCypr0ie_U39Vrv1UbL-HBzRjjogs0yDkvizr1GEZEJb5sSv45j94nwId30ayjhQjcoZ1Y8qei0r3XOyJcTqgD-H/" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3464" data-original-width="4618" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg8HoZAEcAzDavs2HCu1fQx3alqxrmGlSv-m65PJjO9E7GnN3968x5MqCypr0ie_U39Vrv1UbL-HBzRjjogs0yDkvizr1GEZEJb5sSv45j94nwId30ayjhQjcoZ1Y8qei0r3XOyJcTqgD-H/s320/IMG_20200522_124339.jpg" width="320" /></a></div>Tu se rastajemo od svojih
gostiju. Oni se vraćaju obići Čuntić kulu, centar Petrinje i ušće Petrinjčice u
Kupu. Podsjećamo ih da ne zaborave kako se kod našeg ušće može vidjeti cijeli
niz ptica. Uz rijetku crnu rodu koja se gnijezdi uz obalu Kupe blizu ušća mogu se
vidjeti i bijela roda, siva čaplja, velika i mala bijela čaplja, ćukovi, divlje
patke, škanjci, pa čak i sokolovi i vjetruše. <o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;">Pozdravljamo se i odlazimo na
drugu stranu Zrinske gore. Tomislav, uživa u testiranju svog limenog ljubimca
koji s pogonom na sva četiri kotača kao da je predviđen za ovakve avanture.
Nailazimo na serpentine kao da se spuštamo prema moru. Pogled, iako ne otkriva
more, oduzima dah. Svako malo netko od nas iznenađen ljepotom uzvikne:
„Pogledaj ovo!“<o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;">Tomislav kaže kako je čudno da u
svojoj toj nevjerojatnoj prirodi nismo ugledali niti jednu životinju. Pa niti
najmanju. Složio sam se s njim. Inače je tako kada ide veća grupa ljudi. Nadamo
se kako će se to nadoknaditi. Na spuštanju prema Trgovima, pri kraju serpentina
ispred nas uzleti predivan veliki škanjac. Tomislav je sretan je nam kao
iskusni sokolar i vrsni poznavatelj ptica grabljivica može pojasniti malo više
o njemu. Škanjac, idući linijom manjeg otpora, leti ispred nas dva metra iznad
ceste. Imamo dobar pogleda na njega. On bez i malo uzbuđenja svojim velikim
krilima leti pravocrtno u istom smjeru. Lagano i bez napora, kod skretanja za
Ljeskovac škanjac se spontano nagne udesno i lagano nastavi u tom smjeru.
Leteći iznad zasjenjene ceste čini se kao da kroz tunel ide prema svjetlu.
Impresivan prizor. <o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;">Vrlo brzo skrećemo za lijevo.
Željeli smo posjetiti srednjovjekovnu utvrdu Pedalj. Vraćam se na mjesto koje
sam imao priliku sam istražiti prije nekoliko godina. Na vrhu brda koje
dominira krajem, u gustoj staroj šumi između Donjeg i Gornjeg Pedlja skrivaju
se ostaci nekad važne utvrde. <o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMApnapU2Fkob2x7Amz4ohw3ttnWK6LdjXWW4bDsmSqmfPnIiVQWFplVHwEvaeb8W3EqXQzDVJZiO8QX7Y0XsyTOojrubLbJIH6WUcR0GiHTeETZuVdn1niBcgxHvsBNg-pnST0tDm6ic4/" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3464" data-original-width="3349" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMApnapU2Fkob2x7Amz4ohw3ttnWK6LdjXWW4bDsmSqmfPnIiVQWFplVHwEvaeb8W3EqXQzDVJZiO8QX7Y0XsyTOojrubLbJIH6WUcR0GiHTeETZuVdn1niBcgxHvsBNg-pnST0tDm6ic4/s320/IMG_20200521_120848+%25281%2529.jpg" /></a></div><div style="text-align: justify;">Još polovicom 14. stoljeća
postoje zapisi o njoj. Nekad vrlo važan grad, na karti samo pedalj udaljen od
obližnjeg Zrina i Gvozdanskog, bio je u vlasništvu plemićke obitelji Babonić, a
nakon toga zajedno sa Zrinom i Gvozdanskim prelazi u vlasništvo Šubića. Srušen
je 1558. zajedno s Prevršcem i Komogovinom prilikom jednog Turskog napada.
Kasnije djelomično obnovljenog brani njemačka posada. Ubrzo dolazi zapovijed po
kojoj se mora srušiti zajedno s ostalim utvrdama Zrinskih u Pounju po nalogu
zapovjednika vojne krajine Ivana Lenkovića. Ubrzo shvaćaju svoju pogrešku i
planiraju brzu obnovu. Ipak, bilo je prekasno. Zauzimaju ju Osmanlije i
popravljaju utvrdu. Odlaskom turaka iz Pounja utvrda se dodatno obnavlja, a
početkom 19. stoljeća još je nastanjena. Nije to dugo potrajalo te je vrlo brzo
zapuštena tako da je krajem istog stoljeća cijela stajala samo najviša kula. O
njenoj sudbini odlučila je Priroda jer je za vrijeme jednog nevremena grom udario
u nju i razorio ju.</div><o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhYSAtH8dwP8K0sGhnvbrK9wwk007vFm9dGjqYKa1GIhBbF9nsH9QKnfI_KFiecHHyoN_a9DJjO7KGiUPw3XzZpO0MLFQh7El_YhZz7jbCzyAoLPrsdq-xkUSau2xlBTskVP1dXK5enJbtm/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1106" data-original-width="2025" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhYSAtH8dwP8K0sGhnvbrK9wwk007vFm9dGjqYKa1GIhBbF9nsH9QKnfI_KFiecHHyoN_a9DJjO7KGiUPw3XzZpO0MLFQh7El_YhZz7jbCzyAoLPrsdq-xkUSau2xlBTskVP1dXK5enJbtm/s320/IMG_20200523_120954.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Naš posjet ostacima utvrde
započeo je u podnožju brda. Odlučili smo polako zaobići brdo i s blaže strane
pristupiti ulazu baš onako kako se to nekad radilo. Gledali smo u stari tlocrt
utvrde i pratili stazu. „Pazi poskok!“, viknuo je Tomislav pokazujući pored
moje desne noge. Skočio sam ulijevo. Na samo pola metra od staze sunčao se
kralj svih poskoka. Veliki, snažni primjerak nepomično je ležao na suncu.
Oprezno smo se približili prepuni adrenalina. Iznad njega je letjela neka muha
pa smo pomislili da je mrtav. Tomislav ga je oprezno dotaknuo štapom kada je
zmija spretno okrenula glavu prema nama i usredotočila se na nas. S obzirom da
je već bio ispružen znali smo da nismo u opasnosti ako se dodatno ne
približimo. Napravili smo mali „photo session“ i nastavili dalje. „Veleševa
zmija“, kaže Tomislav, „predivna je tako moćna.“ „Ova je kao ogledni
primjerak.“ Juraju je ovo prvi poskok kojeg je vidio uživo u divljini. Ja sam
viđao samo manje primjerke. Malo dalje nabrali smo divlju majčinu dušicu i
origano za čaj koji planiramo raditi uz piknik.</div><o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDrfEZP3OX-UtDU0Cv-IX_9f1ck3FA-vRh0LIog9ShfKPCMLbR0DoQiohqDJf3gRQYDJBFr0eXsa2iTmXfafsuXTpWUayTf7qAftjZsQvsOxRA6P-rrdLmzE2aD5BayM6DPILYCfljq76c/" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3840" data-original-width="5120" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjDrfEZP3OX-UtDU0Cv-IX_9f1ck3FA-vRh0LIog9ShfKPCMLbR0DoQiohqDJf3gRQYDJBFr0eXsa2iTmXfafsuXTpWUayTf7qAftjZsQvsOxRA6P-rrdLmzE2aD5BayM6DPILYCfljq76c/s320/IMG_20200522_141901.jpg" width="320" /></a></div><div style="text-align: justify;">Uspon na Pedalj nije lagan. Nakon
jednog dijela koji je očito bio dostupan raznim kočijama dolazimo do ruševina
nekadašnjih vrata. Nakon njih staza kreće strmo prema vrhu brda. Nije nam jasno
kako su se plemići gore penjali. Čini nam se da se naziru ostaci stepenica.
Kako god bilo morali su biti u dobroj formi jer nama nije bilo lako. Povremeno
smo stajali, kao tražeći okamine i neko zanimljivo bilje, pa bi nastavljali
dalje. Gustiši nas skreću sa staze, ali ju ubrzo opet nalazimo. Raslinje se
mijenja i više podsjeća na gorske predjele krških krajeva Hrvatske. Oko nas
borovica, aromatično bilje… Uskoro naziremo ostatke utvrde koje je Priroda
stručno sakrila od znatiželjnih pogleda. </div><div>Jedna kula, druga… Gustiš nam ne da
dalje. Slikamo što se može i vraćamo se. </div><div><br /></div><div><div style="text-align: justify;"><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjB7Tzz3_HCXjIizlihZ2Rtl6WE1JSopeQcnlxf7HALMn6wBGggPV7V4B4SX12R1z4gzLl2sVTjCJjZ6PMEbhbJmhOBvUd_BuylW37FfgTvjqqF7GS81dKekU9NzOCkl8RV_DbzNxI725Ad/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="3840" data-original-width="5120" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjB7Tzz3_HCXjIizlihZ2Rtl6WE1JSopeQcnlxf7HALMn6wBGggPV7V4B4SX12R1z4gzLl2sVTjCJjZ6PMEbhbJmhOBvUd_BuylW37FfgTvjqqF7GS81dKekU9NzOCkl8RV_DbzNxI725Ad/s320/IMG_20200522_144900.jpg" width="320" /></a></div>Nalazimo dio blizu kule u kojem
planiramo nadoknaditi sve izgubljene kalorije. Skupljamo suho i zapaljivo iz
okolnih šumaraka. Vadimo iz džepova dijelove brezine kore koju smo skupili kod
izvora Petrinjčice. Kratki, ubrzani tečaj paljenja vatre kresivom (firesteel)
je na redu. Učenik je Juraj. Radimo „gnijezdo“ koje će preuzeti toplinu iskre i
zapaliti početni plamičak. Uskoro jedna iskra pada na pravo mjesto i kreće
vatra. Uzimam „gnijezdo“ i okrećem ga kako bi vatra ojačala. Slažemo grančice
na vatricu, pa još deblje na njih. Kuham vodu za čaj. Na štapovima su kobasice
za Tomislava, Juraja i vjernu pratiteljicu Kalu. Ja prtljam po novom ruksaku,
tražeći u kojem pretincu je što. Ne snalazim se. Ipak, tu je i namaz od gljiva,
domaći kruh i konzerva čili graha bez mesa. Voda je uzavrela, stavljam nabrano
bilje i vraćam blizu vatre još koju minutu. Grijem grah, mažem namaz. Dim me
zbilja voli. Ide samo na mene. Sjetim se priče iz vojske gdje sam u ludilu
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEitY8zIbsxZ0ArMSX3gnF_GVeMLYDnfAN_0d6vpja0oNkdyfjFm4a-CpQq00Tb65UDAbksoYTl7Z4T0pjp1XP5ocs-87P_9A7wh4g_2Ztlc0dEMwwNZmYvhq2S9mgrrIxKuYUdsd0smSwEo/" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="5120" data-original-width="3840" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEitY8zIbsxZ0ArMSX3gnF_GVeMLYDnfAN_0d6vpja0oNkdyfjFm4a-CpQq00Tb65UDAbksoYTl7Z4T0pjp1XP5ocs-87P_9A7wh4g_2Ztlc0dEMwwNZmYvhq2S9mgrrIxKuYUdsd0smSwEo/s320/IMG_20200522_152415.jpg" /></a></div>između smjena straže pitao narednika koji se kao ja sada dimio sušeći košulju
uz vatru, zna li na koga ide dim. Pričam dečkima kako sam mu rekao da ide na
budalu koja se ne zna maknuti i nakon toga zaradio negativne bodove kod
zapovjednika. Opravdao sam se umorom zbog nespavanja. Tako sam i ja sada trpio
jer sam bio previše lijen za pomaknuti se. Jeo sam i plakao od dima. Na kraju
sam ipak odlučio potpisati kapitulaciju i pomaknuti se negdje drugdje. Dim me
naravno slijedio. Ustao sam, a dim je potražio drugu žrtvu. Juraj je potrbuške
legao na šatorsko krilo, a dim se okrenuo Tomislavu. Čaj je bio odličan.
Neopisivno ugodan i fin kao i inače kada je u pitanju divlji timijan, po naški
nazvan majčina dušica. Dovršili smo piknik, pobrinuli se da iza nas ne ostane
trag boravka i uputili se u podnožje do auta. Potražili smo poskoka, ali on je
odlučio izmaknuti se prije nego smo došli pa je njegovo sunčalište bilo prazno.
Malo smo se razočarali.</div><o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"></p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiReC2cWRl2wR557NdY-5p-0x-611rE9KSeFXZkBqZMXhIqvFDHS6kTpcAoPAwVTZT-u1BvlETOtMZUA-prFRvLwtYZOa28FdcBxH0-6ZgSyddpTT6A6em4imGOxkaBmaAsNkfrTz0j4j5Z/" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="2368" data-original-width="6528" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiReC2cWRl2wR557NdY-5p-0x-611rE9KSeFXZkBqZMXhIqvFDHS6kTpcAoPAwVTZT-u1BvlETOtMZUA-prFRvLwtYZOa28FdcBxH0-6ZgSyddpTT6A6em4imGOxkaBmaAsNkfrTz0j4j5Z/s320/IMG_20200522_165504.jpg" width="320" /></a></div>Tomislav nas uskoro opet vozi
uskim seoskim cestama. Cvjetnom livadom, obasjan niskim Suncem, ponosno je
prošetao mladi srnjak. Iznad nas su se na zračnim strujama igrala dva škanjca.
Sjene su rasle na predivnim pejzažima Banovine. Odlučili smo samo proći pored
Gvozdanskog. Ovaj put se ne stignemo popeti na tu legendarnu utvrdu. Iako nas
srce vuče, nećemo ju niti fotografirati. Samo ju ispraćamo pogledom iz
automobila uz dogovor da ćemo ju ostaviti za drugu avanturu istraživanja
Zrinske gore.<o:p></o:p><p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;"><o:p> </o:p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;">Igor Žilić<o:p></o:p></p>
<p class="MsoNormal" style="text-align: justify;">23.5.2020.<o:p></o:p></p><br /></div>IgorZhttp://www.blogger.com/profile/02419476482327638488noreply@blogger.com0Zrinska gora, 44440, Ljeskovac, Hrvatska45.1666667 16.2516.856432863821155 -18.90625 73.476900536178846 51.40625tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-13161296099070403482018-06-22T17:41:00.002+02:002018-06-22T17:41:31.692+02:00Lipe cvatu<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPh1H2Hup0LgU4GooUfRBq1bEDJoK4f-8KEWhUc0HVX-TNkPYph759iovdFJVbViCg990OdutWg9fYGs5fWHFtAVe4OvL-pbCE98Yu4pOp3xUiA0_VdDLR0ABcUGFf5gFK-FIvjEd-5fE/s1600/lipecvatu.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="236" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhPh1H2Hup0LgU4GooUfRBq1bEDJoK4f-8KEWhUc0HVX-TNkPYph759iovdFJVbViCg990OdutWg9fYGs5fWHFtAVe4OvL-pbCE98Yu4pOp3xUiA0_VdDLR0ABcUGFf5gFK-FIvjEd-5fE/s640/lipecvatu.jpg" width="640" /></a></div>
Kad zamirišu lipe u Petrinji kao da se zrakom prospe čarolija vilinskog praha vile Tillie - petrinjske vile. Kako opisati taj miris? Tako ugodan, opojan ali blag, prijateljski, opuštajući, osvježavajući, savršen... Prolazeći ulicama moga grada uvijek se zapitam: Ma, što to tako divno miriše? Pomalo zbunjena jer miris kao da dolazi s neba. Spušta se iz visokih pravilnih krošanja koje zaglušujuće zuje od rojeva neumornih pčela. Kad lipa medi one u Petrinji imaju zaista puno posla. Zeleni srcoliki listovi moćno su se izravnali da naprave što dublji hlad i ublaže snažne zrake sunca jer kad lipe cvatu ljeto je već na pomolu iako još možda nije ni mjesec lipanj (a lipa je simbol lipnja). Svejedno radi li se o srebrnoj (Tillia tomentosa), velelisnoj (Tillia grandifolia) ili sitnolisnoj (Tillia parvifolia) sve mirišu i šušte svojim "propelerima" koje će pomoći sjemenju da se vine do novih staništa. U ljekovite svrhe koriste se velelisna ili tzv. bijela i sitnolisna ili tzv. crna dok se srebrna sadi više kao ukrasno drvo. U mnogim je gradovima često crkva najstariji svjedok prošlosti, ali u našem gradu to nije tako. Uz nekoliko zgrada velelisne lipe nijemi su svjedoci vremena. Više od dvjesto godina viju svoje krošnje u centru grada i još od Napoleona broje godove. Četiri takve "starice", sigurna sam, imaju o čemu međusobno razgovarati. Iako mi ne razumijemo njihovo šuštanje udišemo mirise krošanja svakog lipnja a prolaznici se dive moćnim deblima jer je potrebno više od 12-ero djece da se prime za ruke i tako obgrle njihov struk. Tijela su im već načeta vremenom i neke su grane povezane ali sam sigurna da će ove dame iako u godinama vidjeti još puno generacija djece, svatova pred crkvom, svečanosti u paviljonu i Lovrenčeva (dan grada). Drvoredi lipa na nasipu uz Petrinjčicu u svojim će sjenama skrivati mlade ljubavnike kao što to rade već dugo, a lipe na Trgu učitelja ispraćaju studente (buduće učitelje) koji tuda često prolaze. Lipe cvatu a godine prolaze. Kao u pjesmi koju svi znaju. Sve što je lijepo kratko traje tako i čarolija cvjetanja lipa u gradu traje prekratko. Mirise lipe zamijenit će neki drugi ali prije nego ocvatu valja nabrati cvijeta jer je lipa vrlo ljekovita biljkajer š<span style="font-family: "cambria" , serif; font-size: 12pt;">titi od gripe i prehlade, l</span><span style="font-family: "cambria" , serif; font-size: 12pt;">iječi upale, p</span><span style="font-family: "cambria" , serif; font-size: 12pt;">omaže u detoksikaciji organizma, r</span><span style="font-family: "cambria" , serif; font-size: 12pt;">egulira probavu, š</span><span style="font-family: "cambria" , serif; font-size: 12pt;">titi od raka, o</span><span style="font-family: "cambria" , serif; font-size: 12pt;">pušta duh i tijelo…</span><br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhDYcFhP5xuBjOf5kgPieor-BM6EEQg7qLtTB2jWUnW_xVQd5wyDneEXDfiBPu7z8MPmallKdpR1_wbtd1GYnI4B3K_N4BjFqZx5R08QbEQCje7RAIlBNZ5IsLgYw2u6FBZwnYBiqdLMs/s1600/LIPANASIP.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhhDYcFhP5xuBjOf5kgPieor-BM6EEQg7qLtTB2jWUnW_xVQd5wyDneEXDfiBPu7z8MPmallKdpR1_wbtd1GYnI4B3K_N4BjFqZx5R08QbEQCje7RAIlBNZ5IsLgYw2u6FBZwnYBiqdLMs/s320/LIPANASIP.jpg" width="320" /></a></div>
Imate li problema sa spavanje, nervozom ili visokim krvnim tlakom cvijet lipe nudi svoju pomoć. Topli čaj ili kupka pomoći će kod iznojavanja i tako smanjiti povišenu tjelesnu temperaturu i kod djece i kod odraslih. Čaj od lipe mogu piti i bebe. To je drvo velikog srca i pomaže kod masnih naslaga u krvnim žilama. Boli li vas glava ili imate migrene? Boležljivi ste i uvijek među prvima "pokupite" neku gripu ili prehladu? Sluzi koje lipa sadrži pomažu kod upale grla, ublažavaju kašalj i povećavaju otpornost prema infekcijama. Lipa čisti krv. Čaj od lipovog cvijeta vrlo je fin, ugodnog je mirisa i svijetlo zlatne boje. U zimskim mjesecima čaj se tradicionalno pije s medom i u kombinaciji s travaricama kako bi ugrijao i ojačao tijelo. Mladi listovi ukusni su i sirovi a bogati su C vitaminom.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYt01k0VKgb9OQEt2wg7zYZbYBj2HBzKDPWXAZXAEfRfqQkU_vYUffqlGCOV02jZA_0ThQbxYKZFHD3QgWUfJ4kR1BUwGS6Yc0nCMJy64ItbKZvL0kjJtnrzCyqjR9vJSGPLzYNQYLjwI/s1600/LIPA%25C4%258CAJ.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="274" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiYt01k0VKgb9OQEt2wg7zYZbYBj2HBzKDPWXAZXAEfRfqQkU_vYUffqlGCOV02jZA_0ThQbxYKZFHD3QgWUfJ4kR1BUwGS6Yc0nCMJy64ItbKZvL0kjJtnrzCyqjR9vJSGPLzYNQYLjwI/s320/LIPA%25C4%258CAJ.jpg" width="320" /></a></div>
Osim cvijeta tu je i lipov ugljen, ugljen lipova drveta koje upija toksične tvari pa se koristi kod otrovanja. Narodna izreka kaže: <i>Ako zaspeš pod lipom probudiš se zdrav, a ako zaspeš pod orahom probudiš se bolestan. </i></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiCQezKDFjkM6h3D8Elq5_8s-PO5qpDZ8pSYxc5nra5AXbMeUlV2E4gRJjSNSFYhRfu1FiPUpfB45llIC9BMKTGRScuFRbql2-HZA0cLheIub1g5m_IXWIRxtM3tu6HT8CmGPB0ew6p9Ws/s1600/lipa+za+%25C4%258Daj.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1067" data-original-width="800" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiCQezKDFjkM6h3D8Elq5_8s-PO5qpDZ8pSYxc5nra5AXbMeUlV2E4gRJjSNSFYhRfu1FiPUpfB45llIC9BMKTGRScuFRbql2-HZA0cLheIub1g5m_IXWIRxtM3tu6HT8CmGPB0ew6p9Ws/s200/lipa+za+%25C4%258Daj.jpg" width="149" /></a>Idealno osvježenje na tragu samog početka ljeta je Lipalimunada. Otkrila sam je sasvim slučajno i iznenadila se okusom. Rascvjetale cvjetove velelisne lipe (ili neke druge)
potopiti u vodi preko noći. Dovoljna je šaka cvjetova na litru vode. Ujutro
procijedite vodu i u nju dodajte sok svježe iscijeđenog limuna (3 limuna po
litri vode) i agava sirup po želji (oko dvije žlice po litri vode). Dobivenu
mješavinu lipa vode, limuna i agava sirupa ostavite u hladnjaku i poslužite kao
pravo ljetno osvježenje. Lipa je vrlo ljekovita biljka i ukusna kao čaj no
vrijedi ju probati i u ovoj hladnoj varijanti. Iznenadite svoje prijatelje
Lipalimunadom.<br />
<br />
<div class="MsoNormal">
<o:p></o:p></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
Lipa se u prošlosti smatrala drvom sudbine pa je po običaju sađena na dan rođenja muškog potomka. Od prastarih vremena važi da je lipa drvo naklonjeno čovjeku baš kao što je i Petrinja <i>mali grad velikog srca</i> po mjeri čovjeka. Prošetajte zato ovih dana Strossmayerovim šetalištem il nasipom uz Petrinjčicu i udahnite miris lipe. Potpuno je besplatno a neprocjenjivo kao i sve što se ne može kupiti novcem.<br />
<span style="font-family: "cambria" , serif; font-size: 16px;">„Cvjetokitna lipo, tebe u svoj srdi, niti Perun žarkom strijelom ne nagrdi!„</span><span style="font-family: "cambria" , serif; font-size: 12pt; text-align: right;">Narodna mudrost</span><br />
<div class="MsoNormal">
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi9KfzFfx6PhQ0yausgiiyuVlaRl2F0pDSib0-JzXP0I4tqBYMpNF_sIhse1TCtH-uzpmwiL2RxI2pseCOMaRs4r4u-UvDinPtVGRvpbAEQaqmaXJUwvWU9_aW_9oCV8fzwitFWhp31M-w/s1600/drvored+lipa.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi9KfzFfx6PhQ0yausgiiyuVlaRl2F0pDSib0-JzXP0I4tqBYMpNF_sIhse1TCtH-uzpmwiL2RxI2pseCOMaRs4r4u-UvDinPtVGRvpbAEQaqmaXJUwvWU9_aW_9oCV8fzwitFWhp31M-w/s640/drvored+lipa.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Nasip uz Petrinjčicu u sjeni je rasvjetalih lipa</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj651Hrn6xUXQ6sJy9E1sZAjP8V75onH0CnAx9Bv9whcjUC4L_AxjrTkEow__y2MHmJaXCdBa8D68E6HGgMzxP9ATW20kFsTY0rwhr6bRA00Lmd3-qXWhep8joNMTV5_WbjxDl10OOw6TU/s1600/naslovnica.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj651Hrn6xUXQ6sJy9E1sZAjP8V75onH0CnAx9Bv9whcjUC4L_AxjrTkEow__y2MHmJaXCdBa8D68E6HGgMzxP9ATW20kFsTY0rwhr6bRA00Lmd3-qXWhep8joNMTV5_WbjxDl10OOw6TU/s640/naslovnica.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled na slapove Petrinjčice kroz mirise lipe</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4Ignd9TlHXldVOAU_zfU4lmSzIMeBV9v5Iq2s4FPbGWTfyECtsICnCLec6Fy4SJudIRkx8BPXuaIFAbpYpgME6ab10GB6BVmW14FivA982vFwJGUjP0MWozwyjG4B7UHkqXN9hAwRmmY/s1600/stara+lipa+ilirka.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi4Ignd9TlHXldVOAU_zfU4lmSzIMeBV9v5Iq2s4FPbGWTfyECtsICnCLec6Fy4SJudIRkx8BPXuaIFAbpYpgME6ab10GB6BVmW14FivA982vFwJGUjP0MWozwyjG4B7UHkqXN9hAwRmmY/s640/stara+lipa+ilirka.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Višestoljetna lipa ilirka ili "dama u godinama" i poletarci OI Kupa Petrinja </td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<br /></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-44863656437913155402018-01-10T20:13:00.003+01:002018-03-23T14:36:28.735+01:00Proljetna šetnja u siječnju <table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrrs31lM7Uw2CZa2oZVn5TYg0YNE8Cxck_cg4UvLQmia9YbSawfO7SonwDSBonha39WIMTceCybRD5QaXmWjBdUmbYjH9veP1fsvtjvNkR3I9qO3_4G_vIHdUubpYYRCAWt3597wL00z8/s1600/IMG_20180108_114109.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="300" data-original-width="400" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrrs31lM7Uw2CZa2oZVn5TYg0YNE8Cxck_cg4UvLQmia9YbSawfO7SonwDSBonha39WIMTceCybRD5QaXmWjBdUmbYjH9veP1fsvtjvNkR3I9qO3_4G_vIHdUubpYYRCAWt3597wL00z8/s640/IMG_20180108_114109.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pogled s Plešivice na 779m/nm</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Južina je ovih blagdana otopila nade o bijelom Božiću. Zemlja se ugrijala i priroda se probudila. Nije baš ni imala neki odmor. Tek što je <i>dremnula</i> na trenutak propuplale se grančice, rascvjetale se proljetnice, niknule mlade biljke i čini se da je proljeće uranilo... No, jedna lasta ne čini proljeće. Zima je zapravo tek počela, a vrijeme se može naglo promijeniti. Prije nego što sjeverni vjetar donese hladne dane mi smo iskoristili ovo suho proljetno vrijeme i u 22 049 koraka obišli Okić. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Prije 8 godina krenuli smo s istog prijevoja Poljanice od Lovačkog doma "Srndać" samo je tada bio snijeg koji je iznenadio baš za Fašnik. Prteći narnijske bjeline Samoborskim gorjem prema vrhu Oštrc gazila sam opreznije nego inače jer sam bila trudna. Sada smo s djecom pratili markacije prema Okiću birajući atraktivne staze po hrptu gore. Zrak je mirisao na proljeće. Jakne smo ubrzo skinuli da se ne oznojimo. Pod nogama nam je šuštalo lišće a sunčeve zrake prošarale su šumu sjenama. Veseli i puni energije pričali smo i pjevušili. Park prirode svakim je korakom dokazivao svoju posebnost i ljepotu. Divili smo se bezbrojnim cvjetovima bijelog kukurijeka. Ogromne snježnobijele glave rasule su se svuda oko nas pa smo pazili da ih ne gazimo ali smo često zastajkivali kako bi ih forografirali. Naišli smo i na drugo zaštićeno bilje poput veprine, božikovine, jetrenke, jaglaca, visibaba i erike. Ljeske su pustile svoje nove rese i djeci je bilo zabavno protresti grančicu kako bi njena žuta "magija" zaprašila zrak. Nije bilo puno vremena pa smo se kratko zaustavljali putem. Na više mjesta staza se spuštala naglo i gojzerice su lako proklizavale pod nesigurnim slojem lišća. Šuma je izmjenjivala svoja lica jer smo vijugali čas po osunčanom hrptu, čas kroz vododerinu u sjeni, pa kroz sedlo ili preko kamenitog uspona. Pred nama su se prostirali vidici od kojih zastaje dah. Pogled iznad magle i oblaka od vrha Plešivice na 779 metara nad morem bio je još dojmljiviji kad smo se popeli na vidikovac. Ponijeli smo i kartu pa smo uz pomoć dalekozora usmjeravali i orijentirali kartu kako bi poučili djecu kako se služiti time. Niti najbolja oprema ne pomaže ako se njome ne znaš koristiti. Istina da je ovakav obiteljski izlet zaista kavalitetno provedeno vrijeme s djecom no to je i rezultat puno uloženog truda i ljubavi. Čini se logično da djeca vole prirodu no vremena su nas izmjenila i povratak prirodi i životu u skladu s njom nije uvijek jednostavan. Evo, što zapravo mislim kad to kažem: </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U silnoj želji ponekad smo odviše "hrabri" i precijenimo svoje mogućnosti. Namjerno smo odabrali teže ali zanimljivije staze no kako nismo nikad prije kročili njima nismo bili spremni na STRMI spust po Pećinama. Naša su djeca navikla na cjelodnevna planinarenja ali ovo je bilo previše i nakon par koraka jednostavno smo zaključili da se moramo vratiti. I samo jedno proklizavanje moglo bi biti kobno. Lijepo smo se vratili i odabrali sigurniji spust.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Uspoređujući kartu i vrijeme koje nam je bilo potrebno već smo na pola puta zaključili da nećemo uspjeti obići stari grad Okić koliko god se trudili. Jednostavno smo bili sporiji od vremena na crvenim planinarskim tablama. Ako je hodanje po šumi samo rekreacija i izmjera vremena prolaska gubi se svaki smisao boravka u prirodi. Otišli smo radi opuštanja i doživljaja gdje dodatan stres nije poželjan. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Moj je šestogodišnji sin nosio svoj mali ruksak gdje je sam spremio opremu koja je uključivala: vrećicu za pronalaske (jer želi biti istraživač), mali dalekozor da bolje vidi daljine, fire steel (metalno kresivo za potpalu vatre), vodu i grickalice. Cijelim je putem veselo trčkarao, penjao se sam, sakupljao i igrao se istraživača. No, kako je put bio duži od očekivanog svladao ga je umor i bezvoljnost pa smo ga zabavljali, nosili njegove stvari, a onda nosili i njega pred kraj. Tako je to s djecom.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U planinarenjima često uz svu moguću pomoć markacija, karte i mobitela (koji najčešće prvi postane suvišan jer često nema signala na planinama) nađete se u problemu kad treba odlučiti kojim putem. Najsigurnije je upitati nekog domaćeg. Samoborsko je gorje kolijevka planinarstva i vikendom ima sigurno više onih koji u gojzericama obilaze okolna brda i upijaju predivne vidike. Ponedjeljkom pak nema žive duše. Ne rade ni Planinarski domovi. Putem smo sreli samo dva čovjeka s psima koji su išli u suprotnom smjeru i jednog starijeg čovjeka koji je traktorom izvlačio drva iz šume a jedna mu je guma na prikolici bila ispuhana. On se nije oko toga zabranjavao već je iskusno zaključio da će izdržati do kuće. Mi njemu nismo mogli pomoći ali on je nas usmjerio na pravi put. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kad smo odmorili kod Planinarskog doma pod Okićem bili smo već umorni a valjalo se još i vratiti do auta. Izvrtila sam nekoliko scenarija u glavi ali svaki je isključivao pogled sa zidina starog grada obasjanog sutonom. Savršeno mjesto i vrijeme za sungazing, ali nije bilo vremena već samo tiho obećanje da ćemo se vratiti. Nema smisla žaliti za propuštenim zidinama koje su tamo već stotinama godina jer sam sigurna da će još dugo biti tamo i da imamo vremena vratiti im se. One su preživjele razne igre prijestolja o kojima ćemo u nekoj drugoj priči. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Uz žubor potoka krenuli smo drugom stranom prema sutonu. Sunce se brzo utapalo u jedno planinsko sedlo a mi smo se vukli cestom natrag. Pazili smo da se ne oznojimo pa smo se više puta skidali, ponovno oblačili, kačili smo jakne i kape za ruksake i na kraju zaključili da smo jednu kapu izgubili. Bilo je tu i suza jer djevojčice koliko god voljele šumu i prirodu jako vole i svoje svjetlucave kape sa mucastim cofekom. Zadnji dio puta gledali smo u obrise samoborskog gorja koji je djecu podsjetio na božicu Tefiti iz Vaiane. Pridružio nam se i pas koji nas je zabavljao jer je cijelim putem piškio obilježavajući teritorij pa je dobio nadimak Piško. Bila sam uvjerena da će djeca zaspati u autu premorena, no nisu. Puni doživljaja smijali su se i glupirali cijelim putem do Samobora pa smo kratko prošetali slatkim uličicama samog centra i naravno pojeli kremšnite. Dok smo koračali kamenim kockicama obećali smo sami sebi da ćemo obići te stare gradove koje smo sad propustili. Možda se čak i prespavamo u jednoj od onih drvenih kućica kao iz bajke. Jednog ćemo dana prelaziti i puno dulje staze. Možda čak i onu poznatu hodočasničku do mjesta Camino de Santiago no do tada ostajemo na našim brdima, gorjima i planinama. Ima ih toliko da je teško izabrati. Dok mi planiramo naša se djeca vesele novim istraživanjima i naravno novoj kapi.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: right;">
<i>"Preporodom duha ljudski rod naviknut će se da duboko poštuje i skrbi za sav život koji izrasta iz Zemlje." Victor Schauberger</i><br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbz_2_8mm59Ujp3xHwEaUbUB8DOyKcMp8mLK7UZo1Wx78PpivZRLPepw2sfhhOydU9eOVtMk-5Rjq0Br7Iv7uoupq54xIo9eGh_T7_x2WYHalL-tGzIakKo8sTirc_C4MaIAONZbTlngg/s1600/IMG_20180108_105832.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjbz_2_8mm59Ujp3xHwEaUbUB8DOyKcMp8mLK7UZo1Wx78PpivZRLPepw2sfhhOydU9eOVtMk-5Rjq0Br7Iv7uoupq54xIo9eGh_T7_x2WYHalL-tGzIakKo8sTirc_C4MaIAONZbTlngg/s320/IMG_20180108_105832.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-djPpXM9SNxfubvTjBaYfiRt6IOS8BhQD6v1Ty53pKrjPhWHmp9Mqm7zfGLstKQpzQcH_UgOAtGMLJV28wgpq3KQTHBk_7hBFioZDLqnjwTjfxrXBsUu9gk6KY0w9YLoE5ewaKcrXPCg/s1600/IMG_20180108_110147.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg-djPpXM9SNxfubvTjBaYfiRt6IOS8BhQD6v1Ty53pKrjPhWHmp9Mqm7zfGLstKQpzQcH_UgOAtGMLJV28wgpq3KQTHBk_7hBFioZDLqnjwTjfxrXBsUu9gk6KY0w9YLoE5ewaKcrXPCg/s320/IMG_20180108_110147.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQN-JBhvgavPG-1_SO2Mh2rEBpuek8zoRqKtVyhGMGbWzkMEelqfB91XApV8UPzSIC8bex8IC1X856P6xiG5xSv_0dHee5bQOLnvicguysy7fYirJQkknjmOTVRsGSvHmovjHftSP0j2k/s1600/IMG_20180108_111849.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQN-JBhvgavPG-1_SO2Mh2rEBpuek8zoRqKtVyhGMGbWzkMEelqfB91XApV8UPzSIC8bex8IC1X856P6xiG5xSv_0dHee5bQOLnvicguysy7fYirJQkknjmOTVRsGSvHmovjHftSP0j2k/s320/IMG_20180108_111849.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhzZvu3lUB06EJY6jd62myhIyrXHHPOg7Wf7ChuLaNv9JZjHqZbX3BQ98aMPaRv8j1oPdk5mQmFHIURVlMy_qwJYuaFgdJvc3PVkVWVJEBPrMXykMlr_ot0GNnwtnsgpt1uIq0rfd5oOZs/s1600/IMG_20180108_112233.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhzZvu3lUB06EJY6jd62myhIyrXHHPOg7Wf7ChuLaNv9JZjHqZbX3BQ98aMPaRv8j1oPdk5mQmFHIURVlMy_qwJYuaFgdJvc3PVkVWVJEBPrMXykMlr_ot0GNnwtnsgpt1uIq0rfd5oOZs/s320/IMG_20180108_112233.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1u1OPwaDSkLx9GkU8h5OTTFmbGrdJENJY-bnla-S-ubLdOBuuYhSZ2Vhn1WnjtaHD-ACxXuAKexXLHo1GRih1oJyrfvvuah0b3vRxVXhrGcWnh8TjnlLC_BVV9eE51rEUbAjpWayfYss/s1600/IMG_20180108_113315.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg1u1OPwaDSkLx9GkU8h5OTTFmbGrdJENJY-bnla-S-ubLdOBuuYhSZ2Vhn1WnjtaHD-ACxXuAKexXLHo1GRih1oJyrfvvuah0b3vRxVXhrGcWnh8TjnlLC_BVV9eE51rEUbAjpWayfYss/s320/IMG_20180108_113315.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMMQD0pC-kRTIvlUqjs_85L3t872nY35PN1DSh8yvC_nnnb79lnxRuPsRBZT4X0b_v3S_whz0iDJlo0zYf5QGmcCr7_kkDUsQRwmaNEv33wr67MivUkaao9H55NZtpvtf6OMY6Pnj9K4c/s1600/IMG_20180108_113339.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhMMQD0pC-kRTIvlUqjs_85L3t872nY35PN1DSh8yvC_nnnb79lnxRuPsRBZT4X0b_v3S_whz0iDJlo0zYf5QGmcCr7_kkDUsQRwmaNEv33wr67MivUkaao9H55NZtpvtf6OMY6Pnj9K4c/s320/IMG_20180108_113339.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggv2Qv1zS-7GWjxr0fcH7czmwqwiK6lPYybTMdepkzDXOeN8Z7kTv-KVmRffX6u31N0frFUlCfZ7Miy0Xh4nTIUQgKZgxULrf0MiYTq85B3Yns8IHzrGU0Y-UDPdXDaOyGcF3aP4UGlJw/s1600/IMG_20180108_113836.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="675" data-original-width="900" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggv2Qv1zS-7GWjxr0fcH7czmwqwiK6lPYybTMdepkzDXOeN8Z7kTv-KVmRffX6u31N0frFUlCfZ7Miy0Xh4nTIUQgKZgxULrf0MiYTq85B3Yns8IHzrGU0Y-UDPdXDaOyGcF3aP4UGlJw/s320/IMG_20180108_113836.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibZWYU4kzPsQPf-nb2EUv7OFFuvXooOq8vOWkBiabqANCEm68xSbRmzyPHLGr4muWmOkATu6p0DYS8tF29HwNj2HfpuXG8ehGGuAKs6yXBsi6-xj5tsuOHCCRGIgOV3ihaWRQKkLqyPkU/s1600/IMG_20180108_114109.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="675" data-original-width="900" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEibZWYU4kzPsQPf-nb2EUv7OFFuvXooOq8vOWkBiabqANCEm68xSbRmzyPHLGr4muWmOkATu6p0DYS8tF29HwNj2HfpuXG8ehGGuAKs6yXBsi6-xj5tsuOHCCRGIgOV3ihaWRQKkLqyPkU/s320/IMG_20180108_114109.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZ8DxlzO44r1rTCY3LZ7WiGud6mLaki9HI9wjRnaeozQ6dvNGCOtLlH6bniHXqClc8Ex9zDWTJQ8CSFXLsPEkRsmMUs-DQtokPEaZ8ZsHMsL64wjQY0oQYVYpbQ6JhNYuSgUaTd_dCDSI/s1600/IMG_20180108_121551.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiZ8DxlzO44r1rTCY3LZ7WiGud6mLaki9HI9wjRnaeozQ6dvNGCOtLlH6bniHXqClc8Ex9zDWTJQ8CSFXLsPEkRsmMUs-DQtokPEaZ8ZsHMsL64wjQY0oQYVYpbQ6JhNYuSgUaTd_dCDSI/s320/IMG_20180108_121551.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIasqn3q1llpuzjCFHRRnurEDbQJdqAHcklMin8DQaSUIUZnPhVxerZmXPSzQgE4VoAgok71edtUzsmRmNFInnFl9NndILIdxyuuUHq9zqFzD4jfsgSTW5qT1cQ1zHVxYckF1tDbLsB0I/s1600/IMG_20180108_122123.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIasqn3q1llpuzjCFHRRnurEDbQJdqAHcklMin8DQaSUIUZnPhVxerZmXPSzQgE4VoAgok71edtUzsmRmNFInnFl9NndILIdxyuuUHq9zqFzD4jfsgSTW5qT1cQ1zHVxYckF1tDbLsB0I/s320/IMG_20180108_122123.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjXo-J1J_h2bQgq1xAj5BjhasY9KvcPuwZ8j1UfvsvXoyGBuH9ODmlhCt1IgzCRafBK07SOol4A-YG4kOu7wVegBz0Zr1FRlf7XW54G9dQdVUUoVugWqAxzzgAnSQpZYw0q3nB-5e6eeek/s1600/IMG_20180108_125022.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjXo-J1J_h2bQgq1xAj5BjhasY9KvcPuwZ8j1UfvsvXoyGBuH9ODmlhCt1IgzCRafBK07SOol4A-YG4kOu7wVegBz0Zr1FRlf7XW54G9dQdVUUoVugWqAxzzgAnSQpZYw0q3nB-5e6eeek/s320/IMG_20180108_125022.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEix5IkECogg_lxGRpYMBfQ0_iyorFWehqpT3Xs1wuB1erXOmt_NaPzhb7SIqBQF6RGWZBORhOHswBbFMsrQ6WZYLfB4CXOa3ec5ycVIS0b8hzBu89BM40BIwKFFoErqpe1IkVqpglhBwos/s1600/IMG_20180108_125309.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEix5IkECogg_lxGRpYMBfQ0_iyorFWehqpT3Xs1wuB1erXOmt_NaPzhb7SIqBQF6RGWZBORhOHswBbFMsrQ6WZYLfB4CXOa3ec5ycVIS0b8hzBu89BM40BIwKFFoErqpe1IkVqpglhBwos/s320/IMG_20180108_125309.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrRe-YRTwXP8aWGgES7Ujf41jnGos9_giG9isQz56C715gL7x1Hj7xyb4bX-NL6ljNW3zH5jPJ7c7_bsOLNqSs7brJ0xT6HRVXxeGAqTrKB3XndXW7SuTvYPOyoChRVmSZqAteaN-JZ_w/s1600/IMG_20180108_130203.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrRe-YRTwXP8aWGgES7Ujf41jnGos9_giG9isQz56C715gL7x1Hj7xyb4bX-NL6ljNW3zH5jPJ7c7_bsOLNqSs7brJ0xT6HRVXxeGAqTrKB3XndXW7SuTvYPOyoChRVmSZqAteaN-JZ_w/s320/IMG_20180108_130203.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEipPKxjuH33yFLhC85k2G9dUDM10qlMPtyAXncKCT8VdCjB2sH1mQ6fEjq-kzgOt6Gxjxh0Y6pTMTUctKc43cvwJohyphenhyphenmutwzliDSC_CPRO4BfubE56QfgH_LDuvFngePmL18cH701N2iZ4/s1600/IMG_20180108_131822.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEipPKxjuH33yFLhC85k2G9dUDM10qlMPtyAXncKCT8VdCjB2sH1mQ6fEjq-kzgOt6Gxjxh0Y6pTMTUctKc43cvwJohyphenhyphenmutwzliDSC_CPRO4BfubE56QfgH_LDuvFngePmL18cH701N2iZ4/s320/IMG_20180108_131822.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUbz7eS_JBbUICCT2sVMlSZouV5GC0E69e_QRyRR4EzQALzOUfCW6Uckeej1wTGLo-90m2H3wu4uejQvefoxYsNmJ3CvVYaBhULwnC2CmM14DeehVklHZ8dD3gWh9KMvAD55ARDh4CCMM/s1600/IMG_20180108_132145.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiUbz7eS_JBbUICCT2sVMlSZouV5GC0E69e_QRyRR4EzQALzOUfCW6Uckeej1wTGLo-90m2H3wu4uejQvefoxYsNmJ3CvVYaBhULwnC2CmM14DeehVklHZ8dD3gWh9KMvAD55ARDh4CCMM/s320/IMG_20180108_132145.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQCOvIvN_-BdO-ZoX1DfnG-0Ggs-u7zgAiIjDnqFQBD4Ez2Magc-k-oBxpT9ZzIe6HR8pXshg61H0jHeLKGTfEFICZu48aq1xsJ1ZDsVEOhq7eIyUcmyXpoSN9CDe2tlGz4vCbHLVXYzA/s1600/IMG_20180108_132841.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhQCOvIvN_-BdO-ZoX1DfnG-0Ggs-u7zgAiIjDnqFQBD4Ez2Magc-k-oBxpT9ZzIe6HR8pXshg61H0jHeLKGTfEFICZu48aq1xsJ1ZDsVEOhq7eIyUcmyXpoSN9CDe2tlGz4vCbHLVXYzA/s320/IMG_20180108_132841.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhf1Ehjsjxy4P0-5CUq-dFGcerCn5bdrTBB3O8djFMlo_PqEC3COmg59Y5uwCxJ12xYIA9gONDTr4wC-Fk05vtbG-vzyaKIGaIMUpiPkEE4lOoom5IJ0Q9C_WwFFEnC9OVTEDdW_9dazE/s1600/IMG_20180108_132956.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjhf1Ehjsjxy4P0-5CUq-dFGcerCn5bdrTBB3O8djFMlo_PqEC3COmg59Y5uwCxJ12xYIA9gONDTr4wC-Fk05vtbG-vzyaKIGaIMUpiPkEE4lOoom5IJ0Q9C_WwFFEnC9OVTEDdW_9dazE/s320/IMG_20180108_132956.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1TFLXta9nKm07hz-L_hZ1kN1jfBYiaheNNZEdULHqY2dxEP6ka9dxwyfEwGeaYlCCxRmQaTuzkNbrMH41aE5jUSpisCHwDqWfOnrr001W0YHCE7xGhbyRsiFZ9jtkDxTUbn683nqs5Fk/s1600/IMG_20180108_135701.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1TFLXta9nKm07hz-L_hZ1kN1jfBYiaheNNZEdULHqY2dxEP6ka9dxwyfEwGeaYlCCxRmQaTuzkNbrMH41aE5jUSpisCHwDqWfOnrr001W0YHCE7xGhbyRsiFZ9jtkDxTUbn683nqs5Fk/s320/IMG_20180108_135701.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsrFTSNXnjvrMQOfxoWYZ8siWRkEjHSHQM-4tuqSu4-GO0KqhFgt_J7p2lU5lhDm5HjCNrUAmJoZIJNq2NuP2cV7xW-Qg_VrzQYbOn6w52Lru_CRG1tS6ACVEdbk3gOyKFvK6p5dFFu6A/s1600/IMG_20180108_135801.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhsrFTSNXnjvrMQOfxoWYZ8siWRkEjHSHQM-4tuqSu4-GO0KqhFgt_J7p2lU5lhDm5HjCNrUAmJoZIJNq2NuP2cV7xW-Qg_VrzQYbOn6w52Lru_CRG1tS6ACVEdbk3gOyKFvK6p5dFFu6A/s320/IMG_20180108_135801.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzAQ-phN-5cArWbSchgoKGMRf3ZOlAfAyeIz9t7i7BY0rpJsoMVyNmYaww5-CXMLqTVqI6CZc5ZsNVTOOs9tPt-ZM7R5NiAvR1M1Fui0wtFTwysNjpuHzkVsXDfQZIH_2NIzju0htTIPg/s1600/IMG_20180108_140248.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzAQ-phN-5cArWbSchgoKGMRf3ZOlAfAyeIz9t7i7BY0rpJsoMVyNmYaww5-CXMLqTVqI6CZc5ZsNVTOOs9tPt-ZM7R5NiAvR1M1Fui0wtFTwysNjpuHzkVsXDfQZIH_2NIzju0htTIPg/s320/IMG_20180108_140248.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdAvirxC46FDbvYVIjRY4wk9GDxeG6lV3qANQK0SfgRS6ZANnIV2bb0OeyJzkglzfzYscenWKF77rA89kpkU4tGr3bV7xnYb2VQCWaBvge-tdOi0ZRvSxRIMbGQSKa6-vC1CvWA9ZO88w/s1600/IMG_20180108_142118.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjdAvirxC46FDbvYVIjRY4wk9GDxeG6lV3qANQK0SfgRS6ZANnIV2bb0OeyJzkglzfzYscenWKF77rA89kpkU4tGr3bV7xnYb2VQCWaBvge-tdOi0ZRvSxRIMbGQSKa6-vC1CvWA9ZO88w/s320/IMG_20180108_142118.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUPc995nkA5Sh8C5674aVyI72rhc3_90umseXqQ3xbfI6i4udd5sNKeCyXyjHDVyFnahtWGL9KQ1ZbD5b0Gl-sn60Fw4T004O904YcH0PHgvd1zHvohsQH4UfCYQ5LBehGVZdDH8LuNNc/s1600/IMG_20180108_142649-01.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjUPc995nkA5Sh8C5674aVyI72rhc3_90umseXqQ3xbfI6i4udd5sNKeCyXyjHDVyFnahtWGL9KQ1ZbD5b0Gl-sn60Fw4T004O904YcH0PHgvd1zHvohsQH4UfCYQ5LBehGVZdDH8LuNNc/s320/IMG_20180108_142649-01.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGePARTc_GGWNCf94Qs4dhSgVpJQIauCL7XuVkpUk8jcRgyNeCIQAoTTAFcl4Ni7p7-pd6OJkfyH08yLYVQMVaqJqk3KhKU-fMT9o-_gLx7bCS0-FP2dkgXrFkz1dCnGMmqL8wi2mnLPw/s1600/IMG_20180108_150042.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGePARTc_GGWNCf94Qs4dhSgVpJQIauCL7XuVkpUk8jcRgyNeCIQAoTTAFcl4Ni7p7-pd6OJkfyH08yLYVQMVaqJqk3KhKU-fMT9o-_gLx7bCS0-FP2dkgXrFkz1dCnGMmqL8wi2mnLPw/s320/IMG_20180108_150042.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEioLscj16Hgnzy17zaEx64buSnLkv8VicRCHjapzCnJWJvPEFuOP7h7D-MxEzSNWC456LHFGyjcI6C7Y5jJknxd8q43qLyh-7q9LrTSzxZYOq1yFsZ8zWeEEdnO2vkXlc2n1jsNPr3mKn8/s1600/IMG_20180108_152549.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEioLscj16Hgnzy17zaEx64buSnLkv8VicRCHjapzCnJWJvPEFuOP7h7D-MxEzSNWC456LHFGyjcI6C7Y5jJknxd8q43qLyh-7q9LrTSzxZYOq1yFsZ8zWeEEdnO2vkXlc2n1jsNPr3mKn8/s320/IMG_20180108_152549.jpg" width="320" /></a></div>
<i><br /></i></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-84390808313898711292018-01-09T16:40:00.002+01:002018-01-09T16:40:32.856+01:00Zimska idila <div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjngJMWy0KwwUod5iDd0wt352jlIMT3cGfgc8XHrxUZaXrpqxVzqN6pfq8K806bzSm5owjiOx9TRGMyxNJdDnrjm_JLV79gpwkZzNIrFNa20HqlWlHky-m0hDzpemttQIjJnNG2PaZW6dU/s1600/zimska+idila+%25281%2529+naslovna.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="641" data-original-width="800" height="512" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjngJMWy0KwwUod5iDd0wt352jlIMT3cGfgc8XHrxUZaXrpqxVzqN6pfq8K806bzSm5owjiOx9TRGMyxNJdDnrjm_JLV79gpwkZzNIrFNa20HqlWlHky-m0hDzpemttQIjJnNG2PaZW6dU/s640/zimska+idila+%25281%2529+naslovna.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Zimska idila u šumi</td></tr>
</tbody></table>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: right;">
"Ne trebamo nove krajeve, nego nove oči da ih vidimo." M. Proust</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Prošli smo ovom stazom nekoliko puta i ponovno nas zove. Iako nismo stranci uvijek nas dočeka nekako drugačija, a niti mi nismo isti... To je ona ista staza o kojoj sam pisala u Kesten pričama. Sjeverac je donio snijeg i ona se transformirala. Zabljesnula je bjelinom, pojačala svoje uspone, osmislila nove prepreke i pokazala svoje zimsku čaroliju. </div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
I tako smo odlučili prošetati novim snježnim stazama. Djeca su bila na rođendanu u susjednom selu dok smo mi prtili snijeg prema planinarskom domu. Krenuli smo kasno popodne pa se nismo imali namjere zaustavljati kako bi se stigli spustiti prije noći. U priči, ali i povremenoj tišini, koja nam je često tako potrebna da bi se odmorili od svakodnevice otvorili smo svoje "nove" oči i dopustili da nas ponese ova zimska idila. Snijeg je prekrio boje koje su se tu do jučer prelijevale u svim nijansama jeseni. Ali tonovi bijele čudesno su se mijenjali kroz nebrojene nijanse prema modroj. Tako smirujuće. Jednostavno lijepo. Pedeset nijansi bijele. I više. Svjetlucale su jedino pahuljice dok je šumska staza polako ali sigurno tonula u svoje bajkovite slojeve izmaglice koja se spuštala na nas. Drveće je matematičkom točnošću bilo zasipano snježnim pokrivačem. Gledajući te goleme gole divove pretpostavljamo da je kut padanja bio gotovo okomit. Table koje su služile kao putokaz nisu se vidjele. Znali smo ih prepoznati tek po obliku jer smo znali točno gdje bi trebale biti. Neke od njih smo i mi postavljali i crtali markacije prije desetak godina. Pridružio nam se pas Pikica koji često prati planinare "žicajući" neki zalogaj putem. Bio je prilično veseo i jurio je uokolo naganjajući samo njemu čujne zvukove, a mi smo mogli tek nagađati što ga je privuklo. Trebalo nam je neko vrijeme da nam se misli očiste od onih uobičajenih briga i da nas preuzme magija puta pa da misli krenu nekim drugim smjerom. Snijeg je djeci tolika radost a nama je uglavnom briga oko cesta i auta pa je ugodno povremeno oživjeti tu dječju zanesenost i razigranost. Osjetiti mladost svojeg duha kojeg je zatrpalo previše toga. </div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="text-align: right;">"Najbolje ideje sinu dok hodamo." F. Nietzche</span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="text-align: right;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Nažalost, nismo popili čaj u domu kako smo planirali jer je bio zatvoren. Pretpostavili smo to već ranije po jedinim tragovima na stazi koji su bili okrenuti u suprotnom smjeru od našeg pa se nismo previše razočarali. Umjesto čaja pojeli smo nekoliko mandarina i nastavili dalje kružnom stazom dolje. Dnevna svjetlost polako je iščezavala, a mi smo bili zabavljeni preskakivanjem i provlačenjem kroz granje. Snijeg je povijao tanje drveće i granje i osmislio pravi poligon za neku igru tajnih agenta. Nešto poput onih laserskih prepona što se sad reklamiraju kao i ostale sile gluposti kao savršen dar za vaše dijete. Kako proći a da te ne zasipa snijeg? Tako smo laganim drmanjem grana budili drveće kako bi podiglo svoje grane i oslobodilo nam prolaz. To je totalno funkcioniralo. Moram priznati da smo se zabavljali i pomalo mi je bilo žao što djeca nisu s nama jer znam da bi se i njima to jako svidjelo. Ipak, nama roditeljima veliki je luksuz biti ponekad sam pa sam odagnala tu misao jednakom brzinom kako je i došla. Nismo ni primijetili da nas je noć već obujmila. Da nije te bjeline i prilagodljivosti oka već bismo bili u potpunom mraku. Ugledali smo svjetla Hrastovice koja se doimala poput onih starinskih čestitki za Božić. Nažalost, moj mobitel nema tako dobru kameru da bih to i zabilježila. Pikica se nekako smirila i nestalo je njene hrabrosti za jurcanjem. Stisnula se iza nas i nije više željela biti prva. Nekako smo do prve rasvjete i auta stigli taman u pravi tren. Sad bi bilo stvarno ludo biti usred šume, pomislila sam. Najviše zbog mraka jer bismo lako skrenuli sa staze i zalutali. Nikad me zapravo nije bilo strah divljih životinja čije tragove ponekad vidimo. I sad smo ih vidjeli u snijegu. Podsjete te da nisi sam. One su uglavnom toliko plahe da ih je teško i vidjeti. Drugi nas uvijek pitaju zar se ne ne bojimo zmija, škorpiona, kojota i drugih životinja ovisno o kojoj lokaciji se radi. Iako već dvadesetak godina dosta intenzivno "lutamo" po šumama i planinama nikad nismo imali lošeg iskustva sa životinjama. Vidjeli smo koji put poskoka i druge zmije ali one su vidjele nas prije. Vidjeli smo i medvjede, i srne, i veprove, divlje svinje s mladima ali i one bi nas tek pogledale i nastavili bismo svatko svojim putem. Jedino čega me oduvijek bilo strah, a to nitko ne pretpostavlja jest čovjek. I to ne bilo koji čovjek nego čovjek - lovac što uglavnom šeće s puškom u namjeri da ubije nešto. Puškom i ćuturicom. Vidjela sam i čula previše puta njegovu prisutnost u šumi. Osjetila sam tišinu nakon pucnja i strah koji se poput zvučnog vala proširi šumom. Tužna što su preuzeli šume i ljuta što utjeruju strah životinjama. Zato nam nitko od životinja ni ne prilazi. Previše se boje za svoj život. Ta superiornost čovjeka nad drugim bićima dokazuje samo našu općenitu neosviještenost. Ne bi se puno ljudi složilo sa mnom, znam. Zaista ne volim vidjeti lovca u šumi koliko god on bio pozitiva u bajci o Crvenkapici. Bila sam sretna što ih ovaj put nismo čuli u šumi i mogli smo opušteno šetati. </div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Pikica je lajala i nije nas htjela pustiti da odemo. Pripitomljena životinja toliko je drugačija od divlje. Neprirodno drugačija, ako mogu tako reći. Sigurna sam da će nam se pridružiti i neki slijedeći put. </div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<span style="text-align: right;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: right;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: right;">
"Putovanja vas prvo ostave bez riječi, a onda vas pretvore u pripovjedača." Ibn Batuta</div>
<div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://quik.gopro.com/v/5b37x4thcS/">Zimska idila</a> - link na video</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJQ2EXDsKJ4IH3pJR7JQefVo4E8MGmhF6X_nDoSNjTA2yE79qAfl1TDA0lZkMhn5ZOElihIjLNIZJFWM-B95NV8qLJpy7mbg4wu2L-mk8P7ftg9i5l4av-zeHGd60rVJx4x-wGa2FKcGs/s1600/zimska+idila+%25282%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="800" data-original-width="800" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiJQ2EXDsKJ4IH3pJR7JQefVo4E8MGmhF6X_nDoSNjTA2yE79qAfl1TDA0lZkMhn5ZOElihIjLNIZJFWM-B95NV8qLJpy7mbg4wu2L-mk8P7ftg9i5l4av-zeHGd60rVJx4x-wGa2FKcGs/s320/zimska+idila+%25282%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQ0NtXZZnE992vn4LktxBWkZk-c-u9CDeiO_sqQxjLN30YLI_KAV94dFlJ-GpYgLIbojK6OUJh3W6Bx0T_2Dbp14JJlW211ku5bsM3fzldugYXahv9VxwN6WmgHGp4qB0owRfo727Ci5Y/s1600/zimska+idila+%25283%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="576" data-original-width="800" height="230" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQ0NtXZZnE992vn4LktxBWkZk-c-u9CDeiO_sqQxjLN30YLI_KAV94dFlJ-GpYgLIbojK6OUJh3W6Bx0T_2Dbp14JJlW211ku5bsM3fzldugYXahv9VxwN6WmgHGp4qB0owRfo727Ci5Y/s320/zimska+idila+%25283%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhckKLw3eop5SRdwyUxG8arUxY8fkzKpGy81rgzmapaV_z3r7Xr0xvQCnpIgaSyOeEp1t4FdpPtFovjJneaNgTXfoEn6iWevvIAr2hzM6rct7XUM4MKrnBeCvQZCpA-CIIg-4uyaxMwvbU/s1600/zimska+idila+%25284%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhckKLw3eop5SRdwyUxG8arUxY8fkzKpGy81rgzmapaV_z3r7Xr0xvQCnpIgaSyOeEp1t4FdpPtFovjJneaNgTXfoEn6iWevvIAr2hzM6rct7XUM4MKrnBeCvQZCpA-CIIg-4uyaxMwvbU/s320/zimska+idila+%25284%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrSBEx5uxbIkW7TF_T2FLBLkAP5YpdXiqxeEQ-Pmnr7xnV4bmrJaxIKhX4HkV6hAaSyiNXLOp4Kd0LeSfs1JFXIriD18IkhLsDR7QXs3_MXPW_gdnEy7_u-Va7aWHQnuugVCEu_0MXmrA/s1600/zimska+idila+%25285%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgrSBEx5uxbIkW7TF_T2FLBLkAP5YpdXiqxeEQ-Pmnr7xnV4bmrJaxIKhX4HkV6hAaSyiNXLOp4Kd0LeSfs1JFXIriD18IkhLsDR7QXs3_MXPW_gdnEy7_u-Va7aWHQnuugVCEu_0MXmrA/s320/zimska+idila+%25285%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGv4rvEcbJ4PQdVU6XChCz_hCNj_IqdwPy4lGCjsK7DyRHxJJlwhyvJ8NN8ggqg21hW8xGl-xha8ij_-VW73R9PEALiXjK2Qo_Gb7lQCQI6vsXFAvOFU6E07lX9tgLXp21x1399uJ9Xwk/s1600/zimska+idila+%25286%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiGv4rvEcbJ4PQdVU6XChCz_hCNj_IqdwPy4lGCjsK7DyRHxJJlwhyvJ8NN8ggqg21hW8xGl-xha8ij_-VW73R9PEALiXjK2Qo_Gb7lQCQI6vsXFAvOFU6E07lX9tgLXp21x1399uJ9Xwk/s320/zimska+idila+%25286%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEia3lLpQWGGEr6cJRmF_Eqb5JSjH10hcESutQ1ZkAtqB59zh3xdJ0X6n4p4c2AI7cq36iGhRAC-lE91YB1WTqIYXAYC3WgN4rGYrvVxe7u4_5VcFX_Kt5ICnkjnqT5ykApx76EE7pbLfA0/s1600/zimska+idila+%25287%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEia3lLpQWGGEr6cJRmF_Eqb5JSjH10hcESutQ1ZkAtqB59zh3xdJ0X6n4p4c2AI7cq36iGhRAC-lE91YB1WTqIYXAYC3WgN4rGYrvVxe7u4_5VcFX_Kt5ICnkjnqT5ykApx76EE7pbLfA0/s320/zimska+idila+%25287%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEha1VMFhgtSkjZEduN3ddetwhvpF-lv4KlEiwDLm8I4RKtX8ilu_zMAWycFhQeITYarhx_67mQiDF5KFn4gVm_RfPPqDApE2ysaEIoa9CcWNydZ7B5pRe1muNUSdV22mTj_fUssmDaGkZQ/s1600/zimska+idila+%25288%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEha1VMFhgtSkjZEduN3ddetwhvpF-lv4KlEiwDLm8I4RKtX8ilu_zMAWycFhQeITYarhx_67mQiDF5KFn4gVm_RfPPqDApE2ysaEIoa9CcWNydZ7B5pRe1muNUSdV22mTj_fUssmDaGkZQ/s320/zimska+idila+%25288%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIrK_vREsUHjzjboGLnq8761JMHcDZr-w583-zdHihyTy-h_Tre0zslH-46oiKo6upMeGHTsc2jyOyTaHof0v31VnKzy7_HqneRpGHT77S2synnuV3BPNdnR6r_O4CeXJ7aDdOGyo2c_g/s1600/zimska+idila+%25289%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIrK_vREsUHjzjboGLnq8761JMHcDZr-w583-zdHihyTy-h_Tre0zslH-46oiKo6upMeGHTsc2jyOyTaHof0v31VnKzy7_HqneRpGHT77S2synnuV3BPNdnR6r_O4CeXJ7aDdOGyo2c_g/s320/zimska+idila+%25289%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMCAKzxScHvPtPLkbis1LbZhqLIcTYFcWdTrUU137KNy75b_XvmbQAkoAbBqgHTcM7KVXGK9Gv2GeZCJTqCY_cs41NxbGqrQeWDQVef7MGVsHDXdX3eAaZMBheS1v0SN5s5wSN-HaLsTg/s1600/zimska+idilaa+%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjMCAKzxScHvPtPLkbis1LbZhqLIcTYFcWdTrUU137KNy75b_XvmbQAkoAbBqgHTcM7KVXGK9Gv2GeZCJTqCY_cs41NxbGqrQeWDQVef7MGVsHDXdX3eAaZMBheS1v0SN5s5wSN-HaLsTg/s320/zimska+idilaa+%25281%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgPqIp0QPyn0ze3UvXYAor-k8ZX8vCognM7KQSC784CYpSf9975tmszYMJPWVA7NPIPCcXPzYXbyYXkAmly9xAYsv3YzKWnbmCXd5QUTW6PhVZziNpYMoXTzqXO9IV9Dwt3iPGkLDQnFc/s1600/zimska+idilaa+%25282%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhgPqIp0QPyn0ze3UvXYAor-k8ZX8vCognM7KQSC784CYpSf9975tmszYMJPWVA7NPIPCcXPzYXbyYXkAmly9xAYsv3YzKWnbmCXd5QUTW6PhVZziNpYMoXTzqXO9IV9Dwt3iPGkLDQnFc/s320/zimska+idilaa+%25282%2529.jpg" width="320" /></a></div>
<br />TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-7801446555793655662017-12-08T15:27:00.000+01:002018-03-23T14:36:28.762+01:00Ružmarin - dodir novih početaka<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjl5p8eKkR1x0g_P3lVfT279_v-RcHR_BeYljYu5KkOVTChgWf8g3d_wZzBSMIWBu_qxKYfqpuCBaJUODt6xq-B40kit3uWv06NC3BvB34UOq6MAOx8_e8OSe5gp-fg4f4eM7x1QqzTmlE/s1600/ru%25C5%25BEmarin.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjl5p8eKkR1x0g_P3lVfT279_v-RcHR_BeYljYu5KkOVTChgWf8g3d_wZzBSMIWBu_qxKYfqpuCBaJUODt6xq-B40kit3uWv06NC3BvB34UOq6MAOx8_e8OSe5gp-fg4f4eM7x1QqzTmlE/s400/ru%25C5%25BEmarin.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Danas je južina. Sve lamata vani u naletima vjetra. Promjena. Jučer je je u ovo doba bilo još sve zaleđeno i bijelo od mraza. Vjetar huči kroz "zid" topola što su se gologlave stisle uz nasip rijeke Kupe. U jednom jačem zapuhu slomio je staru osušenu lipu i bacio je na cestu. Njeno je vrijeme očito prošlo jer se više nitko i ne sjeća da su se baš za nju vezivale lađe i čamci što su prije plovili Kupom. Služba za održavanje čistoće ispilila ju je u trenu da ne smeta. Koliko je dugo prkosila vremenu nitko neće provjeravati. Možda će tek iz zabave netko raširiti oči gledajući njene nepravilne godove u presjeku. Nije se lako oduprijeti prolaznosti. Početi iznova. Nisam se dugo zadržala vani jer tek što sam udahnula svježeg zraka i nabrala koprive za dva - tri dana poželjela sam se stisnuti uz kameni zid moje kuće i maknuti s vjetra. Još je i ugodno kako je bilo ove dane, pomislila sam. Mi, ljudi uopće nismo stvoreni za život na Zemlji. Bar ne u ovom pojasu. Svi drugi stanovnici su bolje opremljeni od nas. Mislim da se slobodno možemo diviti jednom običnom poljskom mišu koji sam samcat preživi cijelu zimu bez 15 metara drva i trgovačkih centara. Možda smo samo ovdje u jednom od svojih života?<br />
<br />
A, i to bilje... gledam u rascvjetani ružmarin i ne vjerujem. Kad većinu bilja ofuri mraz, padne mu lišće i nestane cijelog nadzemnog dijela ružmarin prkosi hladnoći. Raširio je svoje zelene grančice i posuo se novim cvjetnim pupovima. Kao da ga uopće ne zanima "politika" prirode i hladan poput špricera mirno otvara svoje plave cvjetiće na ovom zubatom suncu. Otkriva svoju unutarnju ljepotu sanjajući plave snove novog svijeta. Moj idol! Dodir novih početaka... Morska rosa je prijevod imena s latinskog, a biljci pogoduje morski povjetarac donoseći potrebnu vlagu. Raste posvuda po Dalmaciji, a nije mu problem biti niti na kontinentu. Prilagodljiv je i mijenja svoj sastav s obzirom na mjesto gdje raste. Uvijek ispočetka...<br />
<br />
Tko nije probao pečeni krumpir sa sitno sjeckanim svježim ružmarinom? Tko nije u svatovima protrljao njegovu grančicu i udahnuo njegovo eterično ulje? Tko nije pekao na gradele bez "metlice" ružmarina utopljenoj u maslinovom ulju i češnjaku? Ocat aromatiziran ovom biljkom posebno je osvježenje u salatama. U kuhinji je rado viđen začin makar i u nekoj već gotovoj mediteranskoj mješavini... Nije to samo zbog okusa i mirisa već zbog djelovanja na probavu i jetru, a i naše misli. Zamislite koja moć?! Još od doba starih Grka prati ga glas da poboljšava pamćenje i koncentraciju. Čaj spravljen od njegovih iglica čini nas mudrijima. Trebalo bi ga svakako posluživati za okruglim stolovima u saboru i raznim vijećnicama umjesto standardnih voda s okusima. A ako vam čaj nije tako privlačan zbog oporog kamforastog ulja dobro je njime oprati kosu i kao u onim reklamama riješiti se prhuti.<br />
<br />
Njegovo pak eterično ulje podiže energiju. Kap ili dvije ulja ružmarina u toploj vodi nije visoka cijena protiv glavobolje, depresije i neprocjenjivog opuštanja od nakupljenog dnevnog stresa. Opuštanje mišića i otpust negativnih misli. Mnogi pak hvale vino od ružmarina kao uspješnog borca protiv živčanih bolesti. Otopina u alkoholu poznata je kao Mađarska vodica i koristi se za povrat osjećaja u ekstremitetima. Nije tajna da se i kod vjerskih obreda kadi protiv zaraze, bakterija i gljivica ili po još starijim vjerovanja protiv uroka. Možda ne bi bilo loše nakaditi ovaj naš Balkan pa da započne neko novo doba sreće, mira i blagostanja...<br />
<br />
Ovaj je moj ružmarin izrastao iz grančice u poveći grm. Raširio se i zauzeo dobar dio prilaza u kuću kao da se namjerno podmeće kako bih ga uvijek dotaknula ili otkinula dio. Često to i radim. Uvijek mi odgovara malo mirisa mediterana za stolom. Brala sam ga i za svatove svojima jer je to tradicija, simbol vjernosti i ljubavi. Za nove početke u braku. Zrači i privlači ljepotom Dalmacije čiji me korijeni snažno drže za ovo tlo. Sjećam se jedne stare none koje je živjela u susjednoj kući. Zvali smo je šera Mare (Trebalo bi to valjda biti Šjora Mare, al' dobro.) Ista nas je bračka kala spajala po kojoj je ona predveče šetala stiščući neku kiticu aromatičnog bilja skupa s bijelom izvezenom maramicom i krunicom. Starica je bila sitna i često je tiho šaptala dok je govorila uvijek vezana tužnim i teškim uspomenama. Hodala je, molila, blago se smiješila, a duboki je joj je pogled i taj bremen na duši liječio miris bosiljka i ružmarina <span style="font-family: "Times New Roman", serif; font-size: 12pt;">(murtile i rusmarina po bročki) </span>što bi ga ubrala usput i prinosila licu mirišući ga za utjehu. Kako je samo znala? Ili se samo nadala boljem novom početku bez napornog muža i tuge? Nema već dugo <i>šera</i> Mare ni njezinog šapata, nema ni brojnih drugih iz te kale. Miris ružmarina ponio ih je u vječnost kad smo ih opraštajući se od njih poškropili kapljicama vode što su se otresle s grančice ružmarina.<br />
<br />
<div style="text-align: right;">
"Oj, petrinjske uske staze, ružmarinom sađene... sadila ih moja draga koju sam ja ljubio..." stihovi su poznate petrinjske pjesme koji stoje na velikoj stucki simbolu lončarstva na ulasku u naš grad Petrinju </div>
</div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-85222299138587725302017-11-29T14:03:00.000+01:002017-11-29T14:03:08.012+01:00Kesten priče<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtc8N79pZRKwMa0IJ2rzqsPUvb7ttNBAOHVhyphenhyphenSIFWuXAdgm9_lkS0lpjGfxFrBtRXhKKXG1XUXU4QfpE5t6q2NcIu-Fw_o3ydbCA0e3Zsy1CuVxotIjD1JdmsM9bYAxY9l-yeA2wpuFew/s1600/IMG_20171021_111857.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgtc8N79pZRKwMa0IJ2rzqsPUvb7ttNBAOHVhyphenhyphenSIFWuXAdgm9_lkS0lpjGfxFrBtRXhKKXG1XUXU4QfpE5t6q2NcIu-Fw_o3ydbCA0e3Zsy1CuVxotIjD1JdmsM9bYAxY9l-yeA2wpuFew/s640/IMG_20171021_111857.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kesteni</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Pamtim jednog starog kestenjara u petrinjskom parku koji je uvijek nasmiješen i spreman na pošalicu svojim sitnim crnim prstima trpao pečene kestene u tuljce od novina. Bilo ju tu nekih priča kako on tako nema određene dozvole i kako će ga zatvoriti. On se i sam šalio na to govoreći kako bi i bilo vrijeme da mu stave neku kućicu i "zatvore ga" jer da ga "ubi propuh na ovom kutu". Dok smo kupovali te smotuljce kestena u šetnji za 5 ili veliki za 10 kn rado smo pričali s kestenjarom i tako kupovali i minute uz vatru jer su jesenske večeri hladne. Njegova je peć bila izgledom toliko jadna i krpana komadima lima te nimalo nalik na one "fensi" koje u Ilici mame prolaznike. One nude i pečene klipove kukuruza i krupne istarske marune. Petrinjski je kestenjar uvijek imao sitnije kestene iz naših šuma i pomalo zagorene jer je znao navratiti u obližnji kafić na "čašicu". Jednog je dana prestao dolaziti baš kao u poznatoj baladi. Sada ponekad dolazi neki drugi, krupniji s novijom peći. On nema tuljce od novina već "škarnicle" ali miris pečenih kestena što se probija kroz večernju maglu u petrinjskom parku uvijek me podsjeti na onog kojeg nema više.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOYnEnwIeSJYbb0NiSgOUW_QH809iRiYfKZMQn8u0kR1QxWArSP-sUZcsGX1y04lz_4o-yOA60_aLSnQkBK3QDBqC42DFFOMYXRZe0iAlQ9PR4AzgzDlcsVtqAH-3CSJOj2saGxwl-b_8/s1600/IMG_20171022_131214.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiOYnEnwIeSJYbb0NiSgOUW_QH809iRiYfKZMQn8u0kR1QxWArSP-sUZcsGX1y04lz_4o-yOA60_aLSnQkBK3QDBqC42DFFOMYXRZe0iAlQ9PR4AzgzDlcsVtqAH-3CSJOj2saGxwl-b_8/s320/IMG_20171022_131214.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pečeni kesteni </td></tr>
</tbody></table>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrGYB0z1uofGNjwMTxM6FcIYgSmS6NyhVWTpZ4Vr5q90aVjtQEiEOpGNpcrWaXl_px5sxXrQxL501y8Eyb-5w3pgjeRIqP5N9fQCd26eIQA8EVDsZr6mf6j4WVnxeYL8xjvRniVYyZs1A/s1600/IMG_20171021_095354.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjrGYB0z1uofGNjwMTxM6FcIYgSmS6NyhVWTpZ4Vr5q90aVjtQEiEOpGNpcrWaXl_px5sxXrQxL501y8Eyb-5w3pgjeRIqP5N9fQCd26eIQA8EVDsZr6mf6j4WVnxeYL8xjvRniVYyZs1A/s320/IMG_20171021_095354.jpg" width="320" /></a>Odlučili smo prošetati s prijateljima našim petrinjskim šumama i nabrati nešto kestena. To je nešto najjednostavnije i najljepše što možete napraviti. Ima na pretek planinarskih staza i vidika, dašak povijesti uz ostatke crkve Sv. Duha, šetača i planinara nikad ne nedostaje, a raznolik teren, šume i livade čine put zanimljivim. Obiteljski dan u sjeni kestena. Djeca su se silno veselila i šumi i istraživanju i kestenju i druženju s novim prijateljima. Mi roditelji više smo se brinuli oko jakni, hoće li pasti kiša, jelu... i tako svemu o čemu roditelji usput brinu. Jutro je bilo sunčano i hrpe lišća šuštale su nam pod nogama. Kako su šume bogate pitomim kestenom ispod lišća gotovo su se uvijek skrivali i plodovi.<br />
<br />
Njih petero trčkaralo je i zabavljalo se ne obazirući se pretjerano na naše opomene obuci jaknu, skini "duksu", popij vode, ne idi predaleko. Onda su nas zeznuli i sakrili se na trenutak tek da nas podsjete da su djeca i da im je super zabavno. Mlatili su šibama, sakupili ponešto kestena, pitali za neke gljive koje su pronašli, putem nam se "prikrpio" i neki pas koji je unio novu razinu zabave. Pas je postao njihov prijatelji i dobio ime Šimun. Kod Planinarskog doma smo još sakupili krupnijih kestena i posjetili poučni dio pod imenom Staza osjetila. Između kišica ispekli smo i kestene na vatri i uz čaj od bazge s medom i štrudlu raspričali se o svemu i svačemu. Crnim prstima nacrtali jedni drugima lica i pretvarali se da smo indijanci. Sunce nas je pratilo dio puta pri povratku, a šuma je bacala sjene po nama. Uvlačila nas je u svoj mir i grlila svojim granama. Željela je da čeznemo za njom i da joj se što prije vratimo. Onda je vjetar donio kišu. Nismo se jako smočili, ali dovoljno da zapamtimo ovaj izlet. Umjesto kišobrana i kabanica poslužili i listovi lopuha. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<div style="text-align: right;">
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDCCOjIeu837wpCui27EShSJCy0sC64n321om4bFEv-_Yyds9fdkn-OX0jocFSzRY8zV1OvKhVFpJTbE1HEMgss97rrcfPPLtLwtnYeR2oKCPhDM5q1svdm0kdDTNT2x1c5HW-NMEAPjk/s1600/klinci+s+ki%25C5%25A1obranima.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiDCCOjIeu837wpCui27EShSJCy0sC64n321om4bFEv-_Yyds9fdkn-OX0jocFSzRY8zV1OvKhVFpJTbE1HEMgss97rrcfPPLtLwtnYeR2oKCPhDM5q1svdm0kdDTNT2x1c5HW-NMEAPjk/s320/klinci+s+ki%25C5%25A1obranima.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kišica</td></tr>
</tbody></table>
"Slobodno vrijeme postoji zato da čovjek pusti korijen u prirodu." Ivan Golub </div>
<div style="text-align: start;">
<br /></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
</div>
<br />
<div style="-webkit-text-stroke-width: 0px; color: black; font-family: "Times New Roman"; font-size: medium; font-style: normal; font-variant-caps: normal; font-variant-ligatures: normal; font-weight: normal; letter-spacing: normal; orphans: 2; text-align: justify; text-decoration-color: initial; text-decoration-style: initial; text-indent: 0px; text-transform: none; white-space: normal; widows: 2; word-spacing: 0px;">
<div style="margin: 0px;">
Danas nitko nema slobodnog vremena. Totalna je nestašica slobode u svakom pogledu. Sve se nešto "mora". Obično obiteljsko druženje u prirodi je totalni luksuz. Turističke agencije ga prepoznaju kao novi proizvod i naplaćuju tako. Provesti dan s prijateljima u šumskoj šetnji i napuniti baterije za cijeli tjedan - cijena aranžmana: neprocjenjivo!</div>
</div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEia6i5qsj8Wlcgh4TR6z5uN_RhSt75pjM9YJXsOdBu5ihbaiScrAEEZnfpVpNo9h1iOTxyAoyy_iJxxeYbrGaaHvKnZhD_JfJbixv_9QW_CjBzV50zxzUGuY91jzyEB5_oeXN21Zoi2w/s1600/IMG_20171022_120421.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEia6i5qsj8Wlcgh4TR6z5uN_RhSt75pjM9YJXsOdBu5ihbaiScrAEEZnfpVpNo9h1iOTxyAoyy_iJxxeYbrGaaHvKnZhD_JfJbixv_9QW_CjBzV50zxzUGuY91jzyEB5_oeXN21Zoi2w/s320/IMG_20171022_120421.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Djeca u kestenu</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<br />TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-87763097845386918862017-11-29T14:02:00.000+01:002017-12-17T20:39:42.602+01:00Djelić raja zarobljen u okviru<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjMVIsucG-pUnPRUKWQfrrm1WD8fplbV4XcGhnncp2BhfrCJIyBaUK3omM9qtfvYZW1VpwsZlDPh03QhkyYSGy1W7Z7DagiO1greYSnYVdhBZDTbfRU4gBmBsNKnPFY9CMRAxsGjr3Sns/s1600/okvir+od+naplavina.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1098" data-original-width="800" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjMVIsucG-pUnPRUKWQfrrm1WD8fplbV4XcGhnncp2BhfrCJIyBaUK3omM9qtfvYZW1VpwsZlDPh03QhkyYSGy1W7Z7DagiO1greYSnYVdhBZDTbfRU4gBmBsNKnPFY9CMRAxsGjr3Sns/s320/okvir+od+naplavina.jpg" width="233" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Postoji jedna uvala na Braču koja izgleda kao da je dio raja. Dijelom je uzdignuta nad morem a dijelom se kroz nijanse tirkiza ulijeva u modrinu otvorenog mora prema Šolti. Trajekti prolaze vrlo blizu da ih je gotovo moguće dotaknuti rukom. Poput lagune zakriljena je kamenim gromadama što nose u sebi strahopoštovanje davnih bogova. S druge se strane pak pokrila sjenama borove šumice i agava. Sunce baš fotografski namješteno tone točno ispred nje tek kad razlije sve svoje nijanse po onom kamenju i moru ne zaboravljajući ni jednu iglicu bora, češer ili naplavinu. A nebo je odlučilo propustiti samo zvukove prirode: vjetra, cvrčaka, valova što udaraju u izložene kamene klisure ili valjaju dijelove plaže sitnijih kamenčića i pijeska. Tek prolazak trajekta naruši već uhodanu simfoniju tonova. Pitam se možete li vidjeti tu uvalu sada? </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Gotovo nitko tamo ne dolazi jer je dovoljno udaljena od prometnice da sačuva svoj mir. Tolike stvari unose nemir u naš život da je taj mir postao nedohvatljiv. Sjedila sam na jednoj od tih klisurina što se uzdižu iz otvorenog mora pokušavajući udahnuti snagu valova koji su zapljuskivali. Posvuda su bili tragovi čovjeka koje je more vraćalo obali. Zaronila sam u lagunu gdje se kroz zastrašujuće brazde lomila svjetlost na ostacima obraslih olupina. U tišini dubine bujao je novi život. Priroda je samo dodala još jedan sloj i nastavila svoje cikluse. Možemo li i mi tako lako nastaviti stvarati novu energiju na slomljenim uspomenama? </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjANM_CgONBWDPK7ugD85nlGmB8qRlXawptW1pmK_mE75nXZRly2bYAqzqA6GyJVOj_r0gZSTUgBVkwbwo0WFvZunt58caGSqGLioAO_PCWdTbTrwv-UlCm78so-BmnoGbEHDzP4eJCS58/s1600/o%25C5%25A1i%25C5%25A1ac.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjANM_CgONBWDPK7ugD85nlGmB8qRlXawptW1pmK_mE75nXZRly2bYAqzqA6GyJVOj_r0gZSTUgBVkwbwo0WFvZunt58caGSqGLioAO_PCWdTbTrwv-UlCm78so-BmnoGbEHDzP4eJCS58/s200/o%25C5%25A1i%25C5%25A1ac.jpg" width="200" /></a>Već sam imala pune ruke raznih školjaka većih nego što sam inače nalazila kada su mi pažnju privukle razne naplavine. Uglavnom su to bili komadi dasaka, granja, dijelovi brodova i slične stvari koje bi sigurno dobrodošle kod paljenja vatre, no ja ih nisam željela uništiti. Pomno sam ih sakupila jer su me privukle svojom energijom i ljepotom. Način na koji je more ogolilo i očistilo drvo, na koji je sol izjela godove, kako je sunce izbijelilo trag prošlosti i kako su životinjice projele razne hijeroglife po naplavinama bio je zaista umjetnički. Odlučila sam ih ponijeti sa sobom iako nisam bila sigurna što ću s njima. Zaključila sam da su me privukle s razlogom. Svaka je naplavina pričala svoju priču. Ponijeli su me djelići neispričanih priča po cijeloj uvali, ali i dalje... Tko zna što bi nam rekli da ih možemo čuti?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWruJw_YPXl41OW5Nh_Q5izdbQhnU5pfh0YdmDRuNl1kyOPYjojInTKpR2zXCqbRm7uxzZ7SEb55W57EDBNSwcUKzq3wK02ZY2oVh_yo5ecokuO7oRZhlGX3LA6dq0LVfxf1O9hmruTeY/s1600/o%25C5%25A1i%25C5%25A1ac2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjWruJw_YPXl41OW5Nh_Q5izdbQhnU5pfh0YdmDRuNl1kyOPYjojInTKpR2zXCqbRm7uxzZ7SEb55W57EDBNSwcUKzq3wK02ZY2oVh_yo5ecokuO7oRZhlGX3LA6dq0LVfxf1O9hmruTeY/s200/o%25C5%25A1i%25C5%25A1ac2.jpg" width="200" /></a>Neki dan su mi se misli rasule poput onih kamenčića na plaži. Nikako ih nisam mogla sastaviti i sjetila sam se vrećice tih naplavina. Nosila me ideja da sastavim nešto od izgubljenih i ponovno vraćenih komadića.Sjela sam i slijepila okvir od sakupljenih komadića i vrućeg ljepila. Prevrtala sam svaki dio u ruci i pronalazila joj novo savršeno mjesto na okviru. Poput slagalice ispreplitali su se međusobno u novo tkanje, u novu priču. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfDkMcW2SqyDYOmZxhlrET4ER4CS8LGIrSLUoZ_P08vVaVG0c9Q38vi7aJUm3bFGaaX4peij99PD6M7UEJDW1r7zpIDGo3LX_Y0xByhdYq1MoAUqj17qs4YvD_QFEpDhkbVjbALp2_fDE/s1600/o%25C5%25A1i%25C5%25A1ac3.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="600" data-original-width="800" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjfDkMcW2SqyDYOmZxhlrET4ER4CS8LGIrSLUoZ_P08vVaVG0c9Q38vi7aJUm3bFGaaX4peij99PD6M7UEJDW1r7zpIDGo3LX_Y0xByhdYq1MoAUqj17qs4YvD_QFEpDhkbVjbALp2_fDE/s200/o%25C5%25A1i%25C5%25A1ac3.jpg" width="200" /></a>Željela sam uokviriti taj djelić raja. Sada visi sa zida uz druge uspomene i grije me svojim izblijeđenim bojama. Pored njega čujem i more i tišinu, i one cvrčke pa čak i trajekt. Vidim tamne sjene morskog dna i svjetlost koja se rastopila poput ulja u toplim tonovima sunčevog zalaska. Nije li to sada okvir od cijele uvale, djelić raja zarobljen u okviru?<br />
<br />
<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<div align="right" class="MsoNormal" style="text-align: right;">
<span style="font-family: "times new roman" , "serif"; font-size: 12.0pt; line-height: 115%;">„Lijepa je
modrina nebeska poput poljane na kojoj cvate zlatno cvijeće.“ M. J. Zagorka<o:p></o:p></span></div>
</div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-60965883641098549852017-11-27T11:32:00.000+01:002017-12-17T20:40:03.628+01:00Energija korijenja<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnbVm7Tcu1jeNv7xtoBcA7dndQmv5y6B-V5gwc3HiVRffzOzDKHp5d7VRXHyFxSrtPQQKmAGT94emDYkldB1ZNlAhtDhYxK5JwU6qBtWmAv22lmnb35nI-G7jhAp-eGgWPTwp1DIL62qk/s1600/IMG_20171026_121342.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgnbVm7Tcu1jeNv7xtoBcA7dndQmv5y6B-V5gwc3HiVRffzOzDKHp5d7VRXHyFxSrtPQQKmAGT94emDYkldB1ZNlAhtDhYxK5JwU6qBtWmAv22lmnb35nI-G7jhAp-eGgWPTwp1DIL62qk/s640/IMG_20171026_121342.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">korijenje koje volimo</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "verdana" , sans-serif;"><span style="font-family: "georgia" , serif;"><span style="font-size: x-small;"><span style="background-color: white; font-family: "arial" , "verdana" , sans-serif;"><span style="font-family: "georgia" , serif;"><span style="font-size: x-small;"><br /></span></span></span>
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "verdana" , sans-serif;"><span style="font-family: "georgia" , serif;"><span style="font-size: x-small;"><br /></span></span></span>
</span></span></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "verdana" , sans-serif;"><span style="font-family: "georgia" , serif;"><span style="font-size: x-small;"><br /></span></span></span></div>
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "verdana" , sans-serif;"><span style="font-family: "georgia" , serif;"><span style="font-size: x-small;">
</span></span></span>
<div style="text-align: justify;">
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "verdana" , sans-serif;"><span style="font-family: "georgia" , serif;"><span style="font-size: x-small;"><br /></span></span></span></div>
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "verdana" , sans-serif;"><span style="font-family: "georgia" , serif;"><span style="font-size: x-small;">
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</span></span></span><br />
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "verdana" , sans-serif;"><span style="font-family: "georgia" , serif;"><br /></span></span>
<br />
<br />
<span style="background-color: white; font-family: "arial" , "verdana" , sans-serif;"><span style="font-family: "georgia" , serif;"><span style="font-size: x-small;"></span></span></span><br />
<br />
<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: x-small;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: x-small;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: x-small;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIxC5UdPSNl21SVBKZxaAZKog_wxwT9wKalbduwjQ85GHJZNkOn44DtDLjbvHLLM1rwx8ZtaT9QJbte352S4KxrFbaeR_WOv2qzfJu3lpeUOeEnLObB5cZX1JWYuwfY62izDOWP6WyqPA/s1600/IMG_20171026_121453.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjIxC5UdPSNl21SVBKZxaAZKog_wxwT9wKalbduwjQ85GHJZNkOn44DtDLjbvHLLM1rwx8ZtaT9QJbte352S4KxrFbaeR_WOv2qzfJu3lpeUOeEnLObB5cZX1JWYuwfY62izDOWP6WyqPA/s200/IMG_20171026_121453.jpg" width="200" /></a><br />
<br />
<br />
Čovjeku se čini kako Majka priroda okrutno postupa s biljem kad pošalje mraz da tiho preko noći "ubije" prvo one nježnije, a potom i ostale biljke. No, to je samo dio ciklusa koji se ponavlja svake godine. Nadzemni dijelovi bilja propadaju jer nisu više potrebni jer je biljka svoju energiju pospremila djelom u sjeme, a dijelom u korijen.<br />
<br />
Maslačak se u svojoj žutoj haljini okreće za suncem, žudi za kišom kad je presuho, listovi su mu gorki ali fini u salatama, cvjetovi su mu medeni, a sjemenke u prozračnim padobrančićima i najslabiji povjetarac digne u nebo, ali prave se tajne kriju u korijenju. </div>
<div style="text-align: justify;">
Osušen u komadićima čuvamo ga za čaj. Jedan je od najboljih lijekova za jetru i želudac, te pozitivno utječe na masnoće u krvi. Uvijek ga je dobro spremiti malo u svoj ormar među ostale ljekovite trave i pripravke.</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQYx4mcpTE6J45iPv_V89AV6ZgjuqLWrKBGQIkjNNLkoRkLQB3BOCSUA_DQV4sSj5sP3nEu-U2BHJdQXS0yrdfj2osMvC0yHZuNgE-3A15dRyt50TzVzkZSWRr9UvRVs8VkvvXfyIjDUo/s1600/IMG_20171026_121423.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiQYx4mcpTE6J45iPv_V89AV6ZgjuqLWrKBGQIkjNNLkoRkLQB3BOCSUA_DQV4sSj5sP3nEu-U2BHJdQXS0yrdfj2osMvC0yHZuNgE-3A15dRyt50TzVzkZSWRr9UvRVs8VkvvXfyIjDUo/s200/IMG_20171026_121423.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Od cikle, mrkve i jabuke radimo sok koji je pravi eliksir zdravlja. Brojni recepti od ovih namirnica iskočiti će nakon što u tražilicu upišete imunitet. Pijemo ga zaslađenog medom, a djeci ga razrjeđujem sa sokom od jabuke. Nekad je samo naribamo s hrenom na salatu s malo maslinovog ili bučinog ulja.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Od korijena gaveza pravimo razne meleme i masti kako bi mogli mazati ona bolna mjesta ili pak ozljede da što prije povratimo snagu i regeneriramo se.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyHQQzp9QevIXhHCUe1aNz_Z1jeFdhg_uN79M4DGOBoGgBsNc8fF-VfsrrgAnhCYszKXEtNApesqYGZGXUsualmVL_4wN9d357PvecxovL6Q7db7LuzvsJH0lTMkmu_tQXuD4VUqRus3A/s1600/IMG_20171026_121430.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiyHQQzp9QevIXhHCUe1aNz_Z1jeFdhg_uN79M4DGOBoGgBsNc8fF-VfsrrgAnhCYszKXEtNApesqYGZGXUsualmVL_4wN9d357PvecxovL6Q7db7LuzvsJH0lTMkmu_tQXuD4VUqRus3A/s200/IMG_20171026_121430.jpg" width="150" /></a>Gomolj čičoke izvrsna je hrana za dijabetičare jer umjesto škroba ima inulin. Čisti crijeva i pozitivno utječe na probavu. Bilo da se kuha u varivu ili pak jede sirova to je starinska hrana koja nam daje posebnu energiju.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Korijen koprive u alkoholu odlična je tinktura za tjeme glave. Čisti tako dubinski vlasište i potiče rast kose. Nakon tretmana s omiljenom mi tinkturom osjećam kako koža diše i kako je glava lagana. Baš je ugodno čuti u frizerskom salonu kad frizerka hvali tvoju kosu. Tko voli prirodne stvari i koristi ih u svakidašnjem životu uvijek je na dobitku. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zanimljivo je to kako je blago uvijek skriveno pod zemljom. Zemlja ga hrani i čuva. Mi samo moramo biti dovoljno pametni da posegnemo za njim. Da oslobodimo njegovu energiju i nahranimo se njome. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kaže se da dobri roditelji daju svojoj djeci korijen i krila. Korijen da znaju gdje im je kuća, a krila da odlete i pokažu što ste ih naučili. Silno se trudimo biti upravo takvi roditelji svojoj djeci. U nekim našim kalendarima djetinjstva skriveno je pak puno doživljaja. Ima naravno i onih na koje smo ponosni da se isti tren uspravimo, sretni da nam srce zatreperi, tužni da se duša stisne, ali i nepravednih da se zubi stisnu kao i gorkih da zatvorimo oči... ipak oni su nas dobrim dijelom odredili jer i mi rastemo iz korijena. Taj nas korijen hrani. Što je zdraviji daje nam više snage, a i veća krila. Bez korijena smo nekako ranjeni. I dok lutamo puneći oči slikama u nas se uvlači tjeskoba za svojim korijenom, svojim nekim blatom ili kamenom, nekim selom gdje je jedan panj pod čijom smo se sjenom krošnje nekad igrali i slušali tatine priče specijalno izmišljene za određenu prigodu. Priče o jednoj rosnoj šibi... i još mnogima koje ne biste u potpunosti razumjeli niti bi vam značile išta jer nisu smišljene za vas i nisu dio vašeg korijena. Kad jednom iščupaš mrkvu iz zemlje ne možeš ju zapiknuti natrag da dalje raste, a ni maslačak ili ciklu, a ni čovjeka. Zato budite nježni prema svom korijenju jer o njemu ovisi koliko ćete veliki narasti. Poštujte svoje korijene kao i Zemlju po kojoj hodate.</div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="background-color: white; font-family: sans-serif;"><br /></span></div>
<i><br /></i>
<br />
<div style="text-align: right;">
<i><i>"Nemoj nikada zaboraviti da se zemlja ushićuje na dodir tvog bosog stopala, </i></i></div>
<i>
</i>
<div style="text-align: right;">
<i><i>a da vjetar žudi igrati se tvojom kosom."</i></i></div>
<i>
</i><br />
<div style="text-align: right;">
Halil Džubran</div>
<br />
<br />
<div style="text-align: right;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<br />TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-50073550877702823642017-11-12T20:31:00.000+01:002017-11-12T20:31:19.136+01:00Bočice iz vještičjeg ormara<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEht-7AADVAeIfk91lMI3p1zfYZSNowHBbf_zD_ElDDdHg5UqpCKhEKjlGRckB8OU_l7v8ySjZB0VB11_XsOut71ygGbvHUrrryEzIdMFLAVumpEb9H8BuHz5eg-lY6juwitQO5v-Qx1Yx4/s1600/tinkturice.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="573" data-original-width="960" height="382" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEht-7AADVAeIfk91lMI3p1zfYZSNowHBbf_zD_ElDDdHg5UqpCKhEKjlGRckB8OU_l7v8ySjZB0VB11_XsOut71ygGbvHUrrryEzIdMFLAVumpEb9H8BuHz5eg-lY6juwitQO5v-Qx1Yx4/s640/tinkturice.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><div class="MsoNormal">
<span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "helvetica" , "sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;">Tinktura od ( s lijeva
na desno): gavez korijen, gavez korijen još jedan, tinktura od kestena, od
korijena koprive i od limunske trave.</span><o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal">
<span style="background: white; color: #1d2129; font-family: "helvetica" , "sans-serif"; font-size: 10.5pt; line-height: 115%;"><br /></span></div>
</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Malo je vještice u svakoj od nas. Ako zavirite u moj bijeli ormar možete pronaći razne pripravke. Bočice s raznobojnim tekućinama u koje sam pohranila svu energiju prirode kroz godinu kako bih njenu moć koristila kao svog saveznika pri kuhanju i liječenju. Nekad otvorim taj ormar bez neke posebne potrebe samo kako bih uživala u mirisima raznih ljekovitih čajeva, pogledala divne sušene vrganje i bočice sa sušenim crnim trubačama, protresla malo tinkture od kestena, koprive ili gaveza, presložila sjemenke i macerate gospine trave, smilja i nevena, protrljala grumen smrekine smole ili prebrojala koliko mi je još ostalo teglica s melemima, te imam li dovoljno sirupa od majčine dušice i smreke. Ima tu naravno i raznih slatkih džemova i marmelada, teglica sa šalšom, pesta od medvjeđeg luka, ukiseljenih trnina i raznih drugih delicija koje sam naučila raditi i upotrebljavati. Moj bijeli ormar pun je bijele magije. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg3CCmS2gJfSp6WpStvWNUp1nmSHWulquXHrJKpeWmhcwYNvA9xZHtTw7SeyMQIHjQ5pJKX97M3Jvjr6XTpsPSl37Q_sNmwmPZQ3n7QFxPXM8b5jmP1QtcLmCdemoF_j4Y5pUZwJyVF5s8/s1600/bo%25C4%258Dice+u+ormaru.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="538" data-original-width="1600" height="133" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg3CCmS2gJfSp6WpStvWNUp1nmSHWulquXHrJKpeWmhcwYNvA9xZHtTw7SeyMQIHjQ5pJKX97M3Jvjr6XTpsPSl37Q_sNmwmPZQ3n7QFxPXM8b5jmP1QtcLmCdemoF_j4Y5pUZwJyVF5s8/s400/bo%25C4%258Dice+u+ormaru.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Jedina ljekarna koja vam je potrebna</td></tr>
</tbody></table>
<span style="text-align: justify;">Jutros sam na nasipu kopala korijenje. Jesen je vrijeme kada se snaga prirode pohranjuje u Zemlju. Biljka sprema svoju energiju u korijen kako bi dočekala proljeće i novi početak života. Najviše sam izvadila crnog korijena - </span><b style="text-align: justify;">gaveza</b><span style="text-align: justify;"> ili volovskog jezika ili konjskog repa. Ima baš savršen naziv za vještičji kotao zar ne? Pa, iako zvuči ludo zamislite da netko kuha i uz to potiho nabraja sastojke kako ne bi zeznuo recept: naribati 6 crnih konjskih repova ili volovskih jezika te kuhati dok ne počne cvrčati. Ostaviti preko noći pa ponovno na vatru dok se ne otopi. Po želji dodati malo bogorodičine trave, vučji zub ili žabnjaka. Za one koji ne barataju previše narodnim nazivima biljaka ovo bi bio dobar scenarij za čarobiranje. Mnoge se biljke u narodu zovu baš prema životinjama i povezuju se s njima na razne načine. Priroda je sva u sinergiji i harmoniji. I ništa, baš ništa, nije zasebno ni odvojivo od nje uključujući i čovjeka. Ma koliko se on trudio ubiti, objesiti ili spaliti sva znanja o travarstvu i prirodnom liječenju travama ona su se ipak nekako uspjela sačuvati i prenijeti na generacije koje dolaze. Možda zato što su tako važna i jedina koja daruju izlječenje jer liječe uzrok, a ne da samo ublažuju posljedice uz niz nuspojava. Tko posjeduje prava znanja moći će uvijek biti zdrav i njegov će mu ormar biti jedina ljekarna. </span><br />
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: justify;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXQObxFMVW3hNUg0f-Bf53grd1dZ6hWxGA8JclKrkouBqoGgN5Ip_NDbUUfBR0RhTAUeCKUwoTmv8ViiMBV6W7B28z1i6t4eo8krP5b6JgJAyo_f_jDun6XRbW2pYIdOqzdgTwQ0Kxa1k/s1600/IMG_20170918_102745.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1200" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhXQObxFMVW3hNUg0f-Bf53grd1dZ6hWxGA8JclKrkouBqoGgN5Ip_NDbUUfBR0RhTAUeCKUwoTmv8ViiMBV6W7B28z1i6t4eo8krP5b6JgJAyo_f_jDun6XRbW2pYIdOqzdgTwQ0Kxa1k/s320/IMG_20170918_102745.jpg" width="240" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">...i smjelo kroči kroz šumu</td></tr>
</tbody></table>
<span style="text-align: justify;">Možda ste sami izgubili malu vješticu u sebi i zaboravili tražena znanja. Ne poznajete više bilje, a Priroda nije ništa više od područja straha i nesigurnosti. Ipak sigurna sam da među vašim prijateljicama ima neka koja ima takvih bočica u svom ormaru. </span><span style="text-align: justify;">Njeni nokti nisu manikirani, ona je snažna i smjelo kroči kroz šumu, uvijek s košarom punom plodova, ima svoj vrt koji sadi s puno ljubavi, okružena je cvijećem i nema puno prijatelja, malo je "čudna" i najvjerojatnije je vegetarijanka. Uvijek je sretna, baš kao i njezina djeca. </span><span style="text-align: justify;">Možda se i samo potajno bavi bijelom magijom štiteći svoju obitelj od bolesti. Liječi svoju djecu sirupom od majčine dušice ili smreke. Oni piju mlijeko od lješnjaka koje sama radi. Najdraže jelo im je juha od graška i koprive. Kad se opeku na prstić sami stave list od metvice ili matičnjaka. Grickaju mrkvu iz vrta. Znaju koje su gljive otrovne, koje biljke ljekovite. I najviše se vole igrati u prirodi. Vječno istražujući njene tajne već sad "kuhaju" u svojoj kuhinjici i potajno čupkaju vrhove kadulje, ružmarina i metvice i drugog bilja oko kuće za svoje ljekovite pripravke. Zovu mamu i tatu u svoj mali zamišljeni restoran zdrave hrane. </span><br />
<span style="text-align: justify;"><br /></span>
<span style="text-align: justify;"></span><br />
<span style="text-align: justify;">Takva su znanja danas vrlo tražena jer se prirodi često vraćamo i molimo je za pomoć. Podrazumijevaju puno učenja i proučavanja bilja i ciklusa u prirodi. Zahtijevaju od vas život po zakonima prirode, svjesno hodanje po Zemlji, upijanje Sunca, </span><span style="text-align: justify;">udisanje svježeg Zraka, pijenje čiste Vode, </span><span style="text-align: justify;">osluškivanje i šume i planine i proplanka i livade... Bez izgovora. Uzmite od prirode samo koliko vam je potrebno. Volite svijet oko sebe. Učite svoju djecu o svemu tome. Živite dostojanstveno. Budite najbolja verzija sebe. </span><br />
<span style="text-align: justify;"><br /></span>
<span style="text-align: justify;">Iz pisma bijele vještice... </span><br />
<span style="text-align: justify;"><br /></span>
<span style="text-align: justify;">P.S. Sretna vam noć vještica! Happy Halloween! </span><br />
<span style="text-align: justify;"><br /></span>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-81350063776887943242017-10-26T10:26:00.001+02:002017-10-26T10:26:16.522+02:00Vrijeme u šalici čaja<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguCFOdAHFgUG63Q51qEc804OVgmJfwWF_Yc97XFW5kI2puQilvBRzq3hvsDVdgulhScJjC8kW35TyXU0S0Dwm5_peDSnh7hdJeYDR394C10bBApAH0Nk0Zi9AaqWhJStL7E32EawQpJOs/s1600/DSC05600.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEguCFOdAHFgUG63Q51qEc804OVgmJfwWF_Yc97XFW5kI2puQilvBRzq3hvsDVdgulhScJjC8kW35TyXU0S0Dwm5_peDSnh7hdJeYDR394C10bBApAH0Nk0Zi9AaqWhJStL7E32EawQpJOs/s400/DSC05600.JPG" width="400" /></a></div>
"Opet sam ušla u šumu i osjetila da me obavija tišina" C. Strayed: Divljina<br />
<br />
Kad moram o nečemu razmisliti odem jednostavno u šetnju, hodajući tako, riješenje se samo pokaže. Kad mi je teško, zagledam se u daljinu i moje se turobne misli smanje. Planinarenje i vrhunci uvijek me osnaže. Kad me obaviju sjećanja i žaljenje sjednem uz rijeku i pustim da njezin tok vrati prošlost gdje pripada. Sunce i vjetar na proplanku ugrije me svojom energijom poput tople kupke. Šumske skitnje vrate tišinu u moj život. A ponekad jednostavno skuham neki čaj iz svoje "kućne ljekarne" i uživam u putovanjima kroz vrijeme. Njegov miris i okus vrate me u prirodu, u trenutke kad sam brala tu biljku, mirisala, tražila... Niz asocijacija, osjećaja i misli preleti kroz naš um u nekoliko sekundi. Svo to vrijeme skupljeno u šalici čaja. Opuštanje u svom domu. Predah. Mir.<br />
<br />
Takvi su trenuci dragocjeni danas u našim životima. Svakodnevna užurbanost i stres i sile obaveza kojima smo zatrpani "pauziraju" se dok traje vrijeme iz šalice čaja. Ljudi uvijek pitaju koji čaj je za što. Istina je da određeni sastav biljke može izliječiti tegobe koje nas muče. Stolisnik je za probavu, matičnjak za smirenje, majčina dušica za dišne probleme, metvica za razbuđivanje i tako redom. No, čaj, ta topla tekućina koja grije naše ruke dok je držimo, mirisna para koju puštam da mi se lijepi za lice i kroz nosnice ulazi u pluća i prije samog gutljaja čaj postaje utjeha poput starog prijatelja.<br />
<br />
Sjećam se da nam je čaj bio neprijatelj dok smo bili djeca jer je značio da smo bolesni i morali smo ga piti u velikim količinama. Kasnije smo ga pili rijetko kad nam ništa drugo ne bi pomagalo. Sad ga pijemo svakodnevno i on nas liječi bolje od drugih lijekova jer osim što pomaže našem tijelu u bolesti, čaj je nevjerojatna tekućina koja liječi i našu dušu. Tjera nas na razmišljanje. Opušta nas. Ulazi u naš um i sređuje naše misli. Blokira stres. Usporava vrijeme. Fokusira nas na problem i na rješenje. Otopljeni djelić prirode u svojim najfinijim česticama postaje dio nas. Zato nema nikakvog smisla srknuti šalicu u dva gutljaja u hodu. Čaj se pije dok se postepeno hladi. U gutljajima. Polako, kako bismo stigli ozdraviti, utješiti se, umiriti i upiti vrijeme iz šalice.<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-86833082128794837422017-10-26T10:26:00.000+02:002017-10-26T10:26:07.143+02:00Šipak - dodir sjećanja <br />
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiF3P7YI1V4rDgSkawQrl-mJLtf634fIAGvJDwq_ynUkL-Bb1pji7ziBUmdSQilXydo0nHTWVtwErXEyrAPmHe5ldQ7UO9GLFhO1QwqUZeXp1PYg82Hbl3Qw6vyq1trq9alkzdB8TM8Ny8/s1600/%25C5%25A1ipak.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiF3P7YI1V4rDgSkawQrl-mJLtf634fIAGvJDwq_ynUkL-Bb1pji7ziBUmdSQilXydo0nHTWVtwErXEyrAPmHe5ldQ7UO9GLFhO1QwqUZeXp1PYg82Hbl3Qw6vyq1trq9alkzdB8TM8Ny8/s320/%25C5%25A1ipak.jpg" width="320" /></a><br />
Sjećam se bakine plave platnene vrećice koji je nosila kad bismo nas dvije preskakale lokve u Lonjskom polju i među kravama izabirale grmove što većeg i crvenijeg ploda. Ta njena platnena vrećica bila je puno praktičnija od mojih najlonskih ili onih "od krumpira". Njena se nikad nije razderala i pogubila dragocjene plodove, elegantno prebačena preko ramena nije joj smetala dok ih je brala jednom rukom a drugom držala trnovitu granu. Nije se žalila na ogrebotine već je samo odmahivala glavom: "To je staračka koža... ni to niš." U priči bismo odlutale sve do Brezovice i često bi nas zahvatila već i noć dok bi se vratile kući. Pomalo mokre od večernje rose i magle što se brzo pomalja po Lučici u jesen. Onda bi se odjednom sjetila "da joj bu v peći gaslo i da se bu kuća oladila" pa bi mi žustrije zagrabile prema mostu i cesti. Ona je šipak sušila "v rolu" i prije ga uvijek oprala i očistila crno. Meni taj čaj i nije osobito fin. Pomalo je kiselkast, iako u mješavini odličan za zimsko vrijeme. Nekad kad bismo nabrale puno radila je i marmeladu. Godinama kasnije zamišljala sam njeno društvo dok sam lutala po šipražjima. U tim je sjećanjima puno topline i nježnosti, nešto onih dragocjenih zraka sunca i kapljica rose. Jesen je u meni snažna uspomena na bakinu plavu platnenu vrećicu za šipak ili pak klupko konca koje je stajalo tamo u zimskim danima a iz kojeg su rasle prekrasne paučine tj. "heklani mulineići" kako bi ona rekla. Sad kad sam i sama domaćica jasno mi je zašto joj se nije dalo raditi marmeladu. To je dugotrajan i fizički naporan posao ali je nagrada zlata vrijedna.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Šipak </b>(šipurak, plod divlje ili pasje ruže) izniman je izvor vitamina C koji se prema istraživanjima ne gubi kuhanjem. Marmelada od šipka jedan je od onih okusa bakine kuhinje.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<u>Marmelada od šipka (za oko 2 kg ploda dobije se oko 4-5 kg marmelade)</u></div>
<div style="text-align: justify;">
Očistiti i kuhati preliveno vodom dok potpuno ne omekša da se može tiještiti žlicom. Propasirati a ako je smjesa pregusta razrijediti s još malo vode. To je stvar iskustva i strpljenja. U dobivenu gustu tekućinu dodati šećera po želji i ponovno zagrijati na vatri. Za čvršći žele dodajte sredstvo za želiranje. Koštice je dobro isprati, a dobiveni sok možete koristiti još nekoliko dana iz frižidera.<br />
Naravno, ako imate sokovnik za hladno prešanje nakon kuhanja možete smjesu ubacivati u sokovnik i tako dobiti odličan i već procijeđen sirup. Takav gusti sirup pomiješan sa šećerom ili medom još e ukuha do željene gustoće. Za one s manje strpljenja tu su razli želini, a za one koji vole samo prirodno savjetujem da u sirup dodate nekoliko očišćenih i narezanih dunja pa će one pomoći kod želiranja jer sadrže visoki udio pektina.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<u>Sušeni šipak za čaj</u></div>
<div style="text-align: justify;">
Plodove također očistiti i osušiti (u rolu, dehidratoru ili u kuhinji, pored peći) na niskoj temperaturi. Istući ili izmiksati u mikseru za orašaste plodove a potom ispuhati dlačice. Mišljenja su uvijek različita pa tako neki tvrde da su dlačice isto dobre ali čaj s dlačicama može izazvati iritaciju u grlu ili kasnije u crijevima pa se ponekad za šipak koristi naziv i svrbljivac ili srbiguzica :-D.<br />
<br />
Budite moderni i osviješteni, slijedite trend povratka prirodnom. Napravite svoju marmeladu od šipka. Neka vašom kuhinjom zavladaju jesenski mirisi ukuhanih divljih plodova prirode. Poučite svoju djecu što je to zimnica i zašto se nekad radila u velikim količinama kad nije bilo trgovačkih centara. Obujte čizmice i preskačite neke svoje lokvice. Dopustite da vas ovije magla. Osjetite jesen. Dopustite da vas njene boje ispune energijom. Uživajte u životu i stvarajte sjećanja koja griju dušu. Energija prirode i dodir sjećanja u teglici marmelade od šipka.<br />
<br /></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-43688130474487936132017-08-22T00:06:00.003+02:002017-08-28T12:27:58.466+02:00Metvica - poznajemo li bilje zaista?<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8arKFfI_3eKGPbaVgmPWcVs6tCAn-6OfeCmJ9urs95gyjVS9ldtaufWbY5aYV6P4ok7NoE3wt4twxZ3JPKBEsz6M_SFPhiZDJiY9dPuZt1DnShgvRwCIqPfYZU1g0cRZ8_g_2DVeN1Tg/s1600/DSC08542.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1067" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8arKFfI_3eKGPbaVgmPWcVs6tCAn-6OfeCmJ9urs95gyjVS9ldtaufWbY5aYV6P4ok7NoE3wt4twxZ3JPKBEsz6M_SFPhiZDJiY9dPuZt1DnShgvRwCIqPfYZU1g0cRZ8_g_2DVeN1Tg/s400/DSC08542.JPG" width="266" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Nisam do sada niti pomislila pisati nešto o metvici. To je biljka koju poznaju svi i što bih uopće mogla reći o njoj da već nije opće poznato. Usput, to je najdraža biljka mom suprugu i gotovo sve što znam o njoj naučila sam od njega. Evo, zašto danas ipak pišem o njoj.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ovo je ljeto prijateljica radila mohitose i trebala joj je hitno menta pa mi je poslala poruku. Kako je nije mogla nigdje kupiti poslala sam je da je ubere kod mene doma uz nekoliko smjernica jer sam se ja u to vrijeme izležavala u uvali na Braču. Za koju minutu stiže fotka matičnjaka s tekstom: Evo, našla sam. Hvala ti. Totalno me iznenadila i pomalo nasmijala. Onda je uslikala origano, pa tetrljan, pa kadulju i naša se igra potrage za skrivenom metvicom pretvorila u pravu pustolovinu. Obje smo se zabavile i nasmijale dok napokon nisam napisala: Bingo! nakon što mi je poslala fotku paprene metvice. Uglavnom, bilo mi je drago vidjeti svo to bilje doma koje nije toliko patilo zbog suše kao ovo na Braču, no shvatila sam da zapravo ne poznajemo dobro niti one najpopularnije biljke za koje smo sigurni da su svima dobro znane. Ta anegdotica možda i ne bi bila tako komična da doma nemam čak šest različitih vrsta metvice i gotovo je svaki kutak njihov. Ona tako invazivno raste i osvaja dvorište, vrt, tegle, pa čak i jezerce. Bez obzira na vrstu sve su slične i naravno prepoznatljivog su mirisa ma mentol. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9bT1Qh9pgFmBjxUFgx1RgpPJZY8sjwhGVYlTdmj6iHGOD7Ac2ZQsnlRaufCPIJArZ4Soc375LcabNieb0f3Zg18YphLV0HaKMoVVwlitCrcXzyriE_2eC2lmo3qWz-AbtS15AoomE3u8/s1600/IMG_20170821_104310.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh9bT1Qh9pgFmBjxUFgx1RgpPJZY8sjwhGVYlTdmj6iHGOD7Ac2ZQsnlRaufCPIJArZ4Soc375LcabNieb0f3Zg18YphLV0HaKMoVVwlitCrcXzyriE_2eC2lmo3qWz-AbtS15AoomE3u8/s200/IMG_20170821_104310.jpg" width="200" /></a><br />
<div style="text-align: justify;">
Metvica ima puno vrsta, čak 250 poznatih. Ona koja se najviše koristi zapravo je nastala križanjem i u prirodi nećete naći paprenu metvicu. Nju ćete pak najčešće kupiti kao začinsko bilje u trgovini, no tada će biti blijedo zelene boje većih listova dok će ista ta paprena metvica na vašem balkonu i vrtu biti snažna biljka zagasito crvene peteljke i tamnozelenih listova. Miris je slatkasto papren, pepermintast poput i okusa.</div>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCKfUS2U5V7c0T_wqyTWnO3MEsbx6CS2teBzcuFodmADyt_tr-lrPpA9LLp2JqhCTSrzRFqZ_1rB2jEWsnZsEdtF-t2o2Fj2DsNmJlcfMThHnejgHkq5-qxuXiEm8DruH6rlMb8mRShho/s1600/20170821_204232-COLLAGE.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0H4xj_7lC41Yf9IUOYk2zY9FejqtkaaW27hS0zhm5fI0IfYi_ZveXXIMkHUtVMlXOCyqEoztHiqeyvxzfzcfflJRxTZLHYzowmW-LkV-BzgxpECN0OfFoe6IRM8Ul4uvJ2fQiRq9e1Ys/s1600/IMG_20170821_104221.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh0H4xj_7lC41Yf9IUOYk2zY9FejqtkaaW27hS0zhm5fI0IfYi_ZveXXIMkHUtVMlXOCyqEoztHiqeyvxzfzcfflJRxTZLHYzowmW-LkV-BzgxpECN0OfFoe6IRM8Ul4uvJ2fQiRq9e1Ys/s200/IMG_20170821_104221.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Spearminta je okusom slična samo još slađa, a manje paprena dok je izgledom drugačija. Raste visoko i ne povija se, a stabljika joj je snažna tamnije boje. Listići zaobljeni i dublje izborani.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIYhuDhNEHugMkYXo3bxLu7TYVewV0Bw0ORCKjsLVLwHCB_-dixWG-CVMaujbOdhG7I1gnbXcC7EIsb-b-zpsqdp3WDH2C5U6niLdP4OmK2bVYei-EzvYovoVM0SP_wPmMlrP_8hWdpNw/s1600/IMG_20170821_104108.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgIYhuDhNEHugMkYXo3bxLu7TYVewV0Bw0ORCKjsLVLwHCB_-dixWG-CVMaujbOdhG7I1gnbXcC7EIsb-b-zpsqdp3WDH2C5U6niLdP4OmK2bVYei-EzvYovoVM0SP_wPmMlrP_8hWdpNw/s200/IMG_20170821_104108.jpg" width="200" /></a>Tu su još i kudrava, gorska, vodena, barska, poljska, divlja, mačja i calamintha. Kudravu sam presadila prije nekoliko godine. Otkrila sam ju slučajno kod napuštene stare kuće. Nekad se tako sadila ta starinska vrsta kako bi svojim cvatom ukrasila cvjetnjake, a često bi poslužila i u kuhinji. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvpeLRiHtxipwxdZpvSp_nlT_UOsepPS1mhYOjNs7G6pUwOSxRd7aBN5wcGHz79uXD9Qaad7blYIpGiooMrQ8O0zTUM0R3xfeglTtU1mgqFq9md_sJ-_I9_JF_U1EuWujr2LnpregVgqc/s1600/IMG_20170821_192556.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhvpeLRiHtxipwxdZpvSp_nlT_UOsepPS1mhYOjNs7G6pUwOSxRd7aBN5wcGHz79uXD9Qaad7blYIpGiooMrQ8O0zTUM0R3xfeglTtU1mgqFq9md_sJ-_I9_JF_U1EuWujr2LnpregVgqc/s200/IMG_20170821_192556.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Gorska ili šumska nekako su nježne: većih cvjetića i prozračne lila boje. Okus im nije tako intenzivan i rado rastu u sjeni ili hladu.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuUZg1ul0oDjfz4xj_Pd9VV2wA42u3ytnH1qDNdeW1Ic3yZiQ8hED0J1J_WlXZx_8GXT8NiZ1zkLPI1iiB01JWVlx4S71vnMYlAXVd18G4YHixeohe-ve7NVzgTBL9bLsA7FT13yk4iv4/s1600/IMG_20170821_104119.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEiuUZg1ul0oDjfz4xj_Pd9VV2wA42u3ytnH1qDNdeW1Ic3yZiQ8hED0J1J_WlXZx_8GXT8NiZ1zkLPI1iiB01JWVlx4S71vnMYlAXVd18G4YHixeohe-ve7NVzgTBL9bLsA7FT13yk4iv4/s200/IMG_20170821_104119.jpg" width="200" /></a>Vrlo intenzivna i žestoka je ona koju smo prenijeli s Brača. Calamintha. Kad god ju slučajno taknem ili stanem na nju što nije teško jer se stihijski proširila po cijelom travnjaku misli mi teleportira u Dalmaciju. Miriše snažno kao da je sam koncentrat ulja. Cvjetići su joj bijele boje i vrlo su sitni. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCB1QskQHROXxWzKwvxnyUMmSS1QdqMITXFuNGPt9ETtAB5BvKAUz9Wcgek4RLN_ehbEfuOe_a-H0Wwq4K-6U_UmyKNMb7gq-Acp86Kq-7iLuWGz5sNeSr2Ku7oexquf4p_fbZJHfnswA/s1600/IMG_20170816_155407.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" data-original-height="1200" data-original-width="1600" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCB1QskQHROXxWzKwvxnyUMmSS1QdqMITXFuNGPt9ETtAB5BvKAUz9Wcgek4RLN_ehbEfuOe_a-H0Wwq4K-6U_UmyKNMb7gq-Acp86Kq-7iLuWGz5sNeSr2Ku7oexquf4p_fbZJHfnswA/s200/IMG_20170816_155407.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Plavičasti ton divlje metvice posebno je zavodljiv. Cvijet je plavičasto ljubičast u klasu poput metlice (metvice) nježnog vilinskog izgleda a listovi su krupni i sivkasti zbog dlačica kojima su presvučeni. Najviše me obraduju njeni dlakavi listići uz staze gdje je nitko nije zasadio. Nježan, mekan i bajkovit izgled poljske ili divlje mente razlikuje ju od barske koje je niska i cvate plavo u krugovima. Kad naletite na polje barske metvice ovije vas oblak mirisa svježine a vi ne možete izbjeći male plave kuglice da ne stanete na njih jer rastu invazivno.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
S obzirom na broj varijeteta metvice članak bi mogao biti jako dug. A čemu služi metvica, menta, nana nismo još niti dotakli. Iako nekako oduvijek znam tu biljku ozbiljnije sam je počela gledati tek kad je to bio jedini čaj koji je umirio želudac mojoj djevojčici nakon puno povraćanja. Ne čaj od šipka kako nam je preporučila doktorica nego od paprene metvice kako kažu starinske recepture. Nije svaki čaj za svaki problem. Zavoljela sam ju kao dodatak jutarnjem smothiju jer uvijek popravi okus drugog bilja. Na stolu je stalan gost u bokalu s vodom i tako prirodno aromatizira vodu koju pijemo. Ponekad je žvaknemo i u prolazu kako bi osvježili usta ili oprali zube. Istrljamo njenim listićem ubodeno mjesto kako bi ublažili i rashladili naotečenu kožu. Izmiksana s vodom može se zalediti u kockicama leda koje možemo dodati u druge napitke i sokove. Čaj od metvice je svakako jutarnji jer razbuđuje vaše tijelo. Bolje dišemo. Osjećamo se pročišćeno. Rado ju dodajem i u druga jela no obavezno uz grašak. Ugodno se možete iznenaditi i s mlijekom u koje je dodana menta a nije tajna i da se odlično slaže s čokoladom (popularne After eight čokoladice). </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCKfUS2U5V7c0T_wqyTWnO3MEsbx6CS2teBzcuFodmADyt_tr-lrPpA9LLp2JqhCTSrzRFqZ_1rB2jEWsnZsEdtF-t2o2Fj2DsNmJlcfMThHnejgHkq5-qxuXiEm8DruH6rlMb8mRShho/s1600/20170821_204232-COLLAGE.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em; text-align: justify;"><img border="0" data-original-height="1024" data-original-width="1024" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhCKfUS2U5V7c0T_wqyTWnO3MEsbx6CS2teBzcuFodmADyt_tr-lrPpA9LLp2JqhCTSrzRFqZ_1rB2jEWsnZsEdtF-t2o2Fj2DsNmJlcfMThHnejgHkq5-qxuXiEm8DruH6rlMb8mRShho/s320/20170821_204232-COLLAGE.jpg" width="320" /></a>Kako je ulje u metvici snažno, kod prečestog korištenja u našem organizmu nadražuje sluznice, a može izazvati i srčane probleme pa svako pretjerivanje nije dobra ideja. Ne koristite ju navečer jer iako ju često navode kao biljku za opuštanje ona ipak izaziva nesanicu. Ako ste ljubitelji čaja dobro je napraviti pauzu nakon nekoliko dana uzastopnog pijenja. Ako učestalo koristite neke proizvode s metvicom poput žvakačih guma lako možete primijetiti da vas boli želudac ili vam pak curi nos kao rezultat prenadraženosti mentolom. Ako ju pak držite u bočici s vodom ili vrču na stolu promijenite je nakon nekoliko dana jer se obično toliko udomaći i pusti korijenje. Zasadite ju onda negdje oko kuće, na balkon ili u teglu na prozor. Od samo jedne male grančice ubrzo ćete uživati u cijelom busenu metvice. Svejedno hoćete li ju koristiti za čaj, mohitose ili kako drugačije ona će uporno rasti i povremeno vas razveseliti svojim mirisom. Svakako je se sjetite ako poželite "nešto" za razbuđivanje. Metvicom pometite probavne tegobe. Naučite prepoznati metvicu zbog sebe.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-72718369654268464482017-03-26T17:40:00.000+02:002017-03-26T17:40:18.206+02:00Naše male divljine<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_35Q2XgwCep613h0qR4khsnlc2v7bJaQnT7IQP6ItBChs34RJ_Ihd7x1tNgkUhoakXiYdtuOov0amOf8MX7UrhcT6VwSZpzDXG00JiuJTaYA9aMA5nTtNb-WhkkUF_XHD2GVmkhkrsIA/s1600/IMG_20161023_162908.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh_35Q2XgwCep613h0qR4khsnlc2v7bJaQnT7IQP6ItBChs34RJ_Ihd7x1tNgkUhoakXiYdtuOov0amOf8MX7UrhcT6VwSZpzDXG00JiuJTaYA9aMA5nTtNb-WhkkUF_XHD2GVmkhkrsIA/s400/IMG_20161023_162908.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><div style="font-size: medium; text-align: justify;">
Šuma nema WiFi ali zato stvara puno bolje veze</div>
<div>
<br /></div>
</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: right;">
<br /></div>
<div style="text-align: right;">
"Putovanje kroz divljine je osnova za rast i sazrijevanje ljudskog duha." Steven Callahan</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Istražujući svijet oko sebe otkrivamo i sami sebe. Mnogi "pravi" putoholičari tako obilaze svijet zalazeći u najskrivenije i najegzotičnije dijelove u potrazi za iskonskim. U potrazi za avanturom. Za istinskom divljinom skrivenom iza predstava za turiste i poznatih ruta. Naše se gojzerice za sad moraju zadovoljiti puno kraćim lutanjima. Tek nekoliko sati po obližnjim šumama. Uglavnom vikendom i praznicima. Iako bi naša srca potegnula puno dalje, male gojzerice naše djece izdrže tek nekoliko kilometara off road po šumskim stazama. No, istražujući tako u našim malim skitnjama otkrivamo svoje male divljine. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Možda nemate vremena. Vikendom su rođendani i okupljanja, razne obaveze i planovi, sve što se ne stigne preko tjedna, napokon malo mira i izležavanja... istina, ako želite tako. Ali, kažu mudri da uvijek ima vremena za ono što voliš. Mi jednostavno previše volimo život. Teško si opraštam ako mi vrijeme nestaje. Ono k'o za inat nekad tako nemilosrdno curi kao da ga guta neka nevidljiva crna rupa. I nikad ga nema dovoljno. Barem ne za ono što bismo sve htjeli. Krademo tako vrijeme kad god stignemo. Nekad čak i preko tjedna odlutamo u potragu za nekim gljivama, kestenima, biljem ili loveći motive. Hvatajući duge sjene ovog prkosnog jesenjeg sunca. Praznimo se od negativne energije i punimo baterije. Djeca se moraju istrčati i nadisati svježeg zraka. To je bar pola zdravlja. I sami smo drugačiji. Mirniji. Sretniji. Ispunjeniji. Hodajući se često uhvatimo u koštac s nekim svojim demonima i mislima što nas opsjedaju. Ili pronađemo rješenje ili ih jednostavno stavimo u drugi plan. Fokusiramo se na ono bitno. Na život. Obitelj. Djecu. Sebe. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Pod nebom na proplancima sasvim su jasne granice bitnog i nebitnog. Očišćeni od buke koja nas svakodnevno guši samo hodamo, dišemo i izdišemo bez posebnih tehnika opuštanja. Svakim udahom osjećamo svoj rast, a izdahom postajemo svjesniji sebe. Jasnije vidimo. Daljine nam pomažu da konstantno vježbamo oko mijenjajući fokus. Stječemo kondiciju. I probava je bolja. Uvijek lagano preplanule puti stvaramo zalihe vitamina D. Noću lakše tonemo u miran san. Učimo djecu da je normalno upoznavati svijet i da Pokemoni ustvari ne postoje. Pokazujemo im pravu hranu bez etiketa. Opušteni smo i neopterećeni materijalnim. Jednostavno postajemo bolja osoba. Najbolja verzija sebe. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zato je najbolje kad nemate vremena otići u prirodu. Ne mora biti baš šuma. Ili neka divljina. Može biti i neka vaša mala divljina koja je skrivena tek s druge strane nasipa ili u šumarku kraj potoka, na brdu iza kuće ili poljanama još malo iza brda. Otkrivajući te male divljine sigurno ćete otkriti i pravog sebe. Možda je vaš pravi ja skriven iza nekoliko slojeva problema i gradske prašine, zatrpan računima i stisnut od stresa umjesto da diše punim plućima, trči i poskakuje loveći pahulje svilenice ili maslačka. Šuma nema WiFi ali zato stvara puno bolje veze, da ukradem citat s bespuća interneta...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-91296024111921929302017-03-26T17:39:00.002+02:002017-03-26T17:39:40.537+02:00Cikorija - priča o kavi je uvijek priča o prijateljstvu<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1fQXraZnJtGYbcIMm6RgLPYmQ8J9JmdbgTTr4vlczqoGCxfOAs35dJ95mgQMjlhA5dMIOo1bl5QsQPwSUgt8mpfesYC7HdDPd-8TY0WcZlXIktsPqPHDRPPQXrSujOSlfIP22jP_bmSQ/s1600/cikorija.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh1fQXraZnJtGYbcIMm6RgLPYmQ8J9JmdbgTTr4vlczqoGCxfOAs35dJ95mgQMjlhA5dMIOo1bl5QsQPwSUgt8mpfesYC7HdDPd-8TY0WcZlXIktsPqPHDRPPQXrSujOSlfIP22jP_bmSQ/s640/cikorija.JPG" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Cikorija</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<div style="text-align: justify;">
Nema za mene nijednog cvijeta čija je modrina neobičnija i ljepša od cvijeta vodopije: ona ima istodobno uznemirujući i božanski sjaj neba sjevernjačkih slikara - Varmeera van Delfta, naprimjer." Moj herbar zdravlja, Maurice Messegue<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dok se vozim kroz Lonjsko polje jednom uskom cestom koja spaja dva sela mojeg djetinjstva razmišljam koliko me taj kraj usrećuje. Ne znam kako bih to riječima zapravo opisala... kao da su bezbrojni djelići srca porazbacani po poljima, skriveni pod grmove šipka, zapleteni u paučine ili lebde naelektrizirani pod dalekovodima zakorjenili tamo. Sigurna sam da ih nikako ne mogu sakupiti i da će zauvijek ostati tu. Iako je ta cesta slična milijunima drugih takvih puteva, za mene je ona posebna i nepogrešivo bih je prepoznala ili bi zapravo ona prepoznala mene? Koliko god daleko otišla od nje uvijek ću tamo negdje pripadati. Bila bih previše sebična kad bih se ljutila što je još jedna moja prijateljica otišla iz Hrvatske. I od mene. I od svojih šumaraka. Sigurna sam da će pronaći sreću kud god išla jer je vrlo pametna i snalažljiva, ali se bojim da je i njeno srce ostalo razasuto u nebrojenim djelićima koje nije mogla spakirati u kartonsku kutiju.<br />
<br />
Nije mogla spakirati i naše prijateljstvo. Beskrajne razgovore, svakidašnje jadikovke, školske priče dvije učiteljice, cijelu filozofiju o muževima, djeci, ručkovima, blendanjima, šopingu... sve je to otopljeno u našim "kavama". Ne baš onim klasičnim turskim kavama već čajevima i biljnim kavovinama. Ali to je skroz sporedno. Jer su nas te kave svakodnevno spajale i nismo se trovale kako kavom tako ni ogovaranjima. Držale smo se pozitive. Bile smo psihoanalitičarke jedna drugoj. Kod nas kava znači veliku toplu riječ: PRIJATELJSTVO.<br />
<br />
Sad bi ona rekla da dramatiziram i da je sve isto. Al nije... samo sreća da su tu virtualne kave i mobiteli pa da se ne otopi i naše prijateljstvo. Pa su mi utjeha oblaci koji tako plove modrinom neba i utješno nas povezuju. Dugačak je to uvod u priču o kavi od cikorije, al' dugo je i naše prijateljstvo.<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEKbd9NqUoMevPO4jLmDvxrzpqqqeJfIcB1UwWtkg7xvMbd00HiVZD0xye__aXvRmKVRnEDytrvBr_MEH22usCm8m5bX-fzHDo2nUNKnbM63blwhdGey3QC13CWiZejuOLs2MjR6OzXuo/s1600/20160827_185001.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgEKbd9NqUoMevPO4jLmDvxrzpqqqeJfIcB1UwWtkg7xvMbd00HiVZD0xye__aXvRmKVRnEDytrvBr_MEH22usCm8m5bX-fzHDo2nUNKnbM63blwhdGey3QC13CWiZejuOLs2MjR6OzXuo/s200/20160827_185001.jpg" width="200" /></a>A, ta cikorija! Raste uz te prašnjave puteve i naginje se na samu cestu pa je i kotači često gaze. Valjda joj je dosadno ako nije u središtu zbivanja. Ne da se ona jer je žilava i čvrsta. Neočekivano debele stabljike koja naraste iz one proljetne salate slične maslačku. Vodopija joj je drugo ime ne bez razloga. Vjerojatno popije više vode i od mene. Baš kao da se samo nebo otopilo u nježnom joj cvijetu. Tolike nijanse plave u samo jednom cvijetiću. A pravilnih svilenih latica onako izrezbarenih pri vrhu - čisto savršenstvo. Bude ti žao kad se ubrzo zgužvaju pa ih zamjene drugi. Jedan je od rijetkih čija je modrina najintenzivnija ili rano ujutro ili pred sumrak. Baš kao da krade tu nebesko plavu boju i skriva ju noću u svojim laticama. Od njenog korijena radi se kava. Takvu su kavu pili naši stari. To nije ona kava što se pije na popularnim špicama i mondenim kafićima. Tamo se pije nes, kave s okusima i umjetnim zaslađivačima, A ova kava od cikorije osim što je zdrava za našu dušu ako je pijete s prijateljicom obnavlja i krv i potiče rad jetre i žučnog mjehura. Dakle cijeli organizam ima dobiti. Odlična je za detoksikaciju. Sadrži inulin, čitaj: pogodna za dijabetičare. Kava, a nije na crnoj listi. Još ne izaziva ni ovisnost. Pa vi vidite kakav vam je okus. Naravno za one koji bi sve odmah postoji i instant varijanta pa nema kuhanja. A postoje i druge biljne kave slične cikoriji: ječmena kava, kava od žira, mješavine... mislim da ih ima popriličan broj pa tako i raznih okusa. Ako već pijemo kavu bolje je popiti neku takvu. Isprobajte i ne budite rob navikama. Budite slobodni. Učvrstite svoje korijenje poput cikorije, ali bar cvjetovima svakodnevno sanjajte nebesko plavetnilo. Živite svaki trenutak prije no što se cvjetovi izgužvaju. Pijte što želite, ali uvijek u društvu prijatelja jer onda se gorčina pretvara u slatku tečnost. Ona se vodopija uvlači u vaše srce i puni ga srećom, prijateljstvom. A dok ne gledate, zaneseni u razgovore ukrade vam komadić i otopi ga u svom crnilu. </div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-9523651330333520152017-03-26T17:39:00.001+02:002017-03-26T17:39:15.457+02:00Djeca - mali imitatori<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5VJ-1z1CQKRb1qGSweaGiDhoqT_bWb7HH402TIMcTA7x1d6JfiTTI2E2G95W_73yckh9CrzUiXCeuw3CrBENqS-GMYn7dC81MyjKQUN4i6jG0SHVgCdr8rEShXtJCK83KPniXdc-oWM4/s1600/IMG_20170225_162144.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj5VJ-1z1CQKRb1qGSweaGiDhoqT_bWb7HH402TIMcTA7x1d6JfiTTI2E2G95W_73yckh9CrzUiXCeuw3CrBENqS-GMYn7dC81MyjKQUN4i6jG0SHVgCdr8rEShXtJCK83KPniXdc-oWM4/s640/IMG_20170225_162144.jpg" width="640" /></a>Moja djevojčica nikako nije jela voće. Nisam ju mogla nagovoriti niti da lizne jabuku a kamoli da ju zagrize. Na miris banane je tvrdila da joj se povraća. Limun joj je bio prekiseo, a naranču će probati sutra. Od maline bi pojela samo jednu bobicu i to ne bobu nego jednu onu kugličicu na malini. Što god bi pokušala nije išlo. Šizila sam i pokušavala ne gubit nadu. Čak je i jagode samo gledala ili pak jela samo šećer s njih. Sve su kašice morale biti glatko izmiksane jer joj je svaka mrvica zastajkivala u grlu i ona bi pljuvala i gušila se. Svakodnevno sam vodila i gubila bitke s tako malim stvorenjem. Znala me toliko naljutiti nejedenjem da sam mogla jedino plakati i misliti kako sam nesposobna mama. Jedino odustati nisam nikako htjela. Tražeći savjet od baka naletjela bih na zid u stilu: pa ni ti nisi htjela jesti voće. </div>
<div dir="ltr">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Jednog dana rekao je moj suprug kako mi uopće nemamo nikakvog voća u kući. I stvarno ga nismo imali. A i inače ga nismo baš puno jeli. Ono, ponekad bananu, naranču, krušku ili jabuku zgrabili bi za međuobrok. Sa sadašnjeg stajališta to je vrlo malo. I tada mi je sinulo. Ako ćemo mi jesti puno voća, različitog voća u obrocima s vremenom će i djeca jesti baš kao i mi. U međuvremenu smo dobili i dječaka. Plan je bio jednostavan: imati više voća u kući i jesti ga. Iako se nije dogodilo preko noći naš plan je uspijevao. Kockice od jabuka, banana s medom, trakice od mrkve, sok od cikle i jabuke... ideje su se stvarale same od sebe. Sada mi često ljudi govore: "Lako je tebi, kad tvoji sve jedu!" Ne jedu sve, ali malo po malo napravili smo veliki iskorak upornošću i primjerom. Posljedice zdravog jedenja vidljive su svakim danom jer moja djeca nisu nikad na bolovanju. Ne izostaju ni iz vrtića niti iz škole. Ne piju antibiotike već čaj i sirup od smrekinih iglica. Aktivni su i često borave u prirodi u igri i istraživanju. Već sada znaju puno o biljnom i životinjskom svijetu, o izvorskoj vodi, suncu i o suživotu čovjeka s prirodom. Oni su naši mali imitatori. </div>
<br />
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
Nisu vegani niti vegetarijanci, ali nismo ni mi to oduvijek bili. Ali su osviješteni i uče na primjeru. </div>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
"Mama, gle, ove su voćne kašice B I O! (tek je naučila čitati) Tako ti i tata jedete sve BIO, mogla bi i nama kupiti onda." Bile su im prefine i sad ne žele nijedne druge. Oni će izabrati svoj put sami i postupno će odabrati isto što i mi. Roditelji su snažni uzori. Nesvjesno, u svakidašnjim situacijama oni preuzimaju naše ponašanje i imitiraju nas. Njihova najdraža jela su već sad napravljena isključivo od povrća i voća. Npr. guste juhe od mrkve, graška, bundeve ili poriluka, variva od graha, kelja, koprive, leće, umak od špinata i medvjeđeg luka, popečci od tikvica, celera i cvjetače, kuhana brokula... Ma, tko ne bi volio toliko šarenih boja na tanjuru! Tu su i razna biljna mlijeka koje možete izraditi sami po svom ukusu kod kuće i bit će puno jeftiniji, a kvalitetniji od kupovnih. </div>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
Dragi roditelji, budite uzor svojoj djeci. Budite najbolja verzija sebe zbog njih. Radite vrt. Kupujte organsko. Idite u prirodu. Igrajte se. Upoznajte ih s biljem i životinjama oko sebe. Volite ih toliko snažno da im ne palite mobitel, televizor ili kompjuter kako bi ih zabavili. Neka režu mrkvu ili kelj, pospremaju suđe s vama, zalijevaju cvijeće, sade svoj mali vrt, igraju se s pužem. Upoznajte zajedno živi i stvarni svijet jer ćete tako biti sretni i zdravi. Učite ih da poštuju život svakog stvora, ali i rijeke, i šume, i planine. Naučite ih kako se opustiti, udahnuti i izdahnuti. Gledajte izlazak sunca i suton kad imate priliku. Ne mažite iz zaštitnim kremama. Zaštitite ih od ovog svijeta znanjem i svjesnošću. Ne vodite ih na izlet u šoping centre i kina. Vodite ih na livade, okolna brda i rijeke, potočiće. Napravite sklonište u šumarku i igrajte se preživljavanja. Prespavajte s njima u šatoru. Razgovarajte o svemu, o vašem djetinjstvu ili o dinosaurima, svejedno. Navečer im ispričajte priču, poljubite, zagrlite, pohvalite za sve dobro. Djetinjstvo prolazi brzo i zato ih svaki dan naučite nešto korisno. Odgojite zdravu i sretnu djecu. Budite promjena koju želite vidjeti u svojoj djeci.<br />
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="line-height: normal; margin-bottom: .0001pt; margin-bottom: 0cm; text-align: justify;">
<span style="font-family: "times new roman" , serif; font-size: 13.5pt;"><o:p></o:p></span></div>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
<br /></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-88797622145841246462017-03-26T17:39:00.000+02:002017-03-26T17:39:05.122+02:0050 nijansi zelene<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0Croe_xM3tGuUHrTrA8nZmLb3WTBjtJEVMZ2YCNuGLMcQbfNhEyTFtpklzMuA624ktaXpj5wce733sjBFQ4HzRCKJ3tyvsWeYSUMVcDZasFGml_ojIFDEHQ7BYIOhrOa8Csre4RXEwEA/s1600/20170312_095749-COLLAGE.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg0Croe_xM3tGuUHrTrA8nZmLb3WTBjtJEVMZ2YCNuGLMcQbfNhEyTFtpklzMuA624ktaXpj5wce733sjBFQ4HzRCKJ3tyvsWeYSUMVcDZasFGml_ojIFDEHQ7BYIOhrOa8Csre4RXEwEA/s320/20170312_095749-COLLAGE.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="text-align: justify;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="text-align: justify;">Svi koji ujutro blendamo jednostavno smo jako zanimljivi onima koji jedu "klasičan" doručak ili pak ne jedu, nego samo započinju dan kavom. Tako se znatiželjno zaviruju u naše šalice i bočice, a uz to nam na sve moguće načine pokušavaju zgaditi naš vlastiti doručak. Najviše ih smeta boja. Zelene nijanse nespojive su im s pojmom doručka. Ili hrane općenito. Tako nastaju kreativne i skoro pa i šaljive dosjetke. </span><span style="text-align: justify;">Sok od cijeđene žabe maštovita je dosjetka mog kolege s posla kojeg ne napušta inspiracija kad me vidi s bočicom u ruci. </span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="text-align: justify;"><br /></span></div>
<div style="text-align: justify;">
No, osim raznih komentara i istih dosadnih pitanja s kojima se susreću svi vegetarijanci i vegani takva prehrana ima cijeli niz odličnih nuspojava: više energije, brža i jeftinija priprema obroka, ne kvari se lako pa je uvijek možete ponijeti svuda sa sobom, svjesniji način života, ljepša figura, zdravije tijelo, bistriji um. Uvriježeno je mišljenje da je veganski način prehrane skup, no ja tvrdim da nije. Čak je jeftiniji. Oduvijek me privlačila tradicija, drevna vjerovanja, način života kakvim su živjele naše bake i djedovi i oni prije njih, hrana. Osobito mi je kao majci i ženi važna prehrana obitelji za koju bismo uvijek željeli da je zdrava. No, pojam "zdravo" nekako se danas izvještačio i nitko više nije siguran što on ustvari znači, pa svako tumači kako mu se sviđa. Kome vjerovati? Tako sam i sama pretražujući o zdravlju nailazila na suprotna tumačenja i razne smjerove. Prva knjiga koja me pokrenula i natjerala da shvatim kako je biljna prehrana najbolje rješenje bila je "12 koraka do sirove hrane" Victorie Boutenko Malo je onih koji će uspješno skočiti iz klasične prehrane na raw food ili veganstvo. Za mene je to prije svega razvoj svijesti o zdravlju i samoj prehrani, a onda i o životu općenito. Tako da je "undo" opcija isključena. Priznajem da su skupe tzv. supernamirnice egzotičnog podrijetla, ali sasvim uspješno možete biti vegan po svim stavkama, a da te namirnice ne kupujete ili ih koristite u malim količinama. Ono što nitko ne govori ili ne smije reći jest da je velik broj namirnica dostupan potpuno besplatno samo što se ne kupuju nego ih morate sami ubrati u prirodi. Vjerujem da su alge, chia, kurkuma, psyllium, indijski oraščići ili slične stvari vrlo zdrave i korisne, ali ja oduvijek poštujem ono što poznajem i što je domaće. Zato preferiram naše samoniklo bilje po kojem najčešće gazimo i ne obaziremo se na njega. Mislimo da nije vrijedno ni tako dobro kao nešto strano iz dalekih zemalja. To potvrđuje i cijena: ovo naše je besplatno ili vrlo jeftino, a ovo strano skupo i preskupo. To je samo trik prehrambene industrije na koji ste nasjeli. I dok vi kupujete ekstrakte zelenog čaja i sušene pšenice, algi i štajaznam, ja berem lišće maslačka, vrhove mlade koprive, stolisnik, sedmolist, metvicu, matičnjak, medvjeđi luk, maslačak i brojno drugo bilje. Neke biljčice uzgajam oko kuće, a neke berem u mnogobrojnim šetnjama prirodom. Tako vas priroda sama tjera da se pokrenete jer gotovo svakodnevno nudi različite menije. Tako u prirodi nikad nije dosadno, morate učiti prepoznavati jestivo od otrovnog i pratiti kalendar branja. Poštovati šume i livade na kojima ste besplatno ubrali svoj doručak ili ručak i ne pokositi ili iščupati sve do zadnje biljke. Umjerenost je ključna u svemu. Uzmite koliko vam je dovoljno i vratite se po još kad vam zatreba. Iznenadit ćete se koliko nijansi ima ta zelena tržnica u prirodi! Svaki put nudi neke nove plodove, a koji su nam upravo tada potrebni. Medvjeđi luk raste rano u proljeće kad nam je potrebna energija i jačanje imuniteta, kopriva niče kad su nam zalihe željeza tanke zbog zime, jaglac nam nadoknađuje C vitamin i tako redom. Ljeti vlada obilje pa ponešto valja spremiti za oskudne zimske mjesece. Nešto sušimo, nešto ledimo, radimo džemove i sokove, svatko po izboru i svom ukusu. Kada jednom ponovno shvatite da je priroda vaš saveznik i da je suživot s njom ključan za opstanak naše vrste na ovom planetu promijenit ćete pogled na svijet. Divan je osjećaj biti slobodan i ne ovisiti o farmaceutskoj industriji i trgovačkim lancima u tolikoj mjeri. Zato naučite te nijanse zelene i priglite zelenu kao novu svježinu, novu snagu i novi život. Život u skladu s prirodom. Budite evergreen. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ovo je moja godina istine, duhovnog razvoja i uspjeha. Zašto ne bi bila i vaša?</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Započnite svoj dan u nijansama zelene. Evo jednog mog recepta:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zeleni kašasti sok: lan (2 čajne žličice namočene preko noći), chia sjemenke ili sezam (2 čajne žličice namočene preko noći), jedna šake vrhova koprive i list kelja, dvije jabuke (domaće ili bio), jedna banana (bio iako često koristim i one koje to nisu jer ih u Petrinji nemam gdje kupiti) i voda (izvorska ili obična oko 2 dcl) </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<b style="text-align: justify;"></b><br />
<div style="text-align: justify;">
Važno je sve izblendati u fini sok. Varijacije na temu su nepregledne. Uključite i smrznuto voće ili sokove koje ste prethodno pripremili u sokovniku. Ili sokove koje ste pripremili pa zaledili u kockicama. Radite prema svom ukusu poštujući pravila miješanja voća, povrća i zelenog lisnatog. Nađite svoju nijansu zelene. </div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-48949809767554981802017-02-01T22:05:00.000+01:002017-12-12T19:19:08.138+01:00Reset bjeline<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div style="text-align: justify;">
"Dan je bio neobično miran, davao je osjećaj da stvari idu tiho svojim tokom, ne obazirući se na gungulu i metež ljudskih poslova. Možda je to bio onaj mir što ga čovjek uvijek osjeti pod vedrim nebom, ako se dovoljno udalji od kuća i brbljanja." D. Gabaldon, Tuđinka</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh97qGjWPkw8DaALNBplqAmIwU4yZiUOEzh0uMKI0fGDTNYK3xJI2xGwhGA7FC4KQmziFX0_y3nnZxuNDKVMCN6U54BQ9sUwIQ-M0qOPlzd38swmLy8EudRCUasS6qZUXDkbeJuFi_9YGg/s1600/IMG_20170115_101227.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="300" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh97qGjWPkw8DaALNBplqAmIwU4yZiUOEzh0uMKI0fGDTNYK3xJI2xGwhGA7FC4KQmziFX0_y3nnZxuNDKVMCN6U54BQ9sUwIQ-M0qOPlzd38swmLy8EudRCUasS6qZUXDkbeJuFi_9YGg/s400/IMG_20170115_101227.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Jutarnja šetnja</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Šetala sam nedavno kroz još neugaženu sniježnu stazu. Opila me bjelina i oštar jutarnji zrak. Uspjela sam misliti ni o čemu i osjetiti mirnoću tih trenutaka. Pratio me tek škipavi zvuk mojih gojzerica što su prtile krivudavu stazu. Okrenula sam se u jednom trenutku tek da provjerim koliko sam odmakla od Planinarskog doma na Omanovcu. Vrijeme je ponekad vrlo varljivo. Godila mi je osama. Pogled mi je vrludajući po savinutim granama klizio osunčanim procijepima i zapinjao u svježim tragovima životinja koje su se jutros ustale prije mene. Bila sam sama ali ne i osamljena. Tišinu bi presjekao ptičji cvrkut ili snijeg koji je oslobodio granu od svoje težine. Zaboravila sam na uloge u stvarnom životu. Neko vrijeme nisam bila ni mama već lovac na tragove. Uživila sam se u pogađanje koji trag pripada kojoj životinji. Miš ili vjeverica? Ovaj je pak sigurno zečji. Lisica! Pa sitni tragovi dvije srne. Gdje li se samo skrivaju kad ih moje oči ne vide? Osjećajući prisutnost tako predivnih šumskih bića bilo mi je žao što me se boje. Ja sam za njih ipak još samo jedan čovjek. Neprijatelj. Zato valjda nisu riskirale. Tako smo se družili bez riječi, bez da se vidimo. </div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBbUImOzCZCbVu9PwLXFyxwD6m2ERYaPxfKC0P6kB4m0uP646v0NMSJforC2DJp1Oe5lcX_5XR_GTR9WksHh9ZgDgxqIxh0k_-nEnP9ybu4RKCkY9MtJ_N0WR8aVpW6GcAMXmZ4IUB11Y/s1600/IMG_20170115_101132_2.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgBbUImOzCZCbVu9PwLXFyxwD6m2ERYaPxfKC0P6kB4m0uP646v0NMSJforC2DJp1Oe5lcX_5XR_GTR9WksHh9ZgDgxqIxh0k_-nEnP9ybu4RKCkY9MtJ_N0WR8aVpW6GcAMXmZ4IUB11Y/s200/IMG_20170115_101132_2.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Onda mi se pogled zapleo u plavetnilo. Najradije bih se pretvorila u vlastiti dah i spojila s oblakom. Bez tijela. Potpuno slobodna. Ja. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Potrebno nam je takvo čišćenje od užurbanosti života, wifija, prometa i ljudi. Reset misli. Udah i izdah. Oslobađanje. Energija prirode koja puni naše baterije. A nas pomlađuje. Daje nam polet i proširuje granice. Sve postaje moguće. Odluke su tako lagane. Sve je lijepo i romantično. Savršeno. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Onda me zvuk mobitela prenuo. Ulovio je signal i počeo me uvlačiti u svoj virtualni svijet poruka i sličica. Svojim sitnim zvukom podsjetio me da u njemu žive stotine ljudi. Narušio je moju osamu. Trebala bih se vratiti - mahinalno sam pomislila, a onda sam ipak odlučila "ukrasti" još malo tog mira. Komadić neba. Udahnuti svježinu oštrog zimskog zraka. Upiti svjetlucanje sniježnih kristalića. Baciti se u tu mekoću i prepustiti joj se. Pohraniti taj mir negdje duboko u sebe na tajno mjesto pa da ga mogu ponovno pronaći kad gungula i metež ljudskih poslova dođe do granice izdržljivosti. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zašto se "opuštamo" gledajući TV? Zašto skrolamo po instagramu? Zašto uporno bježimo od takve čiste i zdrave energije? Zašto uvijek žurimo? Zašto mislimo da smo pametniji od ostalih bića? Zašto smo uništili stvarne veze zbog virtualnih? Zašto ne ostavite svoje stope u snijegu i ugazite svoju stazu kojom još nitko nije prošao? </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<br />TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-6505280843201828182017-01-09T22:46:00.001+01:002017-01-09T22:46:24.908+01:00Duh divljine<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-0y3Kc2LAqq5d24FfWnQYgXdAhv2h5Sb6KtO4426Q1x2y1-E7oRQLrI4zlTkLkPpikQtYPKk9PEPebHyCqcnhJx8GXjfuMMJnOLn7CO9mvLFScXTb8Ygsl848r9MXHmLYOpJ9AhpOLhmu/s1600/IMG_20170101_145348.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh-0y3Kc2LAqq5d24FfWnQYgXdAhv2h5Sb6KtO4426Q1x2y1-E7oRQLrI4zlTkLkPpikQtYPKk9PEPebHyCqcnhJx8GXjfuMMJnOLn7CO9mvLFScXTb8Ygsl848r9MXHmLYOpJ9AhpOLhmu/s320/IMG_20170101_145348.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Suhi cvjetovi kanadske zlatnice </td></tr>
</tbody></table>
Šetali smo uz rub šume gazeći
suhu, smrznutu, nikad košenu travu. Koračali smo preko zaleđenih lokvica i
divili se zrakama sunca koje su stvarale čarobne zlatne rubove na suhim
cvjetovima kanadske zlatnice. Odjednom uznemiri nas iznenadno i jako šuštanje
lišća u neposrednoj blizini. Kao da je iznenada nešto palo s neba. Glave su se instinktivno okrenule u tom
smjeru. Uz sam rub šume, iz svog malog zaklona, niti deset metara od nas iskočila
je uplašena srna. Već za dvije do tri sekunde bila je daleko od nas. Zamicala je
strelovito za stablima dok ju šuma nije potpuno sakrila. A mi? Uzbuđeno
gledamo u smjeru gdje smo ju zadnji put ugledali sve ne bi li ju još jednom
vidjeli. Očarani smo i sretni zbog tog nesvakidašnjeg prizora. Prekrasna je.
Nevjerojatna. Zapanjujuće brza.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br />
Kad god ugledam divlju životinju
u njenom prirodnom okruženju obuzme me osjećaj nevjerojatne sreće. Tako je bilo
otkad znam za sebe. Sova preleti bešumno iznad moje glave, kuna trči prema meni
i traži gdje bi pobjegla, vjeverica pored mene potrči uz stablo, sokol iznad
moje glave u borbi s vranom, crna roda leti uz moj bok dok vozim bicikl, košuta
koja bezbrižno pase na samo nekoliko metara od nas… scene prelijepe da bi ih se
ikad zaboravilo. Znali smo povremeno uzbuđeno reći: „Tu su! Još uvijek su tu!“.
I baš u tim trenucima sve je na svom mjestu baš onako kako bi trebalo biti.<o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Taj osjećaj ugode i uzbuđenja potraje
dugo i osjećam se tada dijelom te prekrasne prirode. Sretan sam jer još postoje
dijelovi prirode koji nam daju taj osjećaj. Upravo taj osjećaj tjera nas na
lutanja i svako malo pojavi se, iza šumarka, na proplanku, u sjeni drevnih
borova i ostane tu, u srcu, zauvijek zabilježen - trenutak za pamćenje. <o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFrXR4ij0U8-oBhtI5pbDEHkRppl-ATaTsvKKpvtlwy_3c3zPC08-mqRgh404ECY8RIvW3hmNsjCGpXOHDO9heFpbKSufz7yH67ImbthxUx60VTpyFIcQ4O6RX34SROFot87MA875ncv5o/s1600/velebit+076+copy.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="131" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjFrXR4ij0U8-oBhtI5pbDEHkRppl-ATaTsvKKpvtlwy_3c3zPC08-mqRgh404ECY8RIvW3hmNsjCGpXOHDO9heFpbKSufz7yH67ImbthxUx60VTpyFIcQ4O6RX34SROFot87MA875ncv5o/s200/velebit+076+copy.jpg" width="200" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Puh na Velebitu</td></tr>
</tbody></table>
Uvijek sam se oduševljavao
prirodom u svim njenim oblicima. Njena ljepota i sklad su me uvijek privlačile,
a njena surovost i snaga ostavljale bez daha. Ipak činilo mi se pretjeranim
grliti stabla i maziti lišće, kao što nisam nikada imao potrebu uspostavljati
bliskiji kontakt sa životinjama. U
prirodi maženje životinje može imati samo negativne posljedice. Ostavljanje
svog mirisa na mladuncima može ih izopćiti iz obitelji ili gore. Draganje ptice
može za posljedicu imati skidanje dragocjenog zaštitnog vodonepropusnog sloja
na perju bez kojeg će životinja imati velikih, po život opasnih problema u
slučaju kiše. <o:p></o:p>Divim im se i drage su mi, ali ipak volim taj odnos međusobnog poštovanja s određene distance bez previše razmjenjivanja nježnosti bilo da se radi o „ljubimcima“, pripitomljenoj ili divljoj životinji.</div>
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgSD-Kf17aYsHHVgrIopEyRd_3o9dgOiDzINgU5Nt_ktRd10XOhMMBqUFqky-BBTkue3sec_8a5NcNC7wxEzCf6Mlirp-Bwbj_3ddSIfizPQfoVi_Yp8_qsgJv3qHCtw7Ks9kvV0NgGUP5Q/s1600/SRNA.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="194" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgSD-Kf17aYsHHVgrIopEyRd_3o9dgOiDzINgU5Nt_ktRd10XOhMMBqUFqky-BBTkue3sec_8a5NcNC7wxEzCf6Mlirp-Bwbj_3ddSIfizPQfoVi_Yp8_qsgJv3qHCtw7Ks9kvV0NgGUP5Q/s320/SRNA.JPG" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Srna radoznalo promatra iz trave spremna na bijeg</td></tr>
</tbody></table>
Prije dosta godina na služenju
vojnog roka proglašena je uzbuna. Naravno, radilo se o vježbi, a naš je zadatak
bio organizirano otići što dalje od vojarne na za to predviđeno mjesto. Bilo je
rano jesenje jutro, a mi smo stajali na livadi uz sam rub šume. Moj vod,
nepomičan, u maskirnim uniformama bio je potpuno nevidljiv. Sunce se tek
trebalo pokazati, izmaglica je još lebdjela iznad livada, a preko polja trčao je srndać. Svojim dugim elegantnim skokovima brzo se kretao ravno prema
nama, sve bliže i bliže i protrčao bi između nas da jedan od vojnika nije
podigao pušku u zrak, kao ciljajući na njega i glumeći da je lovac. Životinja
je, naravno, isti tren naglo promijenila smjer i otrčala koliko je noge nose
daleko od nas. Vojnik je sav u žaru trenutka prokomentirao: „E, šteta što
nemamo municije. Sad bi' ga okinuo bez problema.“ Zar stvarno? To je sve od cijelog prizora? Koliko
se samo razlikuju naši doživljaji? U tom srndaću vidio sam prirodu u svom
izvornom obliku. Duh divljine koji svojom elegancijom, spretnošću i brzinom
ostavlja bez daha. Ma, zar je moguće da su neki drugi vidjeli samo izvrsnu
priliku za ubijanje za nepotreban komad mesa. Zar su propustili svu onu divotu?
Drago mi je da ja nisam.<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br />
<o:p></o:p></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/03625442124296925663noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-56459221266256986002016-10-03T23:06:00.002+02:002016-10-03T23:07:39.915+02:00Bazga - mirisi i okusi djetinjstva<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPRHE-18dVsrQaJhM0D4N2GaPNbBYf5PHyguFD2TAWdeGPSCJzDNo64lsL12t6d3onno1P-aXWezpDDjZEkw28Kxpwo97XnoyBfLyHILGmi9edh43aSan-Tc1hEPtDMWCgAghKjLIAktc/s1600/bazga+bobe.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgPRHE-18dVsrQaJhM0D4N2GaPNbBYf5PHyguFD2TAWdeGPSCJzDNo64lsL12t6d3onno1P-aXWezpDDjZEkw28Kxpwo97XnoyBfLyHILGmi9edh43aSan-Tc1hEPtDMWCgAghKjLIAktc/s400/bazga+bobe.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: small; text-align: justify;">Bazga je Božicino drvo, ne pali ga ili bi se ukleti mogao.</span></td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Kad sam ja bila mala igrali smo se indijanaca, vozili bicikle, stalno bili vani, obožavali smo sve vrste životinja, valjali se po travi, gradili gradove u pijesku, kuhali otpalo lišće i pekli kolače od blata, pili sirup od bazge...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
Imali smo samo jedan grm bazge koja je rasla uz vrt, na međi, u sjeni susjedove drvene štale. Meni se uvijek činilo da je taj grm čaroban jer je mama od njega svake godine napravila oko 25 litara soka od bazge tj. sirupa od njenih bobica. Bobice su bile krupne a nakon što smo ih mama i ja skinule s peteljki ruke su nam bile ljubičaste i meni je to bilo divno. Kasnije smo na bunaru prale ruke i skidale boju tatinom pastom za ruke. Ta je pasta skidale sve: od masnog mazuta do sirove nafte al boja od bazginih ljubičastih bobica bila joj je izazov. Tako sam još nekoliko dana pomalo skrivala ruke od pogleda dok se ne bi vratile u normalu. Više mi je bilo žao maminih inače savršenih ruku. Bobice se mogu skidati i vilicom ili češljem a ruke možete zaštititi običnim rukavicama no nekako mi se taj dodir sviđa. Uz malo soka limuna i sode ako odmah operete toplom vodom koža će biti kao prije. </div>
<div style="text-align: justify;">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzzNxBQ50lVHvfbY_UzoTf_LBTNPmH-zGWFf2ocPpaJAdJMMESlOuRl2R3a-laB6fOZtNyBB5y0jOnZh5ywlP1-3Cz101ZAPg8VtbBG5zePngrri86DcekezCUSp1fgFtXkBhY853zxpg/s1600/DSC06523.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em; text-align: justify;"><img border="0" height="133" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjzzNxBQ50lVHvfbY_UzoTf_LBTNPmH-zGWFf2ocPpaJAdJMMESlOuRl2R3a-laB6fOZtNyBB5y0jOnZh5ywlP1-3Cz101ZAPg8VtbBG5zePngrri86DcekezCUSp1fgFtXkBhY853zxpg/s200/DSC06523.JPG" width="200" /></a></div>
<br /></div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFEDyHp7jMiVfrpYkL8evcX37A5kyN_YAaA12hH_CpcaqzsG22O6Zp6w5TYsR7G5Y0FhXbprZpHc5OagEXuGQMMVeZ_OjFNO3U-MZEfnfwjMafqOsxzamM_Gb4Ov4qeFSAOUQEX73uwVA/s1600/bazga.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgFEDyHp7jMiVfrpYkL8evcX37A5kyN_YAaA12hH_CpcaqzsG22O6Zp6w5TYsR7G5Y0FhXbprZpHc5OagEXuGQMMVeZ_OjFNO3U-MZEfnfwjMafqOsxzamM_Gb4Ov4qeFSAOUQEX73uwVA/s400/bazga.jpg" width="265" /></a>I danas uz svu moguću pomoć aparata i sokovnika koje napokon imam sirup od bazge radim i dalje isto kako ga moja mama radi čisto iz straha da mu nekim slučajem ne promijenim okus i izgubim to dragocjeno madeleinovsko sjećanje na djetinjstvo utopljeno u čaši bazginog soka. Sirup je nevjerojatno sličan sirupu od kupina no ima neku prepoznatljivu sumporastu notu za koju ne bih znala reći hoće li se svidjeti svima. No upravo je to pravi okus i opis bazge: tajni napitak koji je izuzetno zdrav. Naime, može pomoći kod gripe i prehlade. Tek nekoliko zrelih bobica dovoljno je da otjera gripu već kod prvih naznaka no previše bobica može izazvati proljev ili probleme s probavom. Također se koriste samo zrele bobice a preporuča se i njihovo kuhanje kako bi njihov otrov bio bezopasan za čovjeka. Tako je to u prirodi neke izuzetno ljekovite biljke sadrže i malu količinu otrova? Jing i jang. Tako nas priroda podsjeća da budemo skromni i umjereni. Ništa nije ni dobro ni zdravo u velikoj količini. Tako svaki plod ili sjeme sadrži barem malenu količinu "otrova" kako bi spasilo sebe da ga u potpunosti netko ne pojede. Čisto preživljavanje. I mi ljudi imamo sigurno otrova u sebi, a ponekad nas neki nagon za preživljavanje ili zaštita potomaka natjera da izbacimo taj otrov iz sebe. Najčešće ipak riječima, no i one su vrlo moćne.</div>
</div>
<div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi9rcQTs_g2uH0cnBCPK7WhR19X6vDtRSPNiDNtHpLs1R1jQhaoXAag3fGEOqbWdYZ3K3I6DlZDxZwOzYEPoL67bNwUIWEQ5OxaToZQZkR58dLTkBgmtm1dR2JZUpp6vUVrX-8jCJrPOx8/s1600/bazga+sok.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="200" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi9rcQTs_g2uH0cnBCPK7WhR19X6vDtRSPNiDNtHpLs1R1jQhaoXAag3fGEOqbWdYZ3K3I6DlZDxZwOzYEPoL67bNwUIWEQ5OxaToZQZkR58dLTkBgmtm1dR2JZUpp6vUVrX-8jCJrPOx8/s200/bazga+sok.jpg" width="150" /></a></div>
Recept za sirup od bobica: Zrele bazgine bobice prokuhati u vodi u omjeru 1:3 u korist vode. Procijediti ili propasirati pa u sok dodati limun ili limunsku kiselinu po želji te šećer (najbolje smeđi u omjeru 1:2 u korist soka ili 1: 1 ako volite gusti slatki sirup) otopite šećer i sirup ponovno zagrijavajte do vrenja a onda ga prelijte u staklene boce i čuvajte na hladnijem mjestu. Od takvog sirupa može se napraviti džem ili žele ako se smanji količina vode i doda želin kod drugog kuhanja. Baš me takvim domaćim džemom nedavno razveselio prijatelj iz Češke. </div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimucrQnsdyLsDE_qimYwkMuWdNudPVP-V5QRUybv3Yc_8xKTpF7XgcAdRfYBQKliwDJo23aU_KC3afaJB3jDCv43WOXFPDCHqOFIpHL6udtFaDWJ1e9FJrcX7CZ7sB5YAy34IVPKbsa9E/s1600/d%25C5%25BEem+od+bazge.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEimucrQnsdyLsDE_qimYwkMuWdNudPVP-V5QRUybv3Yc_8xKTpF7XgcAdRfYBQKliwDJo23aU_KC3afaJB3jDCv43WOXFPDCHqOFIpHL6udtFaDWJ1e9FJrcX7CZ7sB5YAy34IVPKbsa9E/s200/d%25C5%25BEem+od+bazge.jpg" width="200" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Čaj od bazge je ukusan i potiče znojenje i zato se koristi Za snižavanje previsoke temperature kod djece i odraslih. A ugodna je i kupka u bazginom čaju (cvijet) koja ima isti učinak kao i čaj ali je pogodna za snižavanje temperatura kod male djece. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<div class="MsoNormal">
U proljeće i jesen na drvetu
bazge može se primijetiti i jedna zanimljiva želatinasta gljiva boje. Gljiva je
poznata pod nazivom Judino uho i jestiva je no pripremite se na kiselkast okus.
Ako ju pak ne želite jesti možete uživati u njenoj posebnoj ljepoti i
neobičnosti. Podsjeća naime na ljudsko uho. Možda tako pomaže bazgi da bolje
osluškuje šumu kako bi se probudila na vrijeme i svojim zanosno bijelim
čipkastim cvjetićima privukla pčele. <o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal">
<br /></div>
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgio-BIlMaGiTVwv4cQSDBiYi88yxB0-arAhQ6a7I7ubwxwUPgkpV1DgQ7JWglrjB5ZMFHnovt-p1OM9AV0gcIyW92KX5pyrFeLWDS3v9Rf6B_EGL3_rR0Gb39MxXt-EEg6rV1lsxAZbpo/s1600/Judino+uho.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;">
</a><br />
<div class="MsoNormal">
Sirup od cvijeta bazge također je
i zdrav i ukusan, no njega možemo raditi tek u proljeće kad bazga cvjeta. Tada se cvijet može brati za čaj tj. za
sušenje ili možete od cvijeta napraviti ukusan desert umakanjem cvijeta u
smjesu za palačinke i prženjem u ulju. Za sirup je potrebno ubrati cvjetove i
odstraniti što je moguće više peteljke. Nježne bijele cvjetiće potopiti u vodi
preko noći s narezanim limunom. Sutradan zagrijemo procijeđenu otopinu i dodamo
šećer. Neki dodaju med a drugi zaslađivač poput agavinog sirupa. Ako ne želite
dodati šećer ni bilo koji drugi zaslađivač sirup može stajati u hladnjaku do 3
dana ili ga jednostavno u plastičnim bocama požete zalediti. Taj recept je
toliko poznat da za sve hladne izrade sirupa se jednostavno kaže da se radi kao
i sirup od bazge!<o:p></o:p></div>
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjHsDbSBy9SSvaJvsxFASIk-XElVsp_fglwY8nqU767K2vNCh76siMtmpM09OoCA2jyTMj95HzocqjVEdiDOQImscCifiLqFpXyC7JEr5xtpBKgQJuxSpAdyjYlJ0Jc8IYi0OH1KQHgyA/s1600/crvena+gazga+%25282%2529.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="133" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgjHsDbSBy9SSvaJvsxFASIk-XElVsp_fglwY8nqU767K2vNCh76siMtmpM09OoCA2jyTMj95HzocqjVEdiDOQImscCifiLqFpXyC7JEr5xtpBKgQJuxSpAdyjYlJ0Jc8IYi0OH1KQHgyA/s200/crvena+gazga+%25282%2529.JPG" width="200" /></a>Valja reći da postoji više vrsta bazge a mene se posebno dojmila crvena bazga koju sam prvi put vidjela na Velebitu prije dvije godine. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
Iz nekih pomalo sentimentalnih razloga ostavili smo bazgin grm da nam štiti naše povišene gredice od prejakog ljetnog sunca. Neki nam je unutarnji glas šapnuo da ga pustimo da živi. Sad nas i hrani i čuva naše povrće od žege. Bazga je drvo i koje u paganizmu ima sveto mjesto. Smatra se drvom Božice vjerojatno zbog svojih regenerativnih sposobnosti da se brzo oporavi i regenerira. Stih iz Vještičje pouke glasi : </div>
<div style="text-align: justify;">
"Bazga je Božicino drvo, ne pali ga ili bi se ukleti mogao."</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<br /></div>
<div>
<br /></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-64672918636572684862016-10-03T22:32:00.000+02:002016-10-03T22:32:45.295+02:00Voda - Kupa u nijansama zlatne boje<div style="text-align: right;">
"Voda ima ulogu neumornog nosača svjetla, energije i topline. Prvo i najvažnije, ona je nosač svih supstancija koje stvaraju i održavaju život." Victor Schauberger</div>
<div style="text-align: right;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kupa je danas bila zlatna. Posuta peludom u popodnevnom suncu presijavala se u pedeset nijansi zlatne od one žutih tonova pa do maslinaste. Svaki zamah i svaka kretnja radeći val djelovala je čarobno. Poput nekog cvjetnog planktona. Možda je ovo zadnje kupanje na rijeci ove godine, pomislila sam. Odlučili smo uživati, iskoristiti dan, voljeti, opustiti se i prepustiti. Koža je nakon ķupanja u Kupi nježna i meka, misli pročišćene, srce puno. Preporod u punom smislu. Istodobno pražnjenje negativne i punjenje pozitivnom energijom. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U rujnu su na kupalištu samo pravi zaljubljenici u prirodu. Svaki takav topao i sunčan dan smatram poklonom. Nekad svu tu ljepotu najviše vide autsajderi i turisti. Kažu da se to zove "lokalno sljepilo". Previše kritični olako pretpostavljamo da ćemo zauvijek imati priliku biti tu. Diviti joj se. Rijeci. Vidjeti sve te Pejićeve nijanse Kupe. Puštati djecu da skaču s pontona. Učiti ih plivati. Stvarati sjećanja.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Slušam tako prigovore u zraku od onih političkih do vremenske prognoze: jel hladna, jel ljigava, jel vuče, jel pala. Slušam roditelje koji se ucjenjuju s djecom jel ovi malici ne žele iz vode. Tek kad poplave i smežuraju se i budu gladni tek tada pristaju na kompromis. Dakle, barem 4 sata u komadu ako se pita djecu. Njima je zakon. Love bjelice plastičnom čašom od žuje, slažu figure od kamenčića, kolače od pijeska, rone, pljuskaju, ludiraju se, žive punim plućima. Čitam i jednim okom ih pratim da ne odu predaleko. Upijamo to sunce i hranimo se energijom vode. Toplina nas prožima, voda nas hladi. Osjećamo život i njegovu snagu, ali i krhkost. Lijevo gledam most i pokušavam zamisliti onaj stari s lukovima koji nikada nisam vidjela uživo ali svi kažu da je bio poseban, ljepši. Pogled mi tako uzvodno putuje kroz vrijeme. Onda se sjetim da će uskoro u blizini biti kamp. Pravi pravcati kamp gdje će ljudi moći uvesti svoju kamp prikolicu ili šator i uživati s djecom u cijeloj ovoj eko ponudi Kupe. A onda me obuzme sebičnost kad mi u pogled upadne plastična vrećica koja pluta prema Sisku i jedna prazna litrena boca bez poruke. Koliko će tek onda biti plastike kad mi toliko drugih otme Kupu, moju Kupu... Lako mi se zavukla pod kožu, u srce i cijelu mene. Zarobila me u svojim kapima i ja je puštam da me nosi. I mi smo većim djelom voda. Razumijemo se i dok šutimo. Dok se gledamo. Morali bi svi, da se mene pita, prvo položiti zakletvu da će je voljeti, poštovati i čuvati prije nego ugaze njen pijesak na obali. Onda bih bila sigurnija.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Na ušću Petrinjčice neka djeca pecaju. Dan prije početka škole i obaveza jednostavno love ribu. Baš kao i dvije bijele čaplje i jedna crna roda tik do njih. I one znaju da na ušću ima obilje ribe. Volim tu crnu rodu jer je rijetka pojava. Voli mir i gnijezdo vije na drvetu u šumi. Nije pitoma poput bijele. Drugačija je: plaha, divlja, crna. Onaj zadnji zavoj Kupe prema Sisku već se ovija u maglu jer je sunce sve niže i slabije. Magla je pravi vijesnik jeseni. Kad se njene koprene zavuku u poloje ljeto pomalo nestaje. Pametniji popušta. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Neki će moji poznanici i entuzijasti plivati i upijati njenu moć, moć rijeke do zadnjeg. I ja ću biti među njima jer dijelimo istu ljubav. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: right;">
<br /></div>
<div style="text-align: right;">
"Preporodom duha ljudski rod naviknut će se da duboko poštuje i skrbi<br />
za sav život koji izrasta iz Zemlje." Victor Schauberger</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhjmJHUYmCnc_mY_wlKon10DNzQluOi09hZSQ6kl699D45LW6hooSuEQBXgA1k9E8k2AsBammRMw-hFZzNseAWmT5TpH9-OqFvHRM84PuTdRcyufo8wxbICS98DCqSnKguQGSN6bVXzhC4/s1600/20160904_171118.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"> <img border="0" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhjmJHUYmCnc_mY_wlKon10DNzQluOi09hZSQ6kl699D45LW6hooSuEQBXgA1k9E8k2AsBammRMw-hFZzNseAWmT5TpH9-OqFvHRM84PuTdRcyufo8wxbICS98DCqSnKguQGSN6bVXzhC4/s640/20160904_171118.jpg" /> </a> </div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-74565493830980560362016-08-27T23:18:00.000+02:002016-08-27T23:18:19.080+02:00Zdrav ko dren... priča o drijenku<div style="text-align: left;">
</div>
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjw497MdXlFqNDbiBFQefzNW-LrFz80bpExgV2ppky_vCJvB_HH4MR9uAM_m-chcc1YEfMGyK3RZgPMP5IPcAZ30ojlMThRNK6hGVJJqVwmqGPO14O69bXevtw0yQ42YeV2RdB9p1CNjbY/s1600/drijenak+logo.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="266" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjw497MdXlFqNDbiBFQefzNW-LrFz80bpExgV2ppky_vCJvB_HH4MR9uAM_m-chcc1YEfMGyK3RZgPMP5IPcAZ30ojlMThRNK6hGVJJqVwmqGPO14O69bXevtw0yQ42YeV2RdB9p1CNjbY/s400/drijenak+logo.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Drijenak</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Najfiniji sirup od drijenka (drenka ili drena) pili smo na Perunu prije 8 godina. Otišli smo tamo tragom korijena obitelji mog supruga, a sada i moje. Tog smo se jutra odvezli autom iz Sarajeva za Vareš i parkirali kraj kuće bake Marte. Tek što smo obuli gojzerice susjeda nas je pozvala na kavu i odmah prepoznala mog supruga čiji je. Par dana u Bosni naučili su nas da se kava ne odbija baš kao ni bosanska srdačnost. Tako smo nakon kave (koju inače ne pijemo) krenuli na vrh stazicom kroz koju nas je poveo susjed da ne bismo pogriješili. Kako smo putovali za srcem i nismo bili odredili kuda točno idemo na našem putovanju nije ni moglo biti pogrešaka, no on to nije znao, a mi ga nismo željeli uvrijediti. Stazica je vijugala baš uz kuću bake Marte. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Perun je moćna planina zapanjujućih vidika, a miris planinskog i šumskog zraka širio nam je pluća dok smo se divili blizini neba. Planiramo tamo odvesti djecu jednog dana. Da vide odakle dolaze, da osjete svoje. Bili smo u formi i na vrh smo došli brzo. Domar nas je ugostio k'o da dolazimo svaki vikend, a dečki koju su motorima došli iz Visokog podijelili su s nama svoj gablec da ne čekamo dugo dok se naš peče. Sjećam se da je hrana bila prefina i da smo jeli neke paprike i zeljanicu smotanu ispod peke, a sjećam se i tog rubin crvenog soka koji se u staklenoj boci hladio u kopanju s vodom. Okus je bio i resak i sladak. Domar nam je rekao da je drijenak brala njegova žena tu pokraj doma i da uvijek rade taj sok jer je jako zdrav. Pili smo ga kao da pijemo samu krv te planine. Onda smo se zavalili u travu i Igor mi je pričao o svemu čega se sjećao i što ga je vezalo za ovu zemlju: o nezaboravnom obiteljskom okupljanju na Perunu, prefinom čaju, kako je tu noć kašljem budio cijelu brojnu obitelj koja je spavala, o bikovima koji su pasli na obroncima, o svojim otkačenim stričevima koji su ga zadirkivali kao i svu djecu, a i on je imao jedva 10 godina, o prirodi koja ga je posebno privlačila i dozivala. Vrijeme se mijenjalo, oblaci su se zakovitlali i mi smo požurili u podnožje. </div>
<div dir="ltr">
</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: right;">
"Sva putovanja imaju tajne destinacije kojih putnici nisu svjesni. Ako se ne prepustimo magiji Puta nikad ih nećemo otkriti." Martin Buber, židovski filozof</div>
<div style="text-align: right;">
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; margin-left: 1em; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9eL1l8d_qGhUPmBcumXdADxZ_eFLd_wkMJqAmeLNCZtLuZdJ2sYFhV0n7WqAmyFOuqXDrTYCRGUHAcnJWijQaxyFaWMFjmjE3aHtAnZpHRlUDOTCR2xmZwVT5R5z0yylUCeGORzejcUE/s1600/drijenak.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg9eL1l8d_qGhUPmBcumXdADxZ_eFLd_wkMJqAmeLNCZtLuZdJ2sYFhV0n7WqAmyFOuqXDrTYCRGUHAcnJWijQaxyFaWMFjmjE3aHtAnZpHRlUDOTCR2xmZwVT5R5z0yylUCeGORzejcUE/s320/drijenak.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Drijenak u cvatu</td></tr>
</tbody></table>
<div dir="ltr">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sok od drenjina (plodova drijenka) radim otad svake godine. Beremo ga sami. Prije sam mislila da raste na nekim skrivenim mjestima i tajnim šumarcima. Onda sam otkrila kako gledati i sad ga vidim posvuda. No, tajna ipak postoji ali je skrivena u vremenu. Naime on dozrijeva brzo i za tren njegove crvene bobe padnu i on postane samo još jedan zeleni grm ili drvo u nizu. Zato treba osluškivati zemlju i ubrati bobe kad pocrvene. Nema veze ako i nisu onako sočne i mekane dozrijet će i u kanti za koji dan. Bit će pune soka i zdravlja. Ako vas omete svakodnevni život i propustite taj trenutak priroda će i tu oprostiti i dati vam novu priliku za koji tjedan jer postoje dvije vrste drijenka: rani i kasni. No kako ga na vrijeme pronaći jer nakon tog nema treće sreće? Možda je pomalo sebično i okrutno, no priroda svoje tajne otkriva samo onima kojima je stalo i koji kroče njenim korijenjem cijele godine i razgovaraju s vjetrom zapletenim u granama. Drijenak je naime najvidljiviji u rano proljeće kad je pod nogama još snijeg njegove se žute krošnje neobično sitnih cvjetova raskošno šepire hvatajući prve zrake sunca. Tada treba zapamtiti gdje ste ga vidjeli i on će tu biti i u kasno ljeto.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOVNzDFcSZdYcdpFfmP3vFRopS1suENCokXdpWKB1kL_wEoe_8U-xPM-CYgIOTM5uNUiDmyJYq7fENMuClIkmigujglcO8wxjFKJ4uX86Mo2AtsjQK7BT-1hyphenhyphenYCoyRYsvq2-K9qYWgN-U/s1600/djeca+beru+drijenak.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="150" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgOVNzDFcSZdYcdpFfmP3vFRopS1suENCokXdpWKB1kL_wEoe_8U-xPM-CYgIOTM5uNUiDmyJYq7fENMuClIkmigujglcO8wxjFKJ4uX86Mo2AtsjQK7BT-1hyphenhyphenYCoyRYsvq2-K9qYWgN-U/s200/djeca+beru+drijenak.jpg" width="200" /></a>Kod nas drijenak raste posvuda: u šumarcima i rubovima šuma, uz puteve i proplanke. Ima nevjerojatnu koncentraciju C vitamina, a sok nije teško napraviti. Treba propasirati plodove dodati šećer ili med i zagrijati na vatri do vrenja ako nećete koristiti konzerervanse. Prema starim receptima džem uopće ne treba peći ali ga zato u omjeru 1:1 sa šećerom treba dugo miješati rukama i gnječiti. Kako je bogat pektinom lako se želira i bez dodataka. Može se naravno i zamrznuti, ispeći džem ili pak napraviti liker od drijenka. Šta god radili bit će crveno i zdravo. Uz to plod drijenka liječi probavne smetnje i crijevne bolesti i regulira tlak. Za one koji vole jednostavno i prirodno jest će ga sirovog onako tek ubranog. O ukusima se ne raspravlja pa kako tko voli.<br />
<br />
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJOpr3adPRL4oQkiwIhixQPCYd6uYh0uX1U0tiq4GNJDkkU2Bb0k7X1mVbVb-eU082El89ic7EWwyTNWycyg997tZLF4RizNoCFeU-rjuhd6B-E0Z5XUFZpqrdmeA97laj3OfGLuSYP_A/s1600/drijenak+u+ruci+logo.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgJOpr3adPRL4oQkiwIhixQPCYd6uYh0uX1U0tiq4GNJDkkU2Bb0k7X1mVbVb-eU082El89ic7EWwyTNWycyg997tZLF4RizNoCFeU-rjuhd6B-E0Z5XUFZpqrdmeA97laj3OfGLuSYP_A/s320/drijenak+u+ruci+logo.jpg" width="320" /></a>Zdrav ko dren kažu u narodu ne bez razloga. Drvo drijenka raste sporo i nenametljivo, otporno je na bolesti i može doživjeti i 200 godina! Simbolizira ozdravljenje pa su se ljudi prije umivali vodom u kojoj su se namakale drenove šibe. Kako bi rekao moj svekar: Ak' ne vjeruješ provjeri.... No, izdržljivo i tvrdo često se koristi za izradu raznih drvenih alatki osobito za različita držala i dijelove pokućstva od kojih se očekuje dug rok trajanja. Vjerojatno se danas većina stvari u industriji radi od mekog drveta jer se od jednog kliznog ormara ili metle ne očekuje da traje 200 godina, a motike danas nisu baš pretjerano u modi...<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Tko ne želi biti zdrav i otkriti tajnu dugovječnosti? Dodirnite prirodu. Ubirite njene plodove. Otkrijte njene tajne. U ovom vrtlogu konzumerizma i pobrkanih vrijednosti neka vam to jednostavno i žilavo drvo bude primjer i vodič.<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhr7y8qg4pLMKmyxTBvKKDKtlC6UCCb4OZaskIU7XLo9F-_Gpw0ZYURRm7V6xZ4eurbwBSFtQyNzCtPQ9DIDSF04-v5KeOrW-M-kNUvFD6fW132woFBPi1-hH6PtH5Yx2WyyqWFf47c10E/s1600/sok+od+drijenka.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhr7y8qg4pLMKmyxTBvKKDKtlC6UCCb4OZaskIU7XLo9F-_Gpw0ZYURRm7V6xZ4eurbwBSFtQyNzCtPQ9DIDSF04-v5KeOrW-M-kNUvFD6fW132woFBPi1-hH6PtH5Yx2WyyqWFf47c10E/s320/sok+od+drijenka.jpg" width="240" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Sok od drijenka</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<br /></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-32016043902355276632016-08-11T15:07:00.000+02:002016-08-11T15:07:36.790+02:00U potrazi za divljinom<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4SINFhp6YayeXd_5J_Ze8eRRwY0qa5vLLPeCzbWaQS-aGOIhAmbQvJWncXf12mXbWqaR3OJRi-F1e7DA_oTrg8IFIvSVafki-3INd8M2tHwjLm11x2Kw9OlqkSKp31WGVUPsg1z_MdO0/s1600/20160531_114918.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="480" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh4SINFhp6YayeXd_5J_Ze8eRRwY0qa5vLLPeCzbWaQS-aGOIhAmbQvJWncXf12mXbWqaR3OJRi-F1e7DA_oTrg8IFIvSVafki-3INd8M2tHwjLm11x2Kw9OlqkSKp31WGVUPsg1z_MdO0/s640/20160531_114918.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Opet su jutros procvali...<br />
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;">Ugledala sam rano jutros iz auta polje makova. Crveni makovi među klasjem romantično su se povijali na vjetru. Nebo je bilo baš one nebesko plave boje kao na nekom Wiehlerovom goblenu, a oblaci čipkasto bijeli u oblicima raznih životinja. Obuzelo me razmišljanje o divljini. O prošlim vremenima, romantici i životu, simbolici... Tako puno misli od jednog divljeg i neželjenog cvijeta u polju. </span></div>
</td></tr>
</tbody></table>
<div dir="ltr">
<div style="text-align: justify;">
Kad sam bila mala, kao i sve djevojčice brala sam mami cvijeće. Uvijek birajući ono divlje i neuobičajeno. Slagala sam ga u kitice pazeći da se boje slažu. No ono bi često izdajnički uvelo do mamine vaze s vodom. Govoreći mi da ono ne želi biti ubrano. Tko bi to mogao objasniti djevojčici? Ona je to morala jednostavno sama shvatiti jednog dana. Život je lijep tek kad ga živimo punim plućima. Za ove makove to možda znači prkosno povijanje na vjetru. Za nas ljude odgovor možda nije jedinstven. Na krilima mašte otkrivati život svaki dan...</div>
<div style="text-align: justify;">
Sreća je za mene uvijek bila povezana s voljenim osobama i prirodom. U zadnje me vrijeme sve više vuku prašnjavi puteljci koji vijugaju šumom, planinom, poljima ili nekom sličnom divljinom. Možda i nema više nekih neotkrivenih divljina gdje ljudska noga nije već bila i okinula neki selfi. Zato ja imam svoje male divljine. One su tu, posvuda oko mene. Na nasipu uz Kupu kad ujutro pjevaju ptice. Na pješčanom Vatrogasnom putu na otoku Rabu gdje zrak miriše na smilje i komorač. U pustoj uvali bez betona i ljudi. Uz planinarsku stazu gdje su markacije izblijedjele. Divljina se nekad <i>uvuče</i> i u zabačene šumarke gdje životinje ne očekuju da dolazite. Divljina<i> doluta </i>i u obično polje tek malo dalje od ceste i automobila. Divljina mi se sve više zavlači u srce i smiruje moje misli. Liječi me od napasnih urbanih rituala. Pomirila me ponovno sa samom sobom. Oživila je moj duh. Divljina mi pomaže da preživim u današnjem suludom svijetu gdje je postalo normalno sve nešto nenormalno.</div>
</div>
<div dir="ltr">
<div style="text-align: justify;">
U tom mom svijetu nema vijesti, ni tv serija, ni naponih negativnih ispijača energije, ponedjeljak mi je super dan bez obzira što kažu na Anteni, a za dobro jutro mi ne treba šalica kave. Nikad ne koristim rečenicu: Nemam vremena. Pronađem vrijeme za one koje volim i za ono što volim. Život mi se potpuno promijenio kad sam jednostavno odlučila biti sretna. Rostuhar je u svojoj Degustaciji slobode napisao da nas priroda određuje više od povijesti. Tako u potrazi za divljinom ponekad idemo jako daleko u egzotične zemlje a isto tako možemo biti istraživači i u svojoj zemlji, u svom kraju. Pustolovine <i>čuče</i> tu negdje i samo čekaju trenutak da budemo spremni doživjeti ih. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
<div dir="ltr">
<div style="text-align: right;">
<i>" Sva putovanja imaju tajne destinacije kojih putnici nisu svjesni. Ako se ne prepustimo magiji Puta nikad ih nećemo otkriti" </i>Martin Buber</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Koliko god planirali često se oni najuzbudljiviji i najljepši trenuci dogode izvan tog plana. Vjerujte svom instinktu. Prepustite se životu. Odmaknite se od izloga. Bacite kataloge u plavu kantu. Ugasite Tv i obujte gojzerice. Istražujte prirodu. Povedite i svoju djecu, prijatelje ili idite sami. U životu se i vama mogu dogoditi divne pustolovine koje ćete pričati unucima. Oni i ne moraju znati da se te vaše velike pustolovine nisu dogodile u Africi ili negdje u Nepalu već tu negdje iza ćoška. </div>
</div>
<div dir="ltr">
<br /></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-90098908460856432442016-07-12T19:19:00.002+02:002016-07-23T10:38:00.049+02:00Gospina trava za sreću<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: left; margin-right: 1em; text-align: left;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNAMIX40QJMf1tDdrkPo_a-yY5t1BB5SvcVfW9il5CZXrEQf2c65_D0g_W5DXjVlRbXBA_qcuoPmvYkgMG4ws0jDVgPCBJ_4ZGmuAug7mBgSTRTeSELLyCNIztfNBx-k4LmfipTFrMxRo/s1600/gospina.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEjNAMIX40QJMf1tDdrkPo_a-yY5t1BB5SvcVfW9il5CZXrEQf2c65_D0g_W5DXjVlRbXBA_qcuoPmvYkgMG4ws0jDVgPCBJ_4ZGmuAug7mBgSTRTeSELLyCNIztfNBx-k4LmfipTFrMxRo/s640/gospina.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: small; text-align: start;">Gospina trava, kantarion, trava Sv. Ivana<br /></span></td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: justify;">
Gospina trava bere se po najžešćem suncu. Ljeti. Kao da je potrebno čekati da žuti cvjetovi upiju najsjajnije zrake sunca i svu njegovu energiju koja se onda pretvara u crvenu krv biljke i njeno blagotvorno ljekovito ulje. Prema narodnom vjerovanju bere se od 20. ili 21. lipnja tj. za vrijeme ljetnog solisticija. Dan je tada najdulji, a sunčeve zrake najsnažnije. I prije kršćanstva vjerovalo se da je upravo tada životna sila na vrhuncu. Kasnije, u doba kršćanstva, simbolizira Božju nježnost i brižnost te majčinski štiti i pomaže kod mnogih bolesti. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Nije teško prepoznati gospinu travu jer su njeni listići prozračno izbušeni (perforirani) i kad pogledamo kroz njih prema svjetlosti čini se kao da gledamo u svemir, a one su rupice zvjezdana prašina. Protrljamo li pupoljak kroz prste primijetit ćemo crvenu do ljubičastu boju koja će sigurno ostaviti trag poput krvi na našim rukama. No, ljekovita svojstva ove biljke samo su djelomično u hipericinu (crvena boja) tako da i nije važno ako ulje koje radite sami ne poprimi baš onu intenzivnu rubin crvenu boju. Svejedno je ljekovito. Ono je eliksir sreće ako se pije kao čaj ili koristi kao ulje. Naravno, nikako se ne smiju istodobno uzimati i neki lijekovi "za živce". Ako se mažete uljem vaša će koža biti savršena i uvijek zdrava no nikad ju poslije mazanja ne izlažite suncu jer je ulje fotoosjetljivo i kao takvo štetno bi djelovalo na kožu. Ako ulje koristite za mazanje intimnih dijelova sigurno ćete lako i prirodno suzbiti crvenila, svrab i nadraženost, osobito ako se radi o dosadnoj gljivici Candidi. Par kapi gospinog ulja na tamponu mogu trenutno ublažiti nepodnošljiv svrbež. To su ženske tajne koje se godinama čuvaju i prenose s koljena na koljeno. No, ona oslabljuje kontracepciju pa to treba imati na umu. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div dir="ltr">
</div>
<div style="text-align: justify;">
Kažu da svaka kuća ima svoj miris. Iako moje none već dugo nema njena kuća na Braču i dalje miriše jednako. Nekako na kamen i bilje, na starinske vitrine, a opet prozračno, na lavandu i ulje gospine trave. Kantarion. Uvijek je iza <i>koltrine u ponistri</i> držala pravo maslinovo <i>uje</i> u velikoj staklenoj boci od 5 ili 7 litara u koje bi stavila gospinu travu. U Dalmaciji gospina trava cvate puno ranije nego kod nas na kontinentu pa je ljeti na livadama već suha i beskorisna. Iza <i>škura</i> skriveno od sunca ulje je mijenjalo svoju tipično zelenu boju i postajalo je sve crvenije. Taman da bude spremno kad mi dođemo na<i> lito</i> da se možemo mazat. Moja nona nije bila travarka i do zadnjeg je nekako više vjerovala doktorima i lijekovima iako je dobro poznavala mediteransko bilje. Znala je koliko je ljekovito i zašto služi no ipak je pripadala u generaciju koja se sve više <i>virovala likaru</i>. Svi su tada bolje poznavali prirodu. To se znanje negdje izgubilo putem. Zatrlo. Izblijedjelo. Poput sjećanja navire nam ponekad kao iz nekog prošlog života. Kroz zavjesu zaboravljenih znanja. Kroz <i>koltrinu</i>. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhjszqXyzpFPKP95jAtXV2xuNjN2Hs6H7YEUT-TXwh6LEDH0rB2qIr8EJig2ol9PUbK0rSPkSRn8iw4K2sKfbN1TbgyR_aDpxlCYpcJ3apbDTHypcf63mTFGyosFFXycV7cvbtwbftskqM/s1600/pina+natur.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em; text-align: justify;"><img border="0" height="282" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhjszqXyzpFPKP95jAtXV2xuNjN2Hs6H7YEUT-TXwh6LEDH0rB2qIr8EJig2ol9PUbK0rSPkSRn8iw4K2sKfbN1TbgyR_aDpxlCYpcJ3apbDTHypcf63mTFGyosFFXycV7cvbtwbftskqM/s320/pina+natur.jpg" width="320" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Danas i sama radim ulje gospine trave. Samo ga kratko držim na suncu, a onda još barem 3 tjedna bude na tamnom mjestu prije negoli ga procijedim. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<br />
<table cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="float: right; text-align: right;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEif_aazeHHvLi7TBI6uKVMCbtKTCLfxra2xAytsvRiOjubBIaMp31CBljw_VY1ntFKNCqPVh3Z7fZKeIY-E2VkYdDEETujvb-O7EwrRu3-AH-vgGLzZUtFU-bf61utaf6kzOW-fXdzR17I/s1600/gospino+ulje.jpg" imageanchor="1" style="clear: right; margin-bottom: 1em; margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="240" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEif_aazeHHvLi7TBI6uKVMCbtKTCLfxra2xAytsvRiOjubBIaMp31CBljw_VY1ntFKNCqPVh3Z7fZKeIY-E2VkYdDEETujvb-O7EwrRu3-AH-vgGLzZUtFU-bf61utaf6kzOW-fXdzR17I/s320/gospino+ulje.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Gospino ulje</td></tr>
</tbody></table>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
Čaj od sušene gospine trave osobito je koristan zimi kad je malo dnevne svjetlosti, a mi smo potišteni ili depresivni. Malo je onih koji nisu u brigama ili problemima jer život nosi svoje breme. To je bolest današnjice. Čaj od gospine trave nekako ga čini lakšim. Protiv depresije ili za više sreće, ako već ne koristite neke propisane lijekove, dobro je s vremena na vrijeme popiti koju šalicu ovog čaja. </div>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
Trava Sv. Ivana, kako je još zovu, jedan je od onih narodnih lijekova za sve. Tako se u obliku ulja za masažu koristi i za bolove u križima kod išijasa i sličnih problema. Uz veliki oprez da se ne kombinira s drugim lijekovima jer može blokirati ili pojačati njegovo djelovanje. </div>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
Nikad ne bismo trebali zaboraviti da smo mi jedinstvo duše i tijela. Ako nam je bolesna duša i tijelo to pokazuje baš kao i obratno. Da bismo doista bili zdravi moramo biti u ravnoteži s prirodom. Tako gospina trava može pomoći da budete sretniji, ali istinsku sreću pronaći ćete tek u sebi, svojim bližnjima ili u nekom poslu. </div>
<div dir="ltr" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div dir="ltr" style="text-align: right;">
<span style="text-align: start;">"Dosta je bilo čaja od gospine trave," odgovorila je Surmena na njeno bojažljivo pitanje, " sada se cura mora naučiti životu. U tome će joj pomoći posao." Katerina Tučkova: Boginje sa Žitkove</span></div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5DoeNFDY1bvzFOMpxT_s0wFPN0X5zt2_3btPzbYb_AJN7MIwGgsiFV1i7Zy9zCOUUwsy8KhYEozn4iGs1nl5F3bwFQksEhWjmgCZe4Fzq8PwcG5ksnW7Q9mCM1ed5twgwCuc4iFnxO3M/s1600/pina+i+gospina.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5DoeNFDY1bvzFOMpxT_s0wFPN0X5zt2_3btPzbYb_AJN7MIwGgsiFV1i7Zy9zCOUUwsy8KhYEozn4iGs1nl5F3bwFQksEhWjmgCZe4Fzq8PwcG5ksnW7Q9mCM1ed5twgwCuc4iFnxO3M/s640/pina+i+gospina.jpg" width="640" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pina i gosPina trava</td></tr>
</tbody></table>
<div dir="ltr" style="text-align: center;">
<span style="text-align: start;"><br /></span></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div dir="ltr" style="text-align: right;">
<br /></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-1001418910996123868.post-9243575003695122832016-07-12T14:01:00.001+02:002016-07-12T14:01:57.215+02:00Hotel od milijun zvjezdica<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgm6jvUFywPAzBgX5iCwhFNnzq9nlcg_Bs5P6CXEUrL9razl2DKDSqHsSvfoXH299ro-sdFr-3fEEC9gNlavWDOQec-jjY7yQzw9fvKUyhQQQNZJNIsiK5Dd9pdmPF1MHv_qsrPznc0sGM/s1600/11891012_10207855877736393_5998677365984079273_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="360" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgm6jvUFywPAzBgX5iCwhFNnzq9nlcg_Bs5P6CXEUrL9razl2DKDSqHsSvfoXH299ro-sdFr-3fEEC9gNlavWDOQec-jjY7yQzw9fvKUyhQQQNZJNIsiK5Dd9pdmPF1MHv_qsrPznc0sGM/s640/11891012_10207855877736393_5998677365984079273_n.jpg" width="640" /></a></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
Odmor. Odlučili smo predahnuti u predivnoj prirodi uz Mrežnicu. Tri dana bez signala. U šatoru pod zvijezdama. Možda je i vama ta ideja stotinu puta pala već na pamet dok ste na poslu budni sanjarili. Možda ste se na kraju uvijek odlučili za neki "komforiji" smještaj. Možda vas je uplašila priroda i životinje, nedostatak opreme, iskustva, hrabrosti... No. evo što ste propustili kad ste odlučili ne kampirati.</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5ZB-yydN_Zy8e9B01uTFsQjTrHEBVzbiuk__MEyR1Elb20B0tQyAcTjPfW9H18Nwmbq1qkI3bpM9qQaJoYdt2hgrngE8t4Hia7ztJmUCte3URkeIEvhrPuCwE62ZYXtBAq20ziEUBnqw/s1600/DSC08408.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="320" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEg5ZB-yydN_Zy8e9B01uTFsQjTrHEBVzbiuk__MEyR1Elb20B0tQyAcTjPfW9H18Nwmbq1qkI3bpM9qQaJoYdt2hgrngE8t4Hia7ztJmUCte3URkeIEvhrPuCwE62ZYXtBAq20ziEUBnqw/s320/DSC08408.JPG" width="213" /></a>Kasno popodne došli smo u Primišlje. Planirali smo kampirati na imanju našeg prijatelja Dušana. On tamo ima samo kampicu u kojoj povremeno živi kad nije u Petrinji. Jako voli prirodu a osobito svoje Primišlje. Nakon tri dana shvatili smo i zašto ga toliko voli. Primišlje je dio tužne ratne priče, vrijeme je tamo stalo, škola postoji ali nema djece koja bi u nju išla. Na izrupanoj cesti između Slunja i Ogulina uz predivne slapove Mrežnice i nepregledne šume smreke, u tom kutku divljine postavili smo dva šatora: jedan za mene i muža, drugi za naše dvoje djece (4 i 6 godina). Navikli smo već tako. Ponesemo dio hrane a dio uberemo u prirodi. Dušan ima bunar za tzv. tehničku vodu ali ima i 15 izvora za piće u blizini! Pili smo dakle vodu s tri izvora koja je na ovoj ljetnoj vrućini od preko 36 stupnjeva i dalje bila ledena. Kuhali smo na vatri ili na njegovom plinskom "šparetu" a jelovnik smo ubrzo obogatili vrganjima i lisičarkama iz obližnjih šuma, malinama i šumskim jagodama i čajem od raznog bilja koje je obilno zaraslo sva brda i livade uokolo. Baš kad smo navečer legli uz vatru, a djeca već zaspala umorna u svom malom šatoru, pomislila sam da upravo spavamo u hotelu od 5 milijuna zvjezdica! Noć je bila tiha, krijesnice su svjetlucale oko šatora a iz vatre su prema nebu lizali plamenovi i svjetleće trunje. Čarobno. Činilo se kao da nema granice između neba i zemlje. Sve se pretvorilo u noć i zvijezde. </div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="" style="clear: both; text-align: justify;">
Nismo sanjarili o bazenu jer smo se bućnuli u hladnu Mrežnicu. Nije nam falila ni masaža jer nam je brzina i hladnoća vode na slapovima godila za stopala i vene. Nije nam trebao ni klima uređaj jer je uz rijeku temperatura puno niža nego u selu baš kao da je klima cijelo vrijeme upaljena. Mir, tišina i zelenilo. Šuma. Tu noć smo spavali sretno i spokojno.</div>
<br />
<br />
<div class="" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh35-xRyMhv6OUvOv10IttSaf6hwd8_ebTKH-WRPxrLjHfRsq-ljQP9HbTmwyyJITHheOfIncadIKQzCRx-n-s7Ci8d67o7V7NNRr79SUnfaXljQIkfDGQ270RrRTs1OwDOd_3mpnyMxu4/s1600/DSC01380.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-AnWkPYsPgkFRsNgzO6ap9uBC9PgK5rAIrTM3nEZOBTfp7SNoCzPHMysv3myh8W1WnA7V2jSqIyoI2JeKMEdWAkFGvVgTBAI-6qJkY2sJjpegFzqSDEhTvPStnDP5x1sQzBLKVHRhNKw/s1600/DSC01285.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="212" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEi-AnWkPYsPgkFRsNgzO6ap9uBC9PgK5rAIrTM3nEZOBTfp7SNoCzPHMysv3myh8W1WnA7V2jSqIyoI2JeKMEdWAkFGvVgTBAI-6qJkY2sJjpegFzqSDEhTvPStnDP5x1sQzBLKVHRhNKw/s320/DSC01285.JPG" style="cursor: move;" width="320" /></a>Ujutro nakon doručka otputili smo se prašnjavim putem uz brdo. Berući bilje, uglavnom gospinu travu i stolisnik, ugledali smo divljeg zeca, tragove medvjeda i konja koje smo na kraju i pronašli iza ograde. Upoznali smo i jednu staru baku koja sigurno već dugo živi sama na tom brdu jer je razgovor s njom tekao sporo i nesigurno. Gledajući u moju košaru tiho je rekla: Ah, berete cvijeće za lijekove! </div>
<div class="" style="clear: both; text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh35-xRyMhv6OUvOv10IttSaf6hwd8_ebTKH-WRPxrLjHfRsq-ljQP9HbTmwyyJITHheOfIncadIKQzCRx-n-s7Ci8d67o7V7NNRr79SUnfaXljQIkfDGQ270RrRTs1OwDOd_3mpnyMxu4/s1600/DSC01380.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="133" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh35-xRyMhv6OUvOv10IttSaf6hwd8_ebTKH-WRPxrLjHfRsq-ljQP9HbTmwyyJITHheOfIncadIKQzCRx-n-s7Ci8d67o7V7NNRr79SUnfaXljQIkfDGQ270RrRTs1OwDOd_3mpnyMxu4/s200/DSC01380.JPG" width="200" /></a><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7sqvLjJFB9AhQeKT1b0u_R1LDtxuHLNPH6e7s8tDhyphenhyphenwjp8UiRrwfrSC1q1ejiGpkU9PrrUz_GdsLIMw0LlrzXO0jW2oB_BKAVP5HVoPBWN-LE9ok7f8WjN-3P5ZpZOQoXEh5b_aBUAdo/s1600/DSC01384.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEj7sqvLjJFB9AhQeKT1b0u_R1LDtxuHLNPH6e7s8tDhyphenhyphenwjp8UiRrwfrSC1q1ejiGpkU9PrrUz_GdsLIMw0LlrzXO0jW2oB_BKAVP5HVoPBWN-LE9ok7f8WjN-3P5ZpZOQoXEh5b_aBUAdo/s320/DSC01384.JPG" width="320" /></a>Nakon ručka istraživali smo šume i ponovno se spustili na predivnu Mrežnicu. Neodoljivo podsjeća na Plitvice samo bez onih drvenih mostića i stazica. Na njenim slapovima spuštali su se mnogi rafteri pa smo iz blizine promatrali jednu mađarsku ekipu koja se s djecom onako "na divlje" odlučila za avanturu. Uvijek ima netko luđi gdje god da se nađeš, pomislila sam tad. Nakon što smo obnovili zalihe hladnom izvorskom vodom vratili smo se u kamp. Pekli smo mladi kukuruz na klipama i kokice na vatri a onda smo bacili i par krumpira zamotanih u listove čička. Sve je bilo prefino iako smo već prije toga večerali. Djeca su zaspala uz vatru pa smo ih samo prenijeli u šator. </div>
<div class="" style="clear: both; text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn32b-2VKYp0RW48yGQFiqAxPSbNXpxN6OYXPQmBzv-bLScPOBQmU7NCVUpMlLPyAcWtHl4S28vgJHl2hT6D2ruESN-gdnCpkxB3tuB91AV2Wd2u5cZkYTadOMmh4NvVlA_55zn7eDR3A/s1600/DSC01441.JPG" imageanchor="1" style="clear: right; float: right; margin-bottom: 1em; margin-left: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEhn32b-2VKYp0RW48yGQFiqAxPSbNXpxN6OYXPQmBzv-bLScPOBQmU7NCVUpMlLPyAcWtHl4S28vgJHl2hT6D2ruESN-gdnCpkxB3tuB91AV2Wd2u5cZkYTadOMmh4NvVlA_55zn7eDR3A/s320/DSC01441.JPG" width="320" /></a>Slijedeće jutro obilazili smo veći krug pa smo djelomično išli autom a djelomično pješice. Skupljali smo smrekovu smolu za melem. Šume su bile tako visoke da se činilo kao da nas je netko smanjio. Djeca su bila osobito mala pa smo više pazili da se ne izgube u bujadi koja je obrasla šumske staze. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8RUsAHgf_OmUrbUBFv1qT6MgDevJ7WtOvlzewMGV_m_IWZJb9Ekxrqwl19vEQ8GzmLGJpcBkeMcLfLTWhIXaarnjGAfcm0YNsG7pAGsxHnq2n-mTqpuc9wXe4lip4VT7bz9i1bhZiRL4/s1600/DSC01330.JPG" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="213" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEh8RUsAHgf_OmUrbUBFv1qT6MgDevJ7WtOvlzewMGV_m_IWZJb9Ekxrqwl19vEQ8GzmLGJpcBkeMcLfLTWhIXaarnjGAfcm0YNsG7pAGsxHnq2n-mTqpuc9wXe4lip4VT7bz9i1bhZiRL4/s320/DSC01330.JPG" width="320" /></a>Njima je bilo više nego zabavno u istraživanju jer su se lako uživjeli u svijet iz doba dinosaura. Nakon ručka smo oprali auto "tehničkom vodom" jer je bio prekriven slojem prašine. Iznutra je pak mirisao na šumu jer je ona smrekova smola preuzela sve mirise. Srušili smo kamp i složili šatore. Nekako je prekratko trajalo pa smo morali obećati klincima da ćemo ubrzo opet kampirati. Spavali su cijelim putem nazad. A mi smo razgovarali o svemu. Puni doživljaja iz kutka divljine. Stopala su nam bila prljava jer smo dosta hodali bosi ali osjećali smo se čisto sve dok nismo koraknuli u civilizaciju. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Bez brige, nismo vidjeli nijednu
zmiju. Skinuli smo kojeg krpelja sa sebe. Djeca su se igrala s punoglavcima i
skakavcima. Lovili bi leptire po danu a navečer krijesnice. Komaraca nije bilo.
Susjedov pas povremeno bi nam "provalio" u torbe s hranom kad je ne
bismo spremili na sigurno. Osim konja koji su rzali po noći nije nas uplašio
nikakav drugi zvuk. Tek tragovi medvjeda koji su razgrnuli velike mravinjake
svjedočili da u ovim šumama žive tako velike životinje. Otisci srna u
blatu i jedna šojka koja je poletjela u
žbunje dali su naslutiti da priroda živi ali se skriva od čovjeka. Zato smo
koračali oprezno i s poštovanjem jer smo tamo ipak mi bili gosti. <o:p></o:p></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Kažu da su najsretniji upravo oni
koji žive izvan rasporeda. Provedite tri dana u prirodi i sami otkrijte taj
osjećaj. Bukirajte hotel od pet milijuna zvjezdica. <o:p></o:p></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgTEdqFq0Yfe7P7bHiYVQfo56zeGZ5-I_D0VnYuyLp-spiODDIuyT5GxMe9avmqHDRKJeJyZf2B70N18wUico7N4dWudXuhR9Z-Q_1fMGKcmZaYghrGjkQo8CwPkeUjdYCTTLTYGL6OWVk/s1600/DSC01318.JPG" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" height="426" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgTEdqFq0Yfe7P7bHiYVQfo56zeGZ5-I_D0VnYuyLp-spiODDIuyT5GxMe9avmqHDRKJeJyZf2B70N18wUico7N4dWudXuhR9Z-Q_1fMGKcmZaYghrGjkQo8CwPkeUjdYCTTLTYGL6OWVk/s640/DSC01318.JPG" width="640" /></a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
TradicijaMogaKrajahttp://www.blogger.com/profile/16510209640690987187noreply@blogger.com0