Lipe cvatu... (ni)je isto ko i lani!

Kad zamirišu lipe u Petrinji kao da se zrakom prospe čarolija vilinskog praha vile Tillie - petrinjske vile. Kako opisati taj miris? Tako ugodan, opojan ali blag, prijateljski, opuštajući, osvježavajuć, savršen... Prolazeći ulicama moga grada uvijek se zapitam: Ma, što to tako divno miriše? Pomalo zbunjena jer miris kao da dolazi s neba. Spušta se iz visokih pravilnih krošanja koje zaglušujuće zuje od rojeva neumornih pčela. Kad lipa medi one u Petrinji imaju zaista puno posla. Ako ijedno drvo zaslužuje biti logo Turističke zajednice grada  onda je to lipa ili bar njen list. Zeleni srcoliki listovi moćno su se izravnali da naprave što dublji hlad i ublaže snažne zrake sunca jer kad lipe cvatu ljeto je već na pomolu iako još možda nije ni mjesec lipanj (a lipa je simbol lipnja). Svejedno radi li se o srebrnoj (Tillia tomentosa), velelisnoj (Tillia grandifolia) ili sitnolisnoj (Tillia parvifolia) sve mirišu i šušte svojim "propelerima" koje će pomoći sjemenju da se vine do novih staništa. U ljekovite svrhe koriste se velelisna ili tzv. bijela i sitnolisna ili tzv. crna dok se srebrna sadi više kao ukrasno drvo. Stogodišnje lipe u parku što od Napoleona broje ljeta, drvoredi lipa na nasipu uz Petrinjčicu, lipe na Trgu učitelja, grobljima, igralištima, dvorištima... lipe cvatu sve (ni)je isto k'o i lani. Sve što je lijepo kratko traje tako i čarolija cvjetanja lipa u gradu traje 5, možda 6 dana ako je sunčano vrijeme. 

Imate li problema sa spavanje, nervozom ili visokim krvnim tlakom cvijet lipe nudi svoju pomoć. Topli čaj ili kupka pomoći će kod iznojavanja i tako smanjiti povišenu tjelesnu temperaturu i kod djece i kod odraslih. Čaj od lipe mogu piti i bebe. To je drvo velikog srca i pomaže kod masnih naslaga u krvnim žilama. Boli li vas glava ili imate migrene? Boležljivi ste i uvijek među prvima "pokupite" neku gripu ili prehladu? Sluzi koje lipa sadrži pomažu kod upale grla, ublažavaju kašalj i povećavaju otpornost prema infekcijama. Lipa čisti krv. Čaj od lipovog cvijeta vrlo je fin, ugodnog je mirisa i svijetlo zlatne boje. U zimskim mjesecima čaj se tradicionalno pije s medom i u kombinaciji s travaricama kako bi ugrijao i ojačao tijelo. Mladi listovi ukusni su i sirovi a bogati su C vitaminom.

Osim cvijeta tu je i lipov ugljen, ugljen lipova drveta koje upija toksične tvari pa se koristi kod otrovanja. Narodna izreka kaže: Ako zaspeš pod lipom probudiš se zdrav, a ako zaspeš pod orahom probudiš se bolestan. 

Lipa se u prošlosti smatrala drvom sudbine pa je po običaju sađena na dan rođenja muškog potomka. Od prastarih vremena važi da je lipa drvo naklonjeno čovjeku baš kao što je i Petrinja mali grad velikog srca po mjeri čovjeka. Prošetajte zato ovih dana Strossmayerovim šetalištem il nasipom uz Petrinjčicu i udahnite miris lipe. Potpuno je besplatno a neprocjenjivo kao i sve što se ne može kupiti novcem. 

Voda je izvor života

Jedan dan kiša je padala dva dana... zaredale Majske kiše ovih dana. I nikome nije pravo vaditi zimsku jaknu po neznamkojiput ponovno iz ormara. A proljeće je takvo. Kvari nam planirane aktivnosti i događanja i skupove i raspoloženje. Zato djeca uživaju bez opterećenja. Kako je samo slatko skakati po lokvicama, gledati u nebo dok pljušti, polizati kapljice s ograde samo mami za inat. 

Sjećam se definicije još iz osnovne škole: Voda je tekućina bez boje, mirisa i okusa. Ne znam baš... Tekućina zaista jest al koliko god bila prozirna voda nikako nije bez boje. Točnije je valjda da sadržava sve boje i sve njihove nijanse. Njen miris ne bi se trebao osjećati jer u slučaju da smrdi nije pitka. No izvorska voda ipak ima miris svježine i okus. Nježna je i mekana. Podatna. Bezopasna u svojoj mirnoći. Čarobna u igrama sa svjetlošću. Zavodljiva u svom toku i zaigrana u slapovima. Veličanstvena u kreacijama koje tvori. Nezaustavljivo snažna kad nabuja.  Tada zaobilazi svaku prepreku, ruši ono što joj je na putu i moćno pronalazi svoj tok usprkos čovjekovim planovima. Budi moja voda... i čuvaj je kao kap vode na dlanu!

Voda je srž svega, jer voda je sve i sve se u nju vraća. Ona je osnovni uzrok svemu postojećem. Tako je zapisao Tales iz Mileta (628. – 528. godine prije nove ere), grčki filozof kojega smatraju i najstarijim filozofom na evropskom tlu.

U Petrinji ima puno izvora. Mnogi od njih ne presušuju tijekom godine. I kad se ostvari novi projekt bit ćemo jedan od rijetkih gradova koji piju izvorsku vodu. Mnogi je piju tak i tak jer im nije teško otići do jednog od izvora i obnoviti zalihe za par dana. Zdravije je. Voda s izvora ima živu energiju. Voda je izvor života. Živa je. Prirodan element koji je ključan za naš život. Gotovo je u svemu što jedemo i pijemo. Pa i naš planet uglavnom je sačinjen od vode. Voda je iznad nas, oko nas, ispod nas i u nama.

Voda je pravo bogatstvo Petrinje. Svjedoče tomu i plave izviđačke uniforme: takvo je pravilo za porječane. Tamo gdje se Petrinjčica ulijeva u Kupu kupuli smo kuću. Kraj stare klaonice i vjerojatno buduće gradske knjižnice. Na šetnici kod drugog mosta skreneš i u Galeriju Žilić dođeš pogledati nova umjetnička djela. Naš akademski slikar  Davora Žilića prozivan je često kao slikar vode jer ju zna naslikati tako uvjerljivo. Iako on sam kaže da zapravo ne slika ni oblike i predmete ni boje već svjetlost. A kad se Voda i Svjetlost spoje nastaje čarolija prava:

"Gle, jedna duga u vodi se stvara

i sja i dršće u hiljadu šara." (Dobriša Cesarić: Slap)

https://davorzilicfineart.wordpress.com/2015/05/20/strolling-down-the-river/

Ne lomite mi bagrenje...

"Ne vridi, to je divje..." rekla bi moja nona kad bih ja sva entuzijastična donijela neko "svoje" otkriće doma "na uvid". Divlja smokva, crni kim, plod pasiflore ili marakuja, drača, muškatna kadulja... uvijek je bilo manje vrijedno od onog uzgojenog i kupovnog, podcijenjeno, bezvrijedno...

Za bagreme mnogi kažu da je to beskorisna biljka. Al takvo što ne postoji, so... 

Bagrem (Robinia pseudoacacia) je koristan jer zadržava tlo da ne erodira. Invazivno se širi stvarajući šume bagrema, akacije ili agacije. One u proljeće šireći opojan miris otkrivaju svoje cvjetne grozdove. Brda se prošaraju mekom bjelinom pa se čini kao da su se oblaci zapleli u te njegove trnovite krošnje. Poput tajne ljubavi sjedinjeno i neprohodno. I dok se trnjem prikiva za oblake a korijenjem steže zemlju pod sobom negdje na pola puta, ni na nebu ni na zemlji, neodlučno zavodi svojom zaglušnom mirišljavošću. Toliko opojno i intenzivno da izaziva glavobolju. Mami pčele koje mu tako i tako ne mogu odoljeti. Bagremov je med ljekovit i cijenjen a često se daje djeci jer je ukusan i sladak. Dugo ostaje u tekućem stanju i primamljivo je zlatne boje. Uz večernji čaj od kamilice i žličicu bagremovog meda snovi su ugodni i opušteni. 

Svi dijelovi su otrovni osim cvjetova. Od njih se radi sirup, suši se za  čaj, koristi u parfemskoj industriji, a pohan ili sirov ukusan je dodatak jelu. Nije to umišljena biljka. Raste tamo gdje je drugima ispod časti ne birajući posebno. Uz prašnjave ceste, zarasle šumarke, neplanirane  samostvorene šume. Simpatičan i nježan na prvi pogled no skriva bodlje posvuda. Poput nekog djeteta koje nezaštićeno i zapušteno odgaja samo sebe na ulici. Bagremi su stvorili svoju obranu. Otrovno za nepoznate a zdravo za one koji ga prihvaćaju i vole. Mnogi su tražili svoje utočište uz neke divlje šumarke, u sjeni bagrema oplakali nesretne mladenačke ljubavi, a bagrem ih je gledao iz prikrajka. Nisu bili svjesni tog pogleda tada no miris bagrema podsjeća na djetinjstvo, na šumarke. Sapleo se u naša sjećanja istim onim trnjem. Ti bagremi su dio nas. 

Ovi petrinjski bagremi čuvaju i mnogo mračnije tajne, ratne rane, sudbine i donedavno zaostale mine. I nakon što su šume bagrema prokrčene i očišćene bagrem ponovno niče nepobjediv. Budi uspomene, podsjeća. "Ne lomite mi bagrenje, bez njih će me vjetrovi otpuhati..." Đ. Balašević