srijeda, 29. studenoga 2017.

Kesten priče

Kesteni

Pamtim jednog starog kestenjara u petrinjskom parku koji je uvijek nasmiješen i spreman na pošalicu svojim sitnim crnim prstima trpao pečene kestene u tuljce od novina. Bilo ju tu nekih priča kako on tako nema određene dozvole i kako će ga zatvoriti. On se i sam šalio na to govoreći kako bi i bilo vrijeme da mu stave neku kućicu i "zatvore ga" jer da ga "ubi propuh na ovom kutu". Dok smo kupovali te smotuljce kestena u šetnji za 5 ili veliki za 10 kn rado smo pričali s kestenjarom i tako kupovali i minute uz vatru jer su jesenske večeri hladne. Njegova je peć bila izgledom toliko jadna i krpana komadima lima te nimalo nalik na one "fensi" koje u Ilici mame prolaznike. One nude i pečene klipove kukuruza i krupne istarske marune. Petrinjski je kestenjar uvijek imao sitnije kestene iz naših šuma i pomalo zagorene jer je znao navratiti u obližnji kafić na "čašicu". Jednog je dana prestao dolaziti baš kao u poznatoj baladi. Sada ponekad dolazi neki drugi, krupniji s novijom peći. On nema tuljce od novina već "škarnicle" ali miris pečenih kestena što se probija kroz večernju maglu u petrinjskom parku uvijek me podsjeti na onog kojeg nema više.

Pečeni kesteni 
Odlučili smo prošetati s prijateljima našim petrinjskim šumama i nabrati nešto kestena. To je nešto najjednostavnije i najljepše što možete napraviti. Ima na pretek planinarskih staza i vidika, dašak povijesti uz ostatke crkve Sv. Duha, šetača i planinara nikad ne nedostaje, a raznolik teren, šume i livade čine put zanimljivim. Obiteljski dan u sjeni kestena. Djeca su se silno veselila i šumi i istraživanju i kestenju i druženju s novim prijateljima. Mi roditelji više smo se brinuli oko jakni, hoće li pasti kiša, jelu... i tako svemu o čemu roditelji usput brinu. Jutro je bilo sunčano i hrpe lišća šuštale su nam pod nogama. Kako su šume bogate pitomim kestenom ispod lišća gotovo su se uvijek skrivali i plodovi.

Njih petero trčkaralo je i zabavljalo se ne obazirući se pretjerano na naše opomene obuci jaknu, skini "duksu", popij vode, ne idi predaleko. Onda su nas zeznuli i sakrili se na trenutak tek da nas podsjete da su djeca i da im je super zabavno. Mlatili su šibama, sakupili ponešto kestena, pitali za neke gljive koje su pronašli, putem nam se "prikrpio" i neki pas koji je unio novu razinu zabave. Pas je postao njihov prijatelji i dobio ime Šimun. Kod Planinarskog doma smo još sakupili krupnijih kestena i posjetili poučni dio pod imenom Staza osjetila. Između kišica ispekli smo i kestene na vatri i uz čaj od bazge s medom i štrudlu raspričali se o svemu i svačemu. Crnim prstima nacrtali jedni drugima lica i pretvarali se da smo indijanci. Sunce nas je pratilo dio puta pri povratku, a šuma je bacala sjene po nama. Uvlačila nas je u svoj mir i grlila svojim granama. Željela je da čeznemo za njom i da joj se što prije vratimo. Onda je vjetar donio kišu. Nismo se jako smočili, ali dovoljno da zapamtimo ovaj izlet. Umjesto kišobrana i kabanica poslužili i listovi lopuha. 

Kišica
"Slobodno vrijeme postoji zato da čovjek pusti korijen u prirodu." Ivan Golub 



Danas nitko nema slobodnog vremena. Totalna je nestašica slobode u svakom pogledu. Sve se nešto "mora". Obično obiteljsko druženje u prirodi je totalni luksuz. Turističke agencije ga prepoznaju kao novi proizvod i naplaćuju tako. Provesti dan s prijateljima u šumskoj šetnji i napuniti baterije za cijeli tjedan - cijena aranžmana: neprocjenjivo!



Djeca u kestenu



Djelić raja zarobljen u okviru

Postoji jedna uvala na Braču koja izgleda kao da je dio raja. Dijelom je uzdignuta nad morem a dijelom se kroz nijanse tirkiza ulijeva u modrinu otvorenog mora prema Šolti. Trajekti prolaze vrlo blizu da ih je gotovo moguće dotaknuti rukom. Poput lagune zakriljena je kamenim gromadama što nose u sebi strahopoštovanje davnih bogova. S druge se strane pak pokrila sjenama borove šumice i agava. Sunce baš fotografski namješteno tone točno ispred nje tek kad razlije sve svoje nijanse po onom kamenju i moru ne zaboravljajući ni jednu iglicu bora, češer ili naplavinu. A nebo je odlučilo propustiti samo zvukove prirode: vjetra, cvrčaka, valova što udaraju u izložene kamene klisure ili valjaju dijelove plaže sitnijih kamenčića i pijeska. Tek prolazak trajekta naruši već uhodanu simfoniju tonova. Pitam se možete li vidjeti tu uvalu sada? 

Gotovo nitko tamo ne dolazi jer je dovoljno udaljena od prometnice da sačuva svoj mir. Tolike stvari unose nemir u naš život da je taj mir postao nedohvatljiv. Sjedila sam na jednoj od tih klisurina što se uzdižu iz otvorenog mora pokušavajući udahnuti snagu valova koji su zapljuskivali. Posvuda su bili tragovi čovjeka koje je more vraćalo obali. Zaronila sam u lagunu gdje se kroz zastrašujuće brazde lomila svjetlost na ostacima obraslih olupina. U tišini dubine bujao je novi život. Priroda je samo dodala još jedan sloj i nastavila svoje cikluse. Možemo li i mi tako lako nastaviti stvarati novu energiju na slomljenim uspomenama? 

Već sam imala pune ruke raznih školjaka većih nego što sam inače nalazila kada su mi pažnju privukle razne naplavine. Uglavnom su to bili komadi dasaka, granja, dijelovi brodova i slične stvari koje bi sigurno dobrodošle kod paljenja vatre, no ja ih nisam željela uništiti. Pomno sam ih sakupila jer su me privukle svojom energijom i ljepotom. Način na koji je more ogolilo i očistilo drvo, na koji je sol izjela godove, kako je sunce izbijelilo trag prošlosti i kako su životinjice projele razne hijeroglife po naplavinama bio je zaista umjetnički. Odlučila sam ih ponijeti sa sobom iako nisam bila sigurna što ću s njima. Zaključila sam da su me privukle s razlogom. Svaka je naplavina pričala svoju priču. Ponijeli su me djelići neispričanih priča po cijeloj uvali, ali i dalje... Tko zna što bi nam rekli da ih možemo čuti?

Neki dan su mi se misli rasule poput onih kamenčića na plaži. Nikako ih nisam mogla sastaviti i sjetila sam se vrećice tih naplavina. Nosila me ideja da sastavim nešto od izgubljenih i ponovno vraćenih komadića.Sjela sam i slijepila okvir od sakupljenih komadića i vrućeg ljepila. Prevrtala sam svaki dio u ruci i pronalazila joj novo savršeno mjesto na okviru. Poput slagalice ispreplitali su se međusobno u novo tkanje, u novu priču.  

Željela sam uokviriti taj djelić raja. Sada visi sa zida uz druge uspomene i grije me svojim izblijeđenim bojama. Pored njega čujem i more i tišinu, i one cvrčke pa čak i trajekt. Vidim tamne sjene morskog dna i svjetlost koja se rastopila poput ulja u toplim tonovima sunčevog zalaska. Nije li to sada okvir od cijele uvale, djelić raja zarobljen u okviru?



„Lijepa je modrina nebeska poput poljane na kojoj cvate zlatno cvijeće.“ M. J. Zagorka

ponedjeljak, 27. studenoga 2017.

Energija korijenja

korijenje koje volimo






























Čovjeku se čini kako Majka priroda okrutno postupa s biljem kad pošalje mraz da tiho preko noći "ubije" prvo one nježnije, a potom i ostale biljke. No, to je samo dio ciklusa koji se ponavlja svake godine. Nadzemni dijelovi bilja propadaju jer nisu više potrebni jer je biljka svoju energiju pospremila djelom u sjeme, a dijelom u korijen.

Maslačak se u svojoj žutoj haljini okreće za suncem, žudi za kišom kad je presuho, listovi su mu gorki ali fini u salatama, cvjetovi su mu medeni, a sjemenke u prozračnim padobrančićima i najslabiji povjetarac digne u nebo, ali prave se tajne kriju u korijenju. 
Osušen u komadićima čuvamo ga za čaj. Jedan je od najboljih lijekova za jetru i želudac, te pozitivno utječe na masnoće u krvi. Uvijek ga je dobro spremiti malo u svoj ormar među ostale ljekovite trave i pripravke.

Od cikle, mrkve i jabuke radimo sok koji je pravi eliksir zdravlja. Brojni recepti od ovih namirnica iskočiti će nakon što u tražilicu upišete imunitet. Pijemo ga zaslađenog medom, a djeci ga razrjeđujem sa sokom od jabuke. Nekad je samo naribamo s hrenom na salatu s malo maslinovog ili bučinog  ulja.

Od korijena gaveza pravimo razne meleme i masti kako bi mogli mazati ona bolna mjesta ili pak ozljede da što prije povratimo snagu i regeneriramo se.


Gomolj čičoke izvrsna je hrana za dijabetičare jer umjesto škroba ima inulin. Čisti crijeva i pozitivno utječe na probavu. Bilo da se kuha u varivu ili pak jede sirova to je starinska hrana koja nam daje posebnu energiju.

Korijen koprive u alkoholu odlična je tinktura za tjeme glave. Čisti tako dubinski vlasište i potiče rast kose. Nakon tretmana s omiljenom mi tinkturom osjećam kako koža diše i kako je glava lagana. Baš je ugodno čuti u frizerskom salonu kad frizerka hvali tvoju kosu. Tko voli prirodne stvari i koristi ih u svakidašnjem životu uvijek je na dobitku. 

Zanimljivo je to kako je blago uvijek skriveno pod zemljom. Zemlja ga hrani i čuva. Mi samo moramo biti dovoljno pametni da posegnemo za njim. Da oslobodimo njegovu energiju i nahranimo se njome. 

Kaže se da dobri roditelji daju svojoj djeci korijen i krila. Korijen da znaju gdje im je kuća, a krila da odlete i pokažu što ste ih naučili. Silno se trudimo biti upravo takvi roditelji svojoj djeci. U nekim našim kalendarima djetinjstva skriveno je pak puno doživljaja. Ima naravno i onih na koje smo ponosni da se isti tren uspravimo, sretni da nam srce zatreperi, tužni da se duša stisne, ali i nepravednih da se zubi stisnu kao i gorkih da zatvorimo oči... ipak oni su nas dobrim dijelom odredili jer i mi rastemo iz korijena. Taj nas korijen hrani. Što je zdraviji daje nam više snage, a i veća krila. Bez korijena smo nekako ranjeni. I dok lutamo puneći oči slikama u nas se uvlači tjeskoba za svojim korijenom, svojim nekim blatom ili kamenom, nekim selom gdje je jedan panj pod čijom smo se sjenom krošnje nekad igrali i slušali tatine priče specijalno izmišljene za određenu prigodu. Priče o jednoj rosnoj šibi... i još mnogima koje ne biste u potpunosti razumjeli niti bi vam značile išta jer nisu smišljene za vas i nisu dio vašeg korijena. Kad jednom iščupaš mrkvu iz zemlje ne možeš ju zapiknuti natrag da dalje raste, a ni maslačak ili ciklu, a ni čovjeka. Zato budite nježni prema svom korijenju jer o njemu ovisi koliko ćete veliki narasti. Poštujte svoje korijene kao i Zemlju po kojoj hodate.



"Nemoj nikada zaboraviti da se zemlja ushićuje na dodir tvog bosog stopala, 
a da vjetar žudi igrati se tvojom kosom."

Halil Džubran











nedjelja, 12. studenoga 2017.

Bočice iz vještičjeg ormara


Tinktura od ( s lijeva na desno): gavez korijen, gavez korijen još jedan, tinktura od kestena, od korijena koprive i od limunske trave.

Malo je vještice u svakoj od nas. Ako zavirite u moj bijeli ormar možete pronaći razne pripravke. Bočice s raznobojnim tekućinama u koje sam pohranila svu energiju prirode kroz godinu kako bih njenu moć koristila kao svog saveznika pri kuhanju i liječenju. Nekad otvorim taj ormar bez neke posebne potrebe samo kako bih uživala u mirisima raznih ljekovitih čajeva, pogledala divne sušene vrganje i bočice sa sušenim crnim trubačama, protresla malo tinkture od kestena, koprive ili gaveza, presložila sjemenke i macerate gospine trave, smilja i nevena, protrljala grumen smrekine smole ili prebrojala koliko mi je još ostalo teglica s melemima, te imam li dovoljno sirupa od majčine dušice i smreke. Ima tu naravno i raznih slatkih džemova i marmelada, teglica sa šalšom, pesta od medvjeđeg luka, ukiseljenih trnina i raznih drugih delicija koje sam naučila raditi i upotrebljavati. Moj bijeli ormar pun je bijele magije. 

Jedina ljekarna koja vam je potrebna
Jutros sam na nasipu kopala korijenje. Jesen je vrijeme kada se snaga prirode pohranjuje u Zemlju. Biljka sprema svoju energiju u korijen kako bi dočekala proljeće i novi početak života. Najviše sam izvadila crnog korijena - gaveza ili volovskog jezika ili konjskog repa. Ima baš savršen naziv za vještičji kotao zar ne? Pa, iako zvuči ludo zamislite da netko kuha i uz to potiho nabraja sastojke kako ne bi zeznuo recept: naribati 6 crnih konjskih repova ili volovskih jezika te kuhati dok ne počne cvrčati. Ostaviti preko noći pa ponovno na vatru dok se ne otopi. Po želji dodati malo bogorodičine trave, vučji zub ili žabnjaka. Za one koji ne barataju previše narodnim nazivima biljaka ovo bi bio dobar scenarij za čarobiranje. Mnoge se biljke u narodu zovu baš prema životinjama i povezuju se s njima na razne načine. Priroda je sva u sinergiji i harmoniji. I ništa, baš ništa, nije zasebno ni odvojivo od nje uključujući i čovjeka. Ma koliko se on trudio ubiti, objesiti ili spaliti sva znanja o travarstvu i prirodnom liječenju travama ona su se ipak  nekako uspjela sačuvati i prenijeti na generacije koje dolaze. Možda zato što su tako važna i jedina koja daruju izlječenje jer liječe uzrok, a ne da samo ublažuju posljedice uz niz nuspojava. Tko posjeduje prava znanja moći će uvijek biti zdrav i njegov će mu ormar biti jedina ljekarna. 

...i smjelo kroči kroz šumu
Možda ste sami izgubili malu vješticu u sebi i zaboravili tražena znanja. Ne poznajete više bilje, a Priroda nije ništa više od područja straha i nesigurnosti. Ipak sigurna sam da među vašim prijateljicama ima neka koja ima takvih bočica u svom ormaru. Njeni nokti nisu manikirani, ona je snažna i smjelo kroči kroz šumu, uvijek s košarom punom plodova, ima svoj vrt koji sadi s puno ljubavi, okružena je cvijećem i nema puno prijatelja, malo je "čudna" i najvjerojatnije je vegetarijanka. Uvijek je sretna, baš kao i njezina djeca. Možda se i samo potajno bavi bijelom magijom štiteći svoju obitelj od bolesti. Liječi svoju djecu sirupom od majčine dušice ili smreke. Oni piju mlijeko od lješnjaka koje sama radi. Najdraže jelo im je juha od graška i koprive. Kad se opeku na prstić sami stave list od metvice ili matičnjaka. Grickaju mrkvu iz vrta. Znaju koje su gljive otrovne, koje biljke ljekovite. I najviše se vole igrati u prirodi. Vječno istražujući njene tajne već sad "kuhaju" u svojoj kuhinjici i potajno čupkaju vrhove kadulje, ružmarina i metvice i drugog bilja oko kuće za svoje ljekovite pripravke. Zovu mamu i tatu u svoj mali zamišljeni restoran zdrave hrane. 


Takva su znanja danas vrlo tražena jer se prirodi često vraćamo i molimo je za pomoć.  Podrazumijevaju puno učenja i proučavanja bilja i ciklusa u prirodi. Zahtijevaju od vas život po zakonima prirode, svjesno hodanje po Zemlji, upijanje Sunca, udisanje svježeg Zraka, pijenje čiste Vode, osluškivanje i šume i planine i proplanka i livade... Bez izgovora. Uzmite od prirode samo koliko vam je potrebno. Volite svijet oko sebe. Učite svoju djecu o svemu tome. Živite dostojanstveno. Budite najbolja verzija sebe. 

Iz pisma bijele vještice... 

P.S. Sretna vam noć vještica! Happy Halloween!