DIVLJA HRANA

"Divlje ne volim manje od dobroga." H. D. Thoreau, Walden 

 Medvjeđi luk u loncu 

Divlje bilje raste samoniklo u divljini. Njegov dom je priroda. Čovjek je pripitomio neke biljne vrste, a onda ih je s vremenom iz obijesti i ludosti uništio do neupotrebljivosti. Tko želi jesti jabuku koja je prskana različitim otrovima i do 27 puta? Tko uživa u bezukusnom povrću koje je raznim križanjem ili pak uvjetima u kojima je raslo potpuno izgubilo okus kao i vitamine? Uvjeravamo se da guljenjem i ispiranjem u vodi vraćamo jestivost voću i povrću iz supermarketa. Onda kupujemo puno skuplje iste takve plodove vjerujući naljepnici BIO. A sumnjamo da nas možda varaju, da svi lažu i podvaljuju i da je sve skupa na kraju "mačak u vreći". Kako raste BIO potražnja smudrile su se čak i bakice na placu pa i one muljaju dok svojim drhtavim glasovima prodaju malu ali nepresušnu količinu povrća. Kome uopće vjerovati danas...

Tako se i naša grupica osviještenih ljubitelja zdrave hrane odlučila uzeti veću količinu voća od nekog velikog dobavljača iz Slovenije. Kako kod nas nema adekvatne ponude pokušali smo na drugačiji način. Nakon fb dogovora i pregovora, tablice cijena, određivanja količina i mijenjanja kuna u eure napokon smo odaslali narudžbu preko prijateljevog prijatelja. Svi entuzijastični jedva smo čekali da stigne prva pošiljka. Kako je ispalo bila je i prva i zadnja. Iako se radilo o bananama, narančama, limunima, tikvama i mrkvama više je izgledalo kao da krijumčarimo neke sumnjivu i zabranjenu robu. Dakle, prijateljica se dobrovoljno javila da preuzme pošiljku u Zagrebu. Bilo joj je usput. Malo se namučila dok je otkrila trgovinu u kojoj je čekala roba. Kad je na mob dobila tipa kojem je trebalo dati lovu ispalo je da nije u blizini pa mu je eure samo u koverti trebala gurnuti pod vrata. Bez računa i rasprave. Voće je bilo bez deklaracija već pomalo trulo i nagnječeno od transporta. Kud je bilo sumnjivog porijekla ni količina nije odgovarala. To se naravno otkrilo tek doma dok se vagalo i razvrstavalo prema narudžbi. Tako je naša prva veća BIO kupnja prošla prilično neslavno.

No, nismo se obeshrabrili i odlučili smo se za domaće OPG-ove i njihove bio i eko proizvode. Iako nitko od njih ne uzgaja banane i naranče kupujemo domaće i sezonsko. No, ni to nije baš jeftino pa smo svu energiju preusmjerili ove godine na vlastiti vrt. Kako je vrt velik tek koji kvadrat poslužit ćemo se nekim trikovima.

Trik br.1

Uzdignute gredice, hladno klijalište i mini plastenik dati će bolji i brži urod.

Trik br.2 

Konzumirat ćemo samo sezonsko jer je to prirodno, a tako su se hranili i naši stari.

Trik br.3

Više ćemo odlaziti u prirodu i brati divlju hranu koja je vrlo kvalitetan izvor svih vitamina, minerala, bjelančevina, ugljikohidrata i energije koja nam je potrebna.

Divlja hrana potpuno je besplatna. Jedini trud ulažemo oko branja i pripreme, a sve ostalo priroda je već odradila za nas. Puna vitamina i minerala i bez ijednog prskanja, zdrava, čeka da dođe na naš tanjur. Da ne bi bila dosadna svakih nekoliko dana Majka priroda mijenja i nadopunjuje svoju ponudu nudeći nam uvijek svježe i mlado bilje i plodove.Tako je nešto uvijek na akciji jer je trenutno u punoj snazi, a nakon toga  se više ne bere. Cijela sezona bogata je raznovrsnim biljnim delikatesama od prvog proljetnog buđenja do mrazeva i snijega. No i ona ima jedan, ali dosta velik nedostatak. Nijedna biljka nema nalijepljenu deklaraciju na sebi. Mi je moramo znati pronaći i prepoznati. Moramo znati kako je ubrati, pripremiti i zapravo napraviti od nje hranu. Taj smo dio nekako generalno zaboravili trudeći se desetljećima "igrati" protiv prirodnih zakona. 

Samoniklo jestivo divlje bilje ili divlja hrana može se podijeliti u nekoliko grupa: 

a) Povrtne biljke i salate - zeljasto bilje za blendanje, salate, variva i juhe; 

b) Krušne biljke - korijeni, lukovice i plodovi za razne kaše, piree i kruh;

c) Čajne biljke - sušene biljke za čaj i vitaminske napitke;

d) Začinsko bilje - začini i dodaci prehrani koji pospješuju okus jelu; 

a dodala bih još i 

d) Sjemenke čime bilje završava svoj ciklus, a koje su ujedno i cilj cijelog vegetativnog ciklusa, a u sirovoj prehrani izvor su minerala, proteina i masnoća.

Divlje nam je bilje možda zbog našeg neznanja nedostupno iako se nudi besplatno na svakom proplanku, nasipu, dvorištu ili šumi. A ono "dobro" tj, uzgojeno bilje dostupno je cijele godine bez obzira na sezonu no nije besplatno i sve je manje zdravo, sve je manje hrana. Zato divlje ne volimo manje,

nego više...