Drvo Života ili Majka Zemlja

"Preporodom ljudskog duha ljudski rod naviknut će se da duboko poštuje i skrbi za sav život koji izrasta iz Zemlje." Victor Schauberger

Nekad se ljutimo na vrijeme. Zapravo, dosta često nam prognoza ni vrijeme nisu po volji. Ljeti je prevruće i sparno, pa nešto puše, opet ta kiša, kako se sve poremetilo da sad pada snijeg i tako... Ne stignemo uživati u trenutku. Trebali bismo se ugledati u djecu koja se za čas prilagode. I da usred ljeta zakrka metar snježine oni bi se ozarili od sreće i istrčali radit snjegovića ili malo lizat' snježne pahuljice. Mi odrasli sve moramo znati i planirati. Nema puno prostora za improvizacije. Ne želimo se pokoravati nikome a osobito ne prirodi. Nju smo kao davno pobijedili kad smo odustali od nje. Otkinuli se. Kao dovoljno smo pametni i sami. Zašto bismo jeli maslačak ili brinuli jesmo li zaista ubrali medvjeđi luk ili mrazovac kad možemo komotno i usred zime kupiti tikvice, razne salate i povrće u trgovini? Skroz lijepo izgleda a ni cipele ne zablatimo. Samo je malo plastično al' uz nešto kulinarskih tehnika nije problem napraviti ukusan ručak. Istina, sva ta gnjavaža s prirodom za malo zelenja! Onda se ona još i kao nešto zainati pa nam snijegom prekrije dugo očekivane biljčice. I natjera nas da još malo čeznemo za proljećem. Tek da se podsjetimo tko je zapravo gazda. I koga treba poštivati.

Nije prirodno čovjeku da ide kontra prirode. Da ju ignorira i pravi se pametan. Da jede gumasto povrće začinjeno pesticidima izvan sezone. Ne trebaju  nam zapravo velike količine hrane ako je ona zdrava i puna vitamina. Nezagađena i divlja. Iskonska. Baš ona koja nam je zapravo potrebna. Kao što majka koja zna što je najbolje i najzdravije za njeno dijete. I priroda zna.

Zaista uživam u tim sitnim radostima. Volim i malo blata na gojzericama i crvene dječje nosiće. Volim prostrane livade i tajanstvene puteljke. Idući njima otkrivamo svoje skrivene mikrokozmose. Utočišta. Naučimo slušati tišinu i osluškivati vlastite korake. Divimo se umjesto da se ljutimo. Opuštamo umjesto da se brinemo. Zastanemo umjesto da se vječno žurimo. Dišemo. Hrani nas sunce i izvorska voda. Nekad je potrebno malo da bismo postigli više. A kad naučimo gledati i tražiti vidjet ćemo i pravo izobilje hrane. Važno je povezati se.

Povezujući se s našom iskonskom majkom - Majkom Prirodom doživjet ćemo i samog sebe. Otkriti sebe. Tako nas neki zabačeni šumarak liječi od svih bolesti modernog doba. Dendroterapija. Drveće nas iscjeljuje sitnim česticama - fitoncidima koje ispušta da bi zaštitilo sebe. Kao zračni antibiotik. Nekoliko udaha dostatna je doza za nekoliko mjeseci zdravlja. 

Povezivanje s trosjedom ne vodi nikud iako je i on svojedobno bio možda i pravo živo drvo. 

EYWA: Eywa se teško može nazvati bogom u kakvog vjeruje većina stanovnika plave planete. Kada bi se već moralo porediti Eywu sa nečim što poznajemo na našoj planeti, to bi vjerovatno bila sama majka Zemlja. Na'viji se ne klanjaju niti obožavaju Eywu, prije bi se moglo reći da se radi o poštovanju i zahvalnosti na životu kojeg ovo božanstvo čuva.

Zeleni kašasti sok

Moj se predivni multipraktik Kenwoodić nakon više mjesec dana izbivanja vratio kući. Zauzeo je svoje mjesto na radnoj ploči koje ga je nestrpljivo čekalo. Poziv iz servisa bila je definitivno vijest dana. Stvarno nam je falio i sad mi je teško zamisliti kako smo do prije dvije godine živjeli bez njega. 

Svi koji ujutro blendamo jednostavno smo jakoooo zanimljivi onima koji jedu "klasičan" doručak ili pak ne jedu nego samo započinju dan kavom. Tako se znatiželjno zaviruju u naše šalice i bočice, a uz to nam na sve moguće načine pokušavaju zgaditi naš vlastiti doručak. Najviše ih smeta boja. Zelene nijanse nespojive su im s pojmom doručka. Tako nastaju kreativne i skoro pa i šaljive dosjetke. Sok od cijeđene žabe. A da se doručak još i pije to je tek nenormalno jer onda to nije jelo. Svašta. Izmišljamo gluposti i time vrijeđamo tradiciju. Shvaćaju to kao osobni napad na svoje postojanje. Pa nastaju novi komentari: Ti ćeš sigurno umrijet zdravije od mene! Super, jel da? Mislim, divan je to osjećaj kad ti netko umjesto "Dobar tek" kaže da ćeš umrijeti. Bljak, mislim sigurno je bljak jel smeđezeleno ne može bit doli bljak. To je okus te boje kad bi same boje imale okus naravno. Stvarno se ponekad osjećamo kao neka ugrožena etnička manjina kada nas skupa s bočicom ili termosicom odmjere još na vratima. Kelj isto šiba loša reputacija, pa kao sastojak u zelenom kašastom soku ne pomaže popularizirati zeleni napitak. Kopriva, onako svježa, izblendana s jabukom i bananom vrlo je ukusna no nekako svi misle da će im ispikati i ožariti cijelo grlo. Blitva, špinat, salata ili koje drugo bilje nažalost je zeleno i mnogima odbojno pa to ne propuštaju naglasiti. Fuj! A zeleno je upravo srž i poanta blendanja. Nekako se tako dogodilo da smo povodeći se ugodom zabrazdili negdje u marketinškim klopkama. U hrani koja nije hrana. U raznim bojilima i aditivima, pojačivačima okusa ne bi li zavarali svoj organizam i podvalili mu. Igramo protiv sebe. I gubimo. Konstantno. Udaljili smo se od prirode i od zdravlja. 

Live and let live... 40_razloga_zasto_piti_zeleni_sok-883/20

Zeleno je za mene divna boja. Već sam pisala o tome. Zeleni kašasti sokovi u naš su se život uvukli zadnjih nekoliko mjeseci i za sad se čvrsto drže kao apsolutni pobjednici u utrci za najbolji doručak. Čine nam toliko toga dobroga da ih se nikad ne želim odreći. V.Boutenko--Zeleno_za_zdravlje.pdf

Vrlo se lako i brzo pripremaju. Sastojci su dostupni a varijante nebrojene. Osim par ključnih pravila oko izbora i kombiniranja između voća-zelenja-povrća zaista možete biti kreativni i pronaći svoje omiljene kombinacije. pravila_za_konzumiranje_voca-734/32

Odlučila sam pobijediti neke navike i poboljšati zdravlje moje obitelji. Želimo biti vitalni i mladi. Želimo se osjećati dobro u svom tijelu. Razbistriti misli i proširiti poglede na svijet. Želimo sačuvati svoju djecu od bolesti modernog društva. 

Podijelite s nama svoja iskustva i svoje najfinije recepte za zelene kašaste sokove. Odlučite i ubacite u blender svoje nijanse zelene. 

Moje najdraže zelenje je divlje. Probajte sami ubrati svoju divlju hranu i prijavite se na Šetnju kroz divlju hranu. Dodirnite zdravlje. Vaš Perun - dodir prirode

DIVLJA HRANA

"Divlje ne volim manje od dobroga." H. D. Thoreau, Walden 

 Medvjeđi luk u loncu 

Divlje bilje raste samoniklo u divljini. Njegov dom je priroda. Čovjek je pripitomio neke biljne vrste, a onda ih je s vremenom iz obijesti i ludosti uništio do neupotrebljivosti. Tko želi jesti jabuku koja je prskana različitim otrovima i do 27 puta? Tko uživa u bezukusnom povrću koje je raznim križanjem ili pak uvjetima u kojima je raslo potpuno izgubilo okus kao i vitamine? Uvjeravamo se da guljenjem i ispiranjem u vodi vraćamo jestivost voću i povrću iz supermarketa. Onda kupujemo puno skuplje iste takve plodove vjerujući naljepnici BIO. A sumnjamo da nas možda varaju, da svi lažu i podvaljuju i da je sve skupa na kraju "mačak u vreći". Kako raste BIO potražnja smudrile su se čak i bakice na placu pa i one muljaju dok svojim drhtavim glasovima prodaju malu ali nepresušnu količinu povrća. Kome uopće vjerovati danas...

Tako se i naša grupica osviještenih ljubitelja zdrave hrane odlučila uzeti veću količinu voća od nekog velikog dobavljača iz Slovenije. Kako kod nas nema adekvatne ponude pokušali smo na drugačiji način. Nakon fb dogovora i pregovora, tablice cijena, određivanja količina i mijenjanja kuna u eure napokon smo odaslali narudžbu preko prijateljevog prijatelja. Svi entuzijastični jedva smo čekali da stigne prva pošiljka. Kako je ispalo bila je i prva i zadnja. Iako se radilo o bananama, narančama, limunima, tikvama i mrkvama više je izgledalo kao da krijumčarimo neke sumnjivu i zabranjenu robu. Dakle, prijateljica se dobrovoljno javila da preuzme pošiljku u Zagrebu. Bilo joj je usput. Malo se namučila dok je otkrila trgovinu u kojoj je čekala roba. Kad je na mob dobila tipa kojem je trebalo dati lovu ispalo je da nije u blizini pa mu je eure samo u koverti trebala gurnuti pod vrata. Bez računa i rasprave. Voće je bilo bez deklaracija već pomalo trulo i nagnječeno od transporta. Kud je bilo sumnjivog porijekla ni količina nije odgovarala. To se naravno otkrilo tek doma dok se vagalo i razvrstavalo prema narudžbi. Tako je naša prva veća BIO kupnja prošla prilično neslavno.

No, nismo se obeshrabrili i odlučili smo se za domaće OPG-ove i njihove bio i eko proizvode. Iako nitko od njih ne uzgaja banane i naranče kupujemo domaće i sezonsko. No, ni to nije baš jeftino pa smo svu energiju preusmjerili ove godine na vlastiti vrt. Kako je vrt velik tek koji kvadrat poslužit ćemo se nekim trikovima.

Trik br.1

Uzdignute gredice, hladno klijalište i mini plastenik dati će bolji i brži urod.

Trik br.2 

Konzumirat ćemo samo sezonsko jer je to prirodno, a tako su se hranili i naši stari.

Trik br.3

Više ćemo odlaziti u prirodu i brati divlju hranu koja je vrlo kvalitetan izvor svih vitamina, minerala, bjelančevina, ugljikohidrata i energije koja nam je potrebna.

Divlja hrana potpuno je besplatna. Jedini trud ulažemo oko branja i pripreme, a sve ostalo priroda je već odradila za nas. Puna vitamina i minerala i bez ijednog prskanja, zdrava, čeka da dođe na naš tanjur. Da ne bi bila dosadna svakih nekoliko dana Majka priroda mijenja i nadopunjuje svoju ponudu nudeći nam uvijek svježe i mlado bilje i plodove.Tako je nešto uvijek na akciji jer je trenutno u punoj snazi, a nakon toga  se više ne bere. Cijela sezona bogata je raznovrsnim biljnim delikatesama od prvog proljetnog buđenja do mrazeva i snijega. No i ona ima jedan, ali dosta velik nedostatak. Nijedna biljka nema nalijepljenu deklaraciju na sebi. Mi je moramo znati pronaći i prepoznati. Moramo znati kako je ubrati, pripremiti i zapravo napraviti od nje hranu. Taj smo dio nekako generalno zaboravili trudeći se desetljećima "igrati" protiv prirodnih zakona. 

Samoniklo jestivo divlje bilje ili divlja hrana može se podijeliti u nekoliko grupa: 

a) Povrtne biljke i salate - zeljasto bilje za blendanje, salate, variva i juhe; 

b) Krušne biljke - korijeni, lukovice i plodovi za razne kaše, piree i kruh;

c) Čajne biljke - sušene biljke za čaj i vitaminske napitke;

d) Začinsko bilje - začini i dodaci prehrani koji pospješuju okus jelu; 

a dodala bih još i 

d) Sjemenke čime bilje završava svoj ciklus, a koje su ujedno i cilj cijelog vegetativnog ciklusa, a u sirovoj prehrani izvor su minerala, proteina i masnoća.

Divlje nam je bilje možda zbog našeg neznanja nedostupno iako se nudi besplatno na svakom proplanku, nasipu, dvorištu ili šumi. A ono "dobro" tj, uzgojeno bilje dostupno je cijele godine bez obzira na sezonu no nije besplatno i sve je manje zdravo, sve je manje hrana. Zato divlje ne volimo manje,

nego više...