 |
| Drijenak |
Najfiniji sirup od drijenka (drenka ili drena) pili smo na Perunu prije 8 godina. Otišli smo tamo tragom korijena obitelji mog supruga, a sada i moje. Tog smo se jutra odvezli autom iz Sarajeva za Vareš i parkirali kraj kuće bake Marte. Tek što smo obuli gojzerice susjeda nas je pozvala na kavu i odmah prepoznala mog supruga čiji je. Par dana u Bosni naučili su nas da se kava ne odbija baš kao ni bosanska srdačnost. Tako smo nakon kave (koju inače ne pijemo) krenuli na vrh stazicom kroz koju nas je poveo susjed da ne bismo pogriješili. Kako smo putovali za srcem i nismo bili odredili kuda točno idemo na našem putovanju nije ni moglo biti pogrešaka, no on to nije znao, a mi ga nismo željeli uvrijediti. Stazica je vijugala baš uz kuću bake Marte.
Perun je moćna planina zapanjujućih vidika, a miris planinskog i šumskog zraka širio nam je pluća dok smo se divili blizini neba. Planiramo tamo odvesti djecu jednog dana. Da vide odakle dolaze, da osjete svoje. Bili smo u formi i na vrh smo došli brzo. Domar nas je ugostio k'o da dolazimo svaki vikend, a dečki koju su motorima došli iz Visokog podijelili su s nama svoj gablec da ne čekamo dugo dok se naš peče. Sjećam se da je hrana bila prefina i da smo jeli neke paprike i zeljanicu smotanu ispod peke, a sjećam se i tog rubin crvenog soka koji se u staklenoj boci hladio u kopanju s vodom. Okus je bio i resak i sladak. Domar nam je rekao da je drijenak brala njegova žena tu pokraj doma i da uvijek rade taj sok jer je jako zdrav. Pili smo ga kao da pijemo samu krv te planine. Onda smo se zavalili u travu i Igor mi je pričao o svemu čega se sjećao i što ga je vezalo za ovu zemlju: o nezaboravnom obiteljskom okupljanju na Perunu, prefinom čaju, kako je tu noć kašljem budio cijelu brojnu obitelj koja je spavala, o bikovima koji su pasli na obroncima, o svojim otkačenim stričevima koji su ga zadirkivali kao i svu djecu, a i on je imao jedva 10 godina, o prirodi koja ga je posebno privlačila i dozivala. Vrijeme se mijenjalo, oblaci su se zakovitlali i mi smo požurili u podnožje.
"Sva putovanja imaju tajne destinacije kojih putnici nisu svjesni. Ako se ne prepustimo magiji Puta nikad ih nećemo otkriti." Martin Buber, židovski filozof
 |
| Drijenak u cvatu |
Sok od drenjina (plodova drijenka) radim otad svake godine. Beremo ga sami. Prije sam mislila da raste na nekim skrivenim mjestima i tajnim šumarcima. Onda sam otkrila kako gledati i sad ga vidim posvuda. No, tajna ipak postoji ali je skrivena u vremenu. Naime on dozrijeva brzo i za tren njegove crvene bobe padnu i on postane samo još jedan zeleni grm ili drvo u nizu. Zato treba osluškivati zemlju i ubrati bobe kad pocrvene. Nema veze ako i nisu onako sočne i mekane dozrijet će i u kanti za koji dan. Bit će pune soka i zdravlja. Ako vas omete svakodnevni život i propustite taj trenutak priroda će i tu oprostiti i dati vam novu priliku za koji tjedan jer postoje dvije vrste drijenka: rani i kasni. No kako ga na vrijeme pronaći jer nakon tog nema treće sreće? Možda je pomalo sebično i okrutno, no priroda svoje tajne otkriva samo onima kojima je stalo i koji kroče njenim korijenjem cijele godine i razgovaraju s vjetrom zapletenim u granama. Drijenak je naime najvidljiviji u rano proljeće kad je pod nogama još snijeg njegove se žute krošnje neobično sitnih cvjetova raskošno šepire hvatajući prve zrake sunca. Tada treba zapamtiti gdje ste ga vidjeli i on će tu biti i u kasno ljeto.
Kod nas drijenak raste posvuda: u šumarcima i rubovima šuma, uz puteve i proplanke. Ima nevjerojatnu koncentraciju C vitamina, a sok nije teško napraviti. Treba propasirati plodove dodati šećer ili med i zagrijati na vatri do vrenja ako nećete koristiti konzerervanse. Prema starim receptima džem uopće ne treba peći ali ga zato u omjeru 1:1 sa šećerom treba dugo miješati rukama i gnječiti. Kako je bogat pektinom lako se želira i bez dodataka. Može se naravno i zamrznuti, ispeći džem ili pak napraviti liker od drijenka. Šta god radili bit će crveno i zdravo. Uz to plod drijenka liječi probavne smetnje i crijevne bolesti i regulira tlak. Za one koji vole jednostavno i prirodno jest će ga sirovog onako tek ubranog. O ukusima se ne raspravlja pa kako tko voli.
Zdrav ko dren kažu u narodu ne bez razloga. Drvo drijenka raste sporo i nenametljivo, otporno je na bolesti i može doživjeti i 200 godina! Simbolizira ozdravljenje pa su se ljudi prije umivali vodom u kojoj su se namakale drenove šibe. Kako bi rekao moj svekar: Ak' ne vjeruješ provjeri.... No, izdržljivo i tvrdo često se koristi za izradu raznih drvenih alatki osobito za različita držala i dijelove pokućstva od kojih se očekuje dug rok trajanja. Vjerojatno se danas većina stvari u industriji radi od mekog drveta jer se od jednog kliznog ormara ili metle ne očekuje da traje 200 godina, a motike danas nisu baš pretjerano u modi...
Tko ne želi biti zdrav i otkriti tajnu dugovječnosti? Dodirnite prirodu. Ubirite njene plodove. Otkrijte njene tajne. U ovom vrtlogu konzumerizma i pobrkanih vrijednosti neka vam to jednostavno i žilavo drvo bude primjer i vodič.
 |
| Sok od drijenka |
Nema komentara:
Objavi komentar