Šumske skitnje ili Alisa u zemlji čudesa :-)

Vilinske gljivice

Hoćemo li se smanjiti ili nestati pojedemo li komadić neke gljive? Kako odabrati pravu? Neke izgledaju tako primamljivo prekrasnih crvenih i narančastih boja ili su pak bijele, sive ili zelenkaste sa točkicama ili bez, a neke su crne poput groba, a i izgledaju nekako mrtvački... Po otpalom lišću rasulo se nepregledno more raznih gljiva, a sve jedna zanimljivija od druge. Obrasle su šumu pa djeluje nekako začarano. Prekrile su panjeve i porazbacano trulo granje posvuda. 

Kad zađem u jesensku šumu uvijek se osjećam kao Alisa u zemlji čudesa. Kao da me netko smanjio i postajem tek gost u njenom carstvu. Omamljena velikom količinom plodova moje oči ne prestaju tražiti po šumskom tlu. Čučim i kupim u košaru, a ono kesteni sve jedan krupniji od drugog kao da ih je netko rasuo poput mamca do vještičje kolibe. A ja samo berem i ne obraćam pažnju na ostalo. Skupljajući žir, toliko gladak i velik da mu je ispala kapica, ne lovi me strah od divljih svinja iako je svuda oko mene prerovana zemlja i nekoliko blatnih kupelji koje su očito one izrovale i to po svemu sudeći nedavno. A tek one mrke trubače što se vješto skrivaju u kombinaciji zemlje i mokrog lišća i uz granje! Izluđuju me. Rekla bih da i razgovaram sama sa sobom rješavajući labirint njihova postojanja. Treći korijen iz njihovih spora i hifa želeći dokučiti i shvatiti jesu li uopće tu ili mi samo ne dopuštaju da ih vidim. Kad se oči naviknu same se pojave i uskaču vješto u moju košaru a ja sretna već mislim što ću s njima u kuhinji.  I tako nas ta Šumska čarolija uvlači u sebe da zaboravimo kojim smo putem zašli u šumu i kuda dalje... A kad utihnu koraci i kad osluhnete vlastito disanje postanete svjesni i Šume. Naravno, ona je već davno svjesna Vas. Čula je Vaše namjere, kad ste ugazili onu prvu mahovinu, proširio se šumom glas da ste ušli. Prate vas oči koje ne vidite. Dozivaju vas glasovi koje ne razumijete. Ali ih osjećate... što ste dulje tamo osjećaj je snažniji. 

“Možete li mi reći, molim vas, kojim putem da krenem odavde?”

“To dobrim dijelom ovisi o tome kamo želiš stići”, reče Mačka.
“Nije me briga kamo”, reče Alisa.
“Onda nije bitno kojim putem ideš”, reče Mačka.
"Samo da NEGDJE stignem", doda Alisa kao objašnjenje.
"Oh, sigurno ćeš stići", reče Mačka, "samo ako dugo hodaš." (Alisa u zemlji čudesa)

Nismo dugo hodali jer naša Banovina ima pravo bogatsvo šuma. Neke su prohodne i išarane planinarskim i lovačkim stazama. Neke su pomalo divlje i uz povremene staze nailazimo samo na tragove divljih životinja koje su utabale svoje puteve. Neke su mračnije od drugih. Neke skrivaju tajne i ulaze u tajne svjetove... 

Baš kad pomislite da ste nadmoćni u znanju Priroda vam se nasmije u lice. Pokušajte samo doći u šumu po zadatku, npr. odlučili ste nabrati šipak. Naravno da šipku ni traga ni glasa toga dana. Onda naberete koprivu. Ili, baš ste pripremili košaricu i nož za gljive i to vrganje, sunčanice i crne trubače, a jedine na koje vi nailazite su naravno nejestive, otrovne ili smrtonosne. Pa onda umjesto da berete fotografirate svoju novu foto zbirku muhara, pupavki, šarenih gnojištarki, sumporača... Uglavnom, dobro je imati plan iako ga ponekad morate malo izmijeniti putem. Priroda vodi glavnu riječ i to vam povremeno daje do znanja. Mudar je onaj tko poštuje njene zakone.

"Mi smo svi ovdje ludi ali svatko na svoj način i rijetki žive svoju ludost... "(Alisa u zemlji čudesa)

Šireći svoje vidike i pomičući granice možda smo zarobljeni u svojoj ludosti. Možda ne možemo drugačije. Možda se jedino tako, živeći svoju ludost, osjećamo "normalnima"... a možda se i vi osjećate tako?

  

VALERIJANA, odoljen, macina trava

Valerijana

Valerijana (Valeriana officinalis), odoljen, macina trava biljka je prekrasnog nježnog cvijeta s tonovima ružičaste. Na zelenim livadama ljeti njene zračne cvjetne kitice kao da lebde iznad ostalog cvijeća i bilja. U ljekovite svrhe najviše se koristi korijen koji se vadi tek kad nadzemni dio propadne a prve kiše namoče tlo i energija biljke odlazi u rizom. Površinski korijen djeluje pomalo raščupano i neozbiljno pa se s obzirom na veličinu cijele biljke zapitaš nema li on neku nadnaravnu snagu kad ju može držati tako uspravno cijelo ljeto. Valerijana voli vlažno tlo i blizinu vode pa je idealno odmah nakon vađenja korijena oprati ga u obližnjem potoku jer sitni korijenčići zadržavaju dosta zemlje. 

Valerijanin korijen najpraktičnije je isprati u potoku

sušenje korijena u dehidratoru

Odmah osjetite njen intenzivan miris. Toliko je snažan i poseban da je i čak neugodan. Kažu da ga žene i mačke vole, a muškarci i psi ne. Posebno su mačke "lude" od njega jer sadrži kiselinu koja feromonski djeluje i hipnotizira ih. Nemam mačku pa nisam to doživjela ali meni je taj intenzivan miris i odbojan i primamljiv istodobno. Pomalo izluđujuće. Često navečer pripremimo čaj koji sadrži korijen valerijane. Osobito u zadnje vrijeme... Latinski valere znači biti dobro. Ona je prirodni sedativ, djeluje umirujuće i potpuno je bezopasna. Pomaže kod PMS-a, srčanih problema, poremećaja u prehrani, a osobito se upotrebljava za miran san. U današnjem stresnom načinu života i ubrzanom tempu brojne se misli roje u našim glavama i ne prestaju nas izluđivati u večernjim satima. Baš kad bi se trebali pripremiti za miran san i opustiti, misli kao za inat nezaustavljivo naviru i probijaju sve brane ne dopuštajući smirenje ni koncentraciju no uz šalicu čaja od valerijane otjerat ćete ih barem do jutra. Jutro je uvijek pametnije od večeri. 

Odoljen je hrvatski naziv za valerijanu. A uz to je vezana i priča: Ovo ime otkriva magijske moći koje se pripisuju ovoj biljci koja raste na sjenovitim vlažnim mjestima. Mnoge majke i žene ušivavale su svojim sinovima i muževima korijen odoljena u vojničke uniforme da bi na frontu odoljeli neprijatelju i sigurno se vratili kući. Također vjeruje se da onaj tko nosi sa sobom korijen odoljena odolijeva urokljivim pogledima i zlim mislima. Da li vas ovaj korijen može zaštiti od neprijatnih i zlonamjernih ljudi ne znam, ali sam siguran da donosi miran san.

Ove smo godine po prvi puta vadili veću količinu ovog korijena kao da smo podsvjesno znali da će nam dobro doći. Baka već dugo nije bila dobro, a onda je postala "kraljica anđela", Sve još podsjeća na nju i njezina je prisutnost u našim životima snažnija nego prije. Nismo bili spremni na njen odlazak na nebo. Vezala nas je snažno svojom ljubavlju i sigurna sam da nam suptilno šalje neke tajne poruke, misli i znakove da nas i dalje voli i da nas zapravo nije niti napustila. "Baka je živa, samo ju ja ne mogu vidjet kao ona mene. U grobu je samo njena koža..." kaže Vito gotovo svakodnevno od 11. rujna.  Sjećanja polako blijede kako vrijeme prolazi ali se isto tako snažno obojaju i vraćaju na spomen nekog izraza ili mirisa tek svježe pečenih kiflica. Valerijana nam je pomogla da izdržimo tugu, da ublažimo vlastitu ljutnju i prihvatimo njeno nestajanje s ovog svijeta. Da smognemo snagu kako bi odgovorili na svaki "zašto" i "kako" djeci koja je svakodnevno spominju i ostavila nam nadu da nas i dalje brižno čuva i voli makar negdje iza oblaka u prozraci sunca poput osobnog anđela čuvara.