Ljubičica malen cvijet, al ju voli čitav svijet!

Nekako s proljeća u meni se probudi djevojčica koja je oduvijek skakutala preko graba i uz plotove neumorno brala ljubice. Što je tako privlačno u tom malenom cvjetiću pitam se... Možda neparan broj latica koji znači da te dragi sigurno voli u igri voli - ne voli - voli... Možda intenzivno ljubičasta baršunasta boja privlači svojom tajanstvenošću. Možda opojni miris koji te mami da zastaneš i zaroniš lice do zemlje kako bi udahno punim plućima. Čak i ubrane ljubice ispunit će cijelu sobu mirisom i tako razveseliti i mamu, i baku, i svaku žensku osobu kad uđe u prostoriju. Možda sve to čini ljubicu prekrasnom i privlačnom. No, ona nije prva koja je pojavi u proljeće. Jaglac i visibaba nekako se proguraju u prvi red i prošaraju cvjetne gredice. U šumarcima među prvima je opet šafran koji oboji cijele proplanke ljubičastobijelim flekama. Ljubica nije ni kraljica cvijeća. Ruža ju nadmašuje svojom pojavom i mirisom. Tulipan dominantno i gordo podiže glavu iz cvjetnih gredica. A ljubica se plavi izvan njih. Nju nitko ne sadi. Pomiješana s travom samozatajno podiže svoju elegantnu glavicu. Ona je simbol skromnosti. Miriše na čistoću. Slatkasto i toplo. Nježno, a opojno. U kršćanstvu ona je simbol snage i vječne vjere. Nenametljiva uvijek gledajući prema dolje. Ponizno se klanja Zemlji. Ipak, tako sićušna osvaja svako srce. Ne kaže se zalud: "Ljubičica malen cvijet, al ju voli čitav svijet!" 

Ah, koliko je samo puta završila na stranicama dnevnika neke djevojčice! Koliko li je samo puta poslana u ljubavnom pismu dragoj simpatiji. Zato je i simbol tajne ljubavi. Koliko je srca obradovala kad su je malene ruke pružile mami, baki, učiteljici. Koliko je djevojačkih prijateljstava nastalo dok su je složno brale. Pa, tko ne bi volio taj divan mali baršunasti cvijet čiji zanosan miris tjera prolaznika da zastane i pogledom potraži među travkama i listovima tajanstvene kapljice ljubičaste. Prema mitološkoj priči o tragičnoj ljubavi nikla je iz kapljica krvi mladića, a vrhovni bog Zeus prepunim livadama ljubica tješio je svoju ljubavnicu. Čak i srcoliki listovi ukazuju da je ta biljka povezana nekako s ljudskim srcima.

Ljubičica (lat. viola odorata) je i nadasve vrlo ljekovita. U proljeće se bere prvo korijen, pa cvijet, a listovi tek kasnije, ljeti. Najljekovitiji je cvijet. Osušeno cvijeće liječi od upale grla, dušnika i bronhija izazvane nazebom, zatim od upale krajnika, od glavobolje, nesanice, atsme, raka, tuberkuloze, nadimanja, podagre, gihta, kožnih osipa, ospica, šarlaha, škrofula i katara pluća, stimulira znojenje, potiče na povraćanje i čisti krv. Ima antibakterijsko djelovanje, a koristi se i kod kožnih upala, oteklina, djeluje protiv bolova i kao sedativ. Učinkovita je kod hripavca i nakupljanja sluzi. Mast od ljubičica je melem za rane, preporuča se kod neurodermatitisa, opeklina i tjemenca kod dojenčadi kao i kod uklanjanja ožiljaka. Preporuča se protiv upale dojki, ali i protiv raka dojke i protiv metastaza nakon operacije raka dojke.

Njeno dragocjeno i skupocjeno prirodno ulje miriše slatko i puderasto, a koristi se u parfemskoj industriji od davnina.

Ljubica je i jestiva sirova. Sjećam se da smo je mi djevojčice jele na putu iz škole. U narodu također postoji vjerovanje da prvu ljubicu koju na proljeće pronađete morate pojesti i zaželjeti želju, a to će vam donijeti sreću cijele godine. Osim što se od pupoljaka, cvjetova i listova može napraviti izvrsna i ukusna salata cvjetovi se koriste ušećereni kao jestiva dekoracija za deserte.

Ljubica ima puno sestrica u različitim nijansama ljubičaste a posebno je lijepa bijela ljubičica koja češće raste u šumi nego uz putove. Neki varijeteti ne mirišu. Meni je najdraža ona divlja, mirisna ljubica čiji me miris strelovito vrati u djetinjstvo. U staru bakinu kuhinju gdje je na zelenkastom kredencu uvijek imala spremnu čašu izrezbarenu zlatnim linijama, a koja je čekala baš moje buketiće ljubica koje sam joj donosila. Ona bi uvijek popravila svoj rubac koji joj je bio neizostavan modni detalj i pravila se iznenađena grleći me od sreće što sam navratila. Zvala me od milja "babina ružica". Bila je moja zaštitnica i utjeha. Slušala je pažljivo sve moje mladenačke probleme i tješila me. Baš poput ljubice i ona je svoj pogled češće upirala u zemlju. Imala je uvijek puno cvijeća. Najviše prkosa, liza i  dalija. Najdraža boja bila joj je "mrkasta". Ispred njene kuće uvijek se plavilo sve od ljubičica. Njihov miris me sjeća na nju. Sve zbog ljubica, sve zbog ljubavi. To je moć prirode.

Pogledajte i lajkajte našu facebook stranicu na https://www.facebook.com/Perundodirprirode

Medvjeđi luk

Papuk prije mnogo godina

Sunce nas je izmamilo iz kuće. Zapuhali su ožujski vjetrovi i sad je jasno da se vrijeme mijenja. Iako nije još po kalendaru osjeća se proljeće i nemir... Čini se kao da se priroda meškolji i sve je nestrpljivija. Šuška pod lišćem, pucketa suhim grančicama dok sasvim tihom bubre njeni pupovi na još golim granama. Žute se jaglaci pored hrpica snijega. Blato je ljepljivo i gusto, a vode u lokvama ima posvuda. U istraživanju za tek izniklim listovima medvjeđeg luka otklizala sam dobrih 2 metra niz blatnu padinu. Jednostavno nisam očekivala da je tako klizavo. No, trud se isplatio i uz nedjeljni ručak imali smo finu salatu.

Razveselili su me i prvi listovi Medvjeđeg luka u mom kutku. Zelena boja u ovom slučaju ima ljekovitu moć!

Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum), crijemuš, srijemuš, divlji luk ili šumski luk od davnina se koristio za proljetne kure čišćenja organizma, prirodni je antibiotik, snižava krvni tlak, kolesterol, pomaže kod probavnih problema, tjera parazite, blagotvorno djeluje na mokraćni mjehur, poboljšava izgled kože i tako dalje. Popis je nevjerojatno dugačak. Svi su čuli za njega i mnogi ga sami beru i koriste. Svježi na salatu, rade pesto, tinkture, smrzavaju jer je sezona njegova branja prilično kratka. Upravo sad kad vladaju viroze, zalihe D vitamina su nam slabe, umor i nedostatak energije možemo znatno popraviti upravo ovom biljkom. Nije ga preporučljivo sušiti jer svoja čarobna svojstva bolje će sačuvati u ulju ili tinkturi. Sam naziv medvjeđi je luk dobio jer je medvjeđa poslastica nakon zimskog sna.

Mama, čitaj nam priču! O dinosaurima, o svim životinjama, ja želim naučiti sve o životinjama i prirodi jer je to korisno znanje, jel da mama? I tako pričamo... O malom medi koji se probudio iz zimskog sna. Bio je jako znatiželjan i želio je istraživati svijet oko sebe. Iako se dobro naspavao i bio odmoran nije imao puno snage jer je bio gladan, jako gladan. Tako je strašno bio gladan da mu je trbuščić kruljio i proizvodio čudne zvukove. Krrrrrrrr, glj, kkkrlj! Onda ga je njegova mama medvjedica zovnula da pojede kašu. Mali je medo veselo krenuo papati no onda je njuškicom gurnuo kašu i glasno rekao: Bljak, zelena kaša! Ja ne volim zelenu kašu koja smrdi na luk! Ali zelena kaša je ukusna. Moraš prvo probati da bi znao jel ukusna. Medo je onda poslušao svoju mamu i liznuo malo jako zelene kaše. Iznenadio se kako je bila fina. Kad je pojeo sve trbuščić mu više nije kruljio i on je imao puno energije za skakutanje i istraživanje u prirodi. Prijatelj zeko već ga je čekao u šumarku da zajedno love leptiriće i skaču po blatnim lokvicama. Kraj.

kozlac i srijemuš

A tu ponekad zelena označava nedostatak iskustva i znanja. Iako lako prepoznatljiva i po izgledu i po intenzivnom mirisu češnjaka ljudi ga često zamijene nekom otrovnom biljkom poput mrazovca, đurđice ili čemerike. Tu je još i kozlac koji zatajno razvija svoje listiće često baš uz sam medvjeđi luk. Mrazovac voli osunčana mjesta i listovi mu nemaju miris češnjaka dok srijemuš raste u sjeni na vlažnim polojima i ima vrlo intenzivan miris češnjaka. Za razliku od mrazovca raste iz jedne lukovice. Čemerika ima šire listove reljefno izbrazdane. Dok otrovni kozlac ima kopljaste listove. Đurđica ima slične listove medvjeđem luku samo kožnatije i nema taj karakterističan miris češnjaka. Uglavnom, medvjeđi je luk izvrsna biljka i svojim specifičnim kemijskim sastavom liječi mnoge boljke. Priroda nam ga daruje baš u trenutku kad nam je najpotrebniji. Samoniklo bilje je besplatno i vrlo zdravo no ako imate želju bezbrižno koračati i s užitkom brati bilje najbolje je da iskoristite stručno vodstvo. Ako se vaše znanje samo teorijsko u prirodi vas lako poljulja zbunjenost. Pridružite nam se skoro na radionici medvjeđeg luka i drugog jestivog samoniklog bilja!
Budite zdravi i puni energije baš kao i mali medo.


Recepti su zaista brojni i svoje ćete ukućane sigurno zdravo nahraniti ovom namirnicom.

Pesto od medvjeđeg luka

Sastojci:

100 g medvjeđeg luka

namaz od srijemuša

30 ml maslinovog ulja

20 g parmezana

20 g orašastih plodova

sol i papar

Priprema:

Pomiješajte sve sastojke i izblendajte štapnim mikserom.

Pesto možete koristiti za pripremu tjestenina, juha, kao dodatak umacima, ali i samostalno na krišku svježeg kruha.

Namaz od medvjeđeg luka: svježi sir, sol, medvjeđi luk i vlasac, bučino ulje... po želji zaljutite kajenskim paprom. Najfiniji je s domaćim kukuruznim kruhom. Izvrsno je što ga možete napraviti u prirodi na pikninu od netom ubrane biljke!

Za tzv. špinat od medvjeđeg luka zapravo je postupak isti kao da kuhate špinat na mlijeku samo umjesto špinata ili blitve stavite nasjeckani luk i recimo koprivu. Gustoću određujete sami pa to može biti i juha na kraju.

Budite kreativni i iskoristite što vam Priroda nudi!

Luk je već u zdjeli!

Pogledajte i lajkajte našu facebook stranicu na https://www.facebook.com/Perundodirprirode

GO GREEN

Zelena je boja prirode. Poznata je kao najmirnija boja ljudskom oku, navodno može poboljšati vid, a takođe djeluje smirujuće na ljude. Simbolizira rast, harmoniju, svježinu, plodnost, stabilnost i izdržljivost. Ima veliku emocionalnu povezanost sa sigurnošću. Zelena ima ljekovitu moć.

Pred kraj zime čeznem za proljećem i suncem i onim čistim, blistavim bojama. Osobito čeznem za zelenom i svim njenim nijansama. Svaki novootvoreni listić i travka, proplanak obilno zaliven kišom, dolina natopljena otopljenim snijegom, obale rijeke namočene izlivenom vodom, slojevi šume koja se razlistava... toliko zelenih nijansi skladno oslikava proljeće. Kako se sunce penje sve više po obzoru i baca svoje duge sjene scena postaje živa, interaktivna. 

Proljeće je uvijek novi početak života, novi list u našim životima. Potiče nove odluke. Za nas žene često to znači detoksikaciju, dijete sad il´ nikad, odluke da ćemo vježbati, zdravije kuhati, biti aktivnije, sretnije, više pažnje posvetiti sebi, a onda i obnoviti garderobu jer sve što imamo je demode... I već od same odluke osjećamo se bolje, puuuuno bolje. Osobito zbog ove zadnje misli. 

Otkuda uopće početi? Iako znanstvenici zapravo tvrde da je to samo prijevara i da se tzv. proljetni umor, glavobolje i sve te neke štetne tvari koje nagomilamo preko zime ne mogu tako riješiti već se naš metabolizam sam čisti bez naših guglanja i provođenja extreme detox dijeta. Ipak, sigurno nije loše manje i zdravije jesti, piti više cijeđenih prirodnih sokova voća i povrća i kretati se. Zar ne? Manje narezaka, više blendanja! Go green, malo eksperimentiranja unosi neku novo energiju u naša jutra. I fino je. Sok od cikle i maline, hren nariban u salati, smoothie od koprive za međuobrok, jabuka i orašasti za večeru. Topla limunada s medom i đumbirom, kurkuma kao dodatak riži, zobeno i bademovo mlijeko, sok od cvjetova bazge, aperitiv od limunske trave... beskrajno mnogo ideja i detalja koje hranu čine uzbudljivijom. Upravo ta kapljica ulja od konoplje daje poseban štih običnom kuhanom krumpiru a sjemenke suncokreta u salati od kupusa zanimljivu hrskavost i tako vaša jela dobivaju novu zvjezdicu. Ne baš onu Michelinovu al ne manje važnu... Jer nije samo bitno što jedemo i koliko i kada nego i kako. Zašto ne biste uživali onaj luksuz kao u restoranu? Čemu čuvati kristalne čaše za neke posebne prigode? Svaki je obrok posebna prigoda. Glazba, plamen svijeće, salvete, jela servirana na toplim tanjurima... gušti su gušti. 

Možda su internet previše preplavili istočnjačke filozofije jer lakše vjerujemo u nešto što zvuči fensi. Tu mislim na Ayurvedu i neobične začine, zeleni, žuti, bijeli i crvene čajeve, čudotvorne biljke koje su zapravo eliksiri mladosti, vjerujemo Dr. Ozu... no sve su to samo mogućnosti. Tajne mješavine, starinski recepti, il samostanske recepture, drevni lijekovi za sve a danas tako lako dostupni na fb. Svi objavljuju na statusu biljku koja liječi sve vrste raka u samo 48 sati! Danas je to maslačak a jučer je bio Noni sok. Prah koštice marelice il obična soda bikarbona tako su dostupni, jeftini, a čudotvorni. Teorije zavjere i farmaceutske istine skrivene javnosti. Netko je prokljuvio i sad vi samo trebate to shareat da se razotkriju zablude a pomogne onima koji su u problemu. Vi birate! No, uvijek je dobro naučiti nešto novo. Istražiti alternative. Jer soda zaista pomaže. Kako mijenja pH, gljivice ne mogu rasti i vi nemate više infekciju Candidom albicans. Pročitala sam da po Ayurvedskom horoskopu strijelci posjeduju neku energiju i to me zainteresiralo. To je totalno istina! Ja uvijek imam energije više od drugih (osim vlastite djece). Baš takav treba biti horoskop da se prepoznaš u njemu i tu počinje vjera. Za slijedeći tjedan mi piše da neću imati strpljenja za negativne i pesimistične jer sam Pitta tip. A tko normalan ima strpljenja za negativne i pesimistične!?! Dajte... i prvi i drugi i treći dan pozitive! Zar nije svaki dan u životu dan za pozitivu!? 

Za odvažne i pametne odluke ne treba biti proljeće, čak ni ponedjeljak. Može biti i srijeda popodne. Obogatite svoj život novim okusima. Tko zna? Možda će vam upravo taj pesto od medvjeđeg luka ili majoneza od indijskih oraščića postati najfiniji delikatesni dodatak jelu! Zelena boja ponekad znači i nedostatak iskustva... Go green, reciklirajte, ostavite samo svoje stope u šumi, zagrlite drvo, volite se i živite zdravo. Možda je zeleno vaša boja. 

https://www.facebook.com/Perundodirprirode?fref=ts

http://perundodirprirode.weebly.com/