Šipak - dodir sjećanja

Sjećam se bakine plave platnene vrećice koji je nosila kad bismo nas dvije preskakale lokve u Lonjskom polju i među kravama izabirale grmove što većeg i crvenijeg ploda. Ta njena platnena vrećica bila je puno praktičnija od mojih najlonskih ili onih "od krumpira". Njena se nikad nije razderala i pogubila dragocjene plodove, elegantno prebačena preko ramena nije joj smetala dok ih je brala jednom rukom a drugom držala trnovitu granu. Nije se žalila na ogrebotine već je samo odmahivala glavom: "To je staračka koža... ni to niš." U priči bismo odlutale sve do Brezovice i često bi nas zahvatila već i noć dok bi se vratile kući. Pomalo mokre od večernje rose i magle što se brzo pomalja po Lučici u jesen. Onda bi se odjednom sjetila "da joj bu v peći gaslo i da se bu kuća oladila" pa bi mi žustrije zagrabile prema mostu i cesti. Ona je šipak sušila "v rolu" i prije ga uvijek oprala i očistila crno.  Meni taj čaj i nije osobito fin. Pomalo je kiselkast, iako u mješavini odličan za zimsko vrijeme. Nekad kad bismo nabrale puno radila je i marmeladu. Godinama kasnije zamišljala sam njeno društvo dok sam lutala po šipražjima. U tim je sjećanjima puno topline i nježnosti, nešto onih dragocjenih zraka sunca i kapljica rose. Jesen je u meni snažna uspomena na bakinu plavu platnenu vrećicu za šipak ili pak klupko konca koje je stajalo tamo u zimskim danima a iz kojeg su rasle prekrasne paučine tj. "heklani mulineići" kako bi ona rekla. Sad kad sam i sama domaćica jasno mi je zašto joj se nije dalo raditi marmeladu. To je dugotrajan i fizički naporan posao ali je nagrada zlata vrijedna.

Šipak (šipurak, plod divlje ili pasje ruže) izniman je izvor vitamina C koji se prema istraživanjima ne gubi kuhanjem. Marmelada od šipka jedan je od onih okusa bakine kuhinje.

Marmelada od šipka (za oko 2 kg ploda dobije se oko 4-5 kg marmelade)

Očistiti i kuhati preliveno vodom dok potpuno ne omekša da se može tiještiti žlicom. Propasirati a ako je smjesa pregusta razrijediti s još malo vode. To je stvar iskustva i strpljenja. U dobivenu gustu tekućinu dodati šećera po želji i ponovno zagrijati na vatri. Za čvršći žele dodajte sredstvo za želiranje. Koštice je dobro isprati, a dobiveni sok možete koristiti još nekoliko dana iz frižidera.
Naravno, ako imate sokovnik za hladno prešanje nakon kuhanja možete smjesu ubacivati u sokovnik i tako dobiti odličan i već procijeđen sirup. Takav gusti sirup pomiješan sa šećerom ili medom još e ukuha do željene gustoće. Za one s manje strpljenja tu su razli želini, a za one koji vole samo prirodno savjetujem da u sirup dodate nekoliko očišćenih i narezanih dunja pa će one pomoći kod želiranja jer sadrže visoki udio pektina.

Sušeni šipak za čaj

Plodove također očistiti i osušiti (u rolu, dehidratoru ili u kuhinji, pored peći) na niskoj temperaturi. Istući ili izmiksati u mikseru za orašaste plodove a potom ispuhati dlačice. Mišljenja su uvijek različita pa tako neki tvrde da su dlačice isto dobre ali čaj s dlačicama može izazvati iritaciju u grlu ili kasnije u crijevima pa se ponekad za šipak koristi naziv i svrbljivac ili srbiguzica :-D.

Budite moderni i osviješteni, slijedite trend povratka prirodnom. Napravite svoju marmeladu od šipka. Neka vašom kuhinjom zavladaju jesenski mirisi ukuhanih divljih plodova prirode. Poučite svoju djecu što je to zimnica i zašto se nekad radila u velikim količinama kad nije bilo trgovačkih centara. Obujte čizmice i preskačite neke svoje lokvice. Dopustite da vas ovije magla. Osjetite jesen. Dopustite da vas njene boje ispune energijom. Uživajte u životu i stvarajte sjećanja koja griju dušu. Energija prirode i dodir sjećanja u teglici marmelade od šipka.