Hrana - naš dodir zdravlja

"Neka hrana bude tvoj lijek i neka lijek tvoj bude hrana tvoja", navodno je rekao Hipokrat, najpoznatiji grčki antički liječnik. Naoko jednostavna izreka sadrži u sebi mudrost koja jako sažeto objašnjava kako ispraviti sve naše zablude oko pojma hrane i onog što nam treba. Evo kako smo mi došli do trenutka kada smo, nadam se, u potpunosti shvatili tu izreku. 

Kao rezultat raznih radionica ljekovitog bilja i čestog razglabanja o zdravlju prijatelji i poznanici obraćali su nam se za savjet. Zanimalo ih je kako koristiti ljekovito bilje kako bi riješili svoje zdravstvene probleme, koje bilje je za što i kako uopće ostati zdrav. I tako spontano dogodilo se to da smo pokušali i sami doći do odgovora na ta pitanja. 

Pomislim, zar moramo ići putem naših roditelja, djedova, baka? Treba li mi dijabetes, problemi sa srcem, povišeni kolesterol, zakrčenost krvožilnog sustava, prekomjerna težina, svakodnevna žgaravica... moram li se stalno osjećati loše? S godinama te stvari postaju svakodnevica s kojom se izgleda svi pomire, a ja to nekako ne želim. Ne pomaže uvijek stolisnik kad mi je muka, nekad niti majčina dušica nije dovoljna kad naleti neka viroza, masne naslage izvana i iznutra ne mogu se baš regulirati čajevima i aktivnošću. Imam osjećaj da stalno ispravljam posljedice nekih loših odluka. 

Sok od svježe cikle i jabuke

Volim hranu. Mislim da je to normalno i poželjno. Ipak, zbog neke hrane vrlo brzo požalim. Oduvijek obožavam griz. Ipak poslije njega mi probava poludi. Pojedem ćevape i poslije toga satima osjećam mučninu. Pojedem "klasični" ručak s komadinom mesa, krumpira i nakon toga me obuzme osjećaj malaksalosti, umora, nemoći. Mama je radila vrhunsko dizano tijesto, a gibanice ili buhtle bile su nevjerojatno ukusne. Ipak, računao sam dok ih jedem da ću nakon njih morati rješavati problem žgaravice koje se svaki put u rekordnom roku pojavljivala. Volim kolače. Ipak od puno slatkog ne mogu reći da se baš dobro osjećam. Izgleda da većina čak i vitkih ljudi ima probleme sa salom na raznim mjestima koje tijelu daju neobičan ne baš privlačan i zdrav izgled, a unutarnji organi su u poprilično lošem stanju. To se sve očituje i na koži, kosi, noktima i općem izgledu osobe.

Od siline hrane koju danas ljudi svakodnevno konzumiraju koliko toga bi se moglo nazvati hranom u tom smisli. Nekako se čini da znamo napuniti želudac, a ne znamo nahraniti tijelo. Izobilje jeftine hrane omogućilo je svima pune želuce, ali po cijenu zdravlja. Zašto svako uživanje u hrani mora dovesti do nekog problema ili tegobe. Sigurno postoji još nešto što mi nitko nikad nije rekao. Morao sam saznati što je to. Vjerujem da još dugo mogu biti relativno mlad i zdrav. I ne dam se razuvjeriti. Ipak, kako godine dolaze osjećam da je pravi trenutak nešto poduzeti, zbog sebe, ali iz zbog svoje djece. 

Za pravi odgovor morao sam se vratiti osnovama. Što je čovjek uopće, što nam je prirodno na jelovniku? Treba li nam hrana biti nešto što puni želudac ili je hrana ono što nam hrani tijelo. Što nam je uopće potrebno?

Iako nas stalno uvjeravaju da smo svejedi, da nam je meso neophodno, da je osnova svega kruh i mlijeko, sve je jasnije da smo žrtve reklamnih kampanja punih laži i marketinških trikova. Izgleda da ljudi danas za razliku od prije samo koje desetljeće jedu prevelike količine rafinirane i polugotove hrane pune praznih kalorija. A o ovisnosti o mesu da i ne pričam. Danas je većini ljudi nemoguće zamisliti i jedan obrok bez mesa. Salame, šunka, špek, pašteta, hrenovke... Čak sam se s jednim prijateljem zakačio oko bezmesnog graha. Njemu je to bilo nepojmljivo. On to nije htio niti probati i ismijavao je to koliko je više mogao. Ipak, do nedavno, meso se jelo vrlo rijetko, možda jednom do dva puta u tjednu, a i tad je bilo iz domaćeg uzgoja, čisto od hormona, antibiotika i konzervansa. Možda se u neke obroke meso dodavalo u manjoj mjeri skoro kao začin, ali rijetko je dominiralo kako je danas slučaj. Danas je nažalost situacija potpuno drugačija. Pogledajte samo ljude oko nas. Pretilost, srčane bolesti, rak, dijabetes, ljudi koji izgledaju napuhnuto, bolesno... Do prije stotinjak godina te bolesti nisu skoro niti postojale, a danas su ubojice broj jedan u svijetu. Na kraju krajeva najbolji primjer prave ishrane, kako ju je opisao Hiporat, su živući ljudi koji su zdravi i izgledaju dobro i puni su energije. 

Ispada da niti po konstituciji tijela, niti po unutarnjim organima i njihovim karakteristikama nismo mesojedi, a niti tipični biljojedi. Naše ruke su prilagođene berbi voća i povrća, plodova prirode. Naše oko ima, za razliku od mesojeda, mogućnost vidjeti velik raspon spektra boja kako bi razlikovalo zrelo od nezrelog voća i otrovno od jestivog. Treba iz toga izvući pouku.

Upoznao sam neke ljude koji se pretežito hrane voćem i povrćem, ne jedu meso niti išta životinjskog porijekla, poput jaja ili kravljeg mlijeka. Ne jedu šećer, bijelo brašno i sol. I zamislite čuda, izgledaju super i osjećaju se izvrsno. Sad svi pomisle: Ali što onda jedu? Da. Stvarno smo zaboravili što je čovjeku primjereno jesti. Znate li koliko je bogatstvo hrane koja vam čini dobro, koja je izuzetno zdrava za tijelo, koja vam ne izaziva osjećaj mučnine i slabosti, koja vam da nevjerojatnu snagu i otpornost prema bolestima? Ja sam se iznenadio. 

Isprobali smo to na sebi. Iznenadio sam se koliko su promjene brze i koliko se možeš dobro osjećati. Ipak jedno nisam očekivao, a to je da sam stalno sit i nema više osjećaja stalne gladi i iščekivanja slijedećeg obroka. Pitao sam poznanika kako to da sada više nisam tako često gladan, on mi je samo rekao da je to normalno jer mi je sada tijelo nahranjeno. I stvarno javio se novi predivan osjećaj snage, sitosti, a istodobno neopterećenog želuca koji vrlo brzo razgradi sve što treba i ostaje ugodno prazan. Nema težine u želucu. Crijeva rade učinkovito. Svaka stanica u tijelu dobiva sve što joj treba. Salo se topi sa svih strana, a trbuh je ravan kao nikad prije. Nema osjećaja slabosti i pospanosti. Očisti se koža, kosa je gušća i brže raste kao i nokti koji su ujedno vrlo čvrsti i zdravi. Opća otpornost organizma na bolesti vrlo brzo poraste i ako taj način prehrane kombinirate s odgovarajućom rekreativnom sportskom aktivnošću poput trčanja, vožnje bicikla, plivanja, planinarenja.. rezultati su nevjerojatni. 

Odlučite se biti najbolja verzija sebe. Odbacite sve što vam čini loše, a u sebe unosite samo hranu i piće koje vam čini dobro. Prihvatite činjenicu da se hranom može nazivati samo ono što vaše tijelo hrani. Sve što tijelu čini štetu nije hrana ma koliko ukusna bila našim okusnim pupoljcima. Vrlo brzo saznat ćete koliko ste predivne, prave hrane izostavljali sa svog jelovnika samo zbog stereotipa, navika i neznanja. Nisam za to da se rade umjetni sirevi ili vege hamburgeri. Mislim da hrana treba biti upravo ono što je. Jedite jabuke, naranče, kelj ili mrkvu i radite od njih obroke, ali molim vas nemojte takve predivne plodove prirode pretvarati u loše imitacije nečega lošeg. Zašarenite svoj jelovnik i okrenite se ekološki čistoj po mogućnosti sirovoj hrani punoj voća, povrća, orašastih plodova, sjemenki i cjelovitih žitarica. 

P.S.

Evo malo korisnih linkova i videa:

Sirova hrana.hr
http://sirovahrana.hr/

Vegan.hr - vodič za početnike
http://www.vegan.hr/vodiczapocetnike.aspx

Izvrsna inspirativna FullyRawKristina

Predavanje koje će vam promijeniti pogled na mlijeko: Nevjerojatna priča o mlijeku, Walter Veith

Video - Sirova biljna hrana

Sve o Ishrani Sirovom hranom - Emisija Na rubu Znanosti