Nedavno smo bili s prijateljima i djecom u šetnji prirodom. Uz put smo kao i obično brali nešto bilja u svoje platnene torbe. Nisam primijetila točno kad ni kako se dogodilo no počela me žariti desna ruka. Kad sam ju pogledala shvatila sam da imam natečenu šaru poput narukvice iznad zgloba. Bilo je natečeno i neugodno je svrbilo. Umjesto panike i straha suprug mi je rekao: Uberi tri biljke koje poznaješ. Prve koje ugledaš, a znaš da su ljekovite. Sažvači i stavi na ruku. Poslušala sam ga jer znam da o bilju za stvarno puno, a o preživljavanju i boravku u prirodi još i više. Vjerujem mu jer do sada "njegov kompas" u prirodi nije nikad zakazao. Nismo nikad otišli krivim pute i zalutali. Meni je to pomalo fascinantno jer se ja lako izgubim i u trgovačkom centru i tek kad treći put prođem pored istog izloga shvatim da se vrtim.
Sa "zelenim slinavim pestom" na ruci šetali smo dalje i ja sam uskoro potpuno zaboravila na ruku. Navečer sam se sjetila i pogledala: jedva da su se nazirali ikakvi tragovi na koži. Sada se jasnije vidjelo i izgledali je kao da sam se ogrebala na nešto. Možda je to bio ubod ili me neka biljka oprudila svojim žarcim. Najvjerojatnije je to djelo ljepljive broćike koja je svoje "ljepljive" žarke omotala oko moje ruke. Kombinacija malo znoja i sunca rezultirala je bolnom natečenom kožom.
Pravilo tri travke glasi: Ako te ubode bilo kakav insekt odmah protrljaj ili sažvači tri travke koje nađeš (a da znaš da su ljekovite) i tu kašu staviš na mjesto uboda.
Iako zvuči, a zapravo i izgleda, kao neka vračarija zapravo je vrlo logično i jednostavno razmišljanje. Bilje uglavnom liječi: dišne puteve, probleme s probavom i psihom. A to obuhvaća sve. Kako su promjene na koži uglavnom posljedica tj. reakcija našeg organizma na neki drugi problem jedna od tri biljke nasumično ubrane svakako bi mogla biti prava iako nijedna zasigurno neće odmoći. Tako nam je liječenje na ovaj način sigurno i uspješno. Još k tome, sve sam sklonija misliti da ništa nije slučajno. Povezani smo mnogim nevidljivim vezama međusobno, ali i s prirodom oko nas. Nikako ne bismo smjeli zanemariti i duhovnu stranu našeg bića. To zapravo i jesmo mi! Ta energija, ta neobjašnjiva životna sila, ta unutarnja snaga i moć koja nam udahnjuje život.
Nema komentara:
Objavi komentar