Danas sam stvarno ljuta, ljuta ko´... HREN!

 

Koliko se god trudila stvari nekad idu nekim svojim tokom, nizbrdo. Postolar mi je danas hladno objasnio kako se moje gojzerice raspadaju i da im jednostavno nema pomoći. Može on to pokušat zalijepit al neće dugo trajat. "Mislim, ako vama nije puno dat 100 kuna za još jedno nošenje onda ću probat zalijepit..."  Uzdahnula sam i dala mu predujam. Nekako mi je prerano da se oprostim od njih. Vežemo se za stvari. Oni su nam podsjetnik na sretne trenutke. A ne volim takve crnjake od prognoza i radije sam blesavo naivna. Cvrkućem i planiram makar su za subotu prognozirali snijeg... Trudim se ne gledati vijesti jer se svode na crnu kroniku. Ustvari, gotovo uopće i ne gledamo TV al netko me već podsjeti što sam propustila dok sam lebdjela na svom sretnom oblaku. Iako to nerado priznajem i moj se štit nekad dotraje: od stresa, od svakodnevnih 100 i više km vožnje, od djece, od obavijesti u poštanskom sandučiću i od pogleda ispod ružičastih naočala općenito. Padnem na zemlju i suočim se s realnošću i budem stvarno ljuta, ljuta ko´... hren i to na sve.

HREN (ljuti hren, ren) stvarno je ljuta biljka. Možda je i on tako ljut jer raste uz put pa vidi previše toga. Možda su mu živci tanki kad ga netko riba pa žari svojom ljutinom. Ako niste probali ribati hren propuštate jedno intenzivno iskustvo za sinuse. Čak bi se moglo dogoditi da se i dobro isplačete i ostanete bez daha od prodorne žestine.  Al kad si stvarno ljut i svjestan da bi se trebao skulirat i malo ohladit, opustit i da nisu stvarno svi živi krivi jer nije tvoj dan, ipak te ljutina ne pušta lako. Jednostavno te vuče da još jednom udahneš pa makar se onesvijestio. Mi smo se odvikli intenzivnih i čistih okusa. Ima nešto anđeosko čisto u toj bjelini njegovih cvjetova i korijena. Smekšali smo se previše pa radije biramo slatko a možda nema ništa loše da s vremena na vrijeme malo zaljutimo stvari i razbijemo monotoniju. Osim vitamina C ova biljka korisna je kod kašlja, upornih bakterija, čišćenje mjehura i mokraćnih kanala, djeluje na žuć i jetru, cirkulaciju kože, digestiv je i diuretik. Ima toga još pa guglajte ako vas zanima. No, meni je i ovo dovoljno da ga stavim na dnevni meni sada kada mu je sezona. 

Za početak naribajte malo divljeg hrena u svoju salatu i bit će to sasvim nova salata! Iskopajte korijen hrena i napravite odličan zimski lijek za prehladu i gripu, jačanje, bronhitis i pročišćavanje pluća: 

SIRUP OD HRENA: 

- ribani svježi korijen hrena (sva srednje velika korijena)

- med (pola kile), propolis (jedna čajna žličica ili oko 30kapi)  i zdrobljeno sjeme anisa (jušna žlica)

SALATA OD CIKLE I HRENA

- naribajte sirovu oguljenu ciklu (još bolje ako imate neka fensišmensi pomagala kao npr. spiralizator)

- može i korijen celera, mrkve ili nekog drugog korjenastog povrća poput čičoke ili jama i sve to prelijte umakom od hrena (naribani korijen hrena pomiješan s uljem, vrhnjem, malo soli i tako izblendan u rijetku kremu) Ova salata ne samo da vam pomaže kod disanja punim plućima nego vas hrani vitaminima i mineralima izravno iz Zemlje. Idaelana je za slabokrvnost, nevoljkost i ravnodušnost. 

"Gruba je pogreška misliti da ste okusili borovnice ako ih niste nikada brali. " 

(Walden, H. D. Thoreau)

Nema rane koju gavez neće izliječiti.

Nema rane koju gavez neće izliječiti. Svaki će travar jamčiti za ovu tvrdnju a i svi oni koji su se uzdali u moći ove biljke.

Kaže mi moj kolega jedan dan: Čovječe, dobro da se nisi rodila prije dvjesto godina jer bi te sigurno spalili. On se uvijek šali pa ga i ne ne shvaćam ozbiljno al da... u ovome nije pogriješio. Bilje i biljni pripravci kao i hrana "iz šume" moja su strast već neko vrijeme. Nešto kao u stilu otkrivanje tople vode tj. ono što mnogi znaju već stoljećima ja samo počela otkrivati prije nekih 6 godina. Iako mi se stalno čini da grebem po površini osjetim ponekad da sam zagrebla i dublje od toga. Točnije, ovaj sam put kopkala po nasipu vadeći crni korijen - gavez ili volovski jezik ili konjski rep. Ima baš savršen naziv za vještičji kotao zar ne? Pa, iako zvuči ludo zamislite da netko kuha i uz to potiho nabraja sastojke kako ne bi zeznuo recept: u zagrijanu svježu svinjsku mast naribati 6 crnih konjskih repova ili volovskih jezika te kuhati dok ne počne cvrčati. Ostaviti preko noći pa ponovno na vatru dok se ne otopi. Po želji dodati malo bogorodičine trave, vučji zub ili žabnjaka. Za one koji ne barataju previše narodnim nazivima biljaka ovo bi bio dobar scenarij za čarobiranje. Mnoge se biljke u narodu zovu baš prema životinjama i povezuju se s njima na razne načine. Priroda je sva u sinergiji i harmoniji. I ništa, baš ništa, nije zasebno ni odvojivo do nje uključujući i čovjeka. Ma koliko se on trudio ubiti, objesiti ili spaliti sva znanja o travarstvu i prirodnom liječenju travama  ona su se ipak  nekako uspjela sačuvati i prenijeti na generacije koje dolaze. Možda zato što su tako važna i jedina koja daruju izlječenje. A kako povijest pišu pobjednici mnogi svjedoče kako im je ova ili ona biljka, pripravak, mast, oblog ili čaj pomogao kada je sve drugo zakazalo.

Gavez ima iscjeliteljsku moć. Može spojiti potrgano i pokrpati ranjeno, izbrisati tragove bolesti i učiniti da bol prestane. Hematomi, udarci, nagnječenja, rane, čorevi, kvrge i otekline, prijelomi i neuralgije, kostobolje i stare rane njegova su specijalnost. Tinkture i masti, melemi u kombinaciji s gospinom travom, arnikom ili nevenom blagotvoro i čudotvorno će djelovati na ove probleme. Za liječenje želuca i crijeva, opeklina, artritisa... popis je dosta dugačak, a možete ga i sami istražiti.

Mast se radi tako da se u čistu svinjsku mast nareže očišćeni korijen gaveza i to tako brzo da ne oksidira te se zagrije na vatri, pusti preko noći da odstoji i zatim se procijedi i zagrije te doda nešto voska i spremi u manje posude. Dobro ga je držati na hladnom no vosak će ga čuvati od kvarenja i na sobnoj temperaturi. 

Melem sam radila od kantariona tj. ulja gospine trave koje sam zagrijala i dodala narezani gavez te pustila dan, dva da odstoji a potom procijedila i ponovno zagrijala te dodala vosak. Za mene je to i melem za dušu jer volim sačuvati ono što nam priroda daje. Korijen gaveza vadi se u jesen i ako ti zatreba po zimi možeš samo slegnuti ramenima jer tad je "prošla baba s kolačima". Treba ga napraviti sad. Tajne bilja kriju se sve više u korijenu kad sunce oslabi, a zemlja otvrdne od prvih mrazeva. 

Iskustva govore bolje od riječi: Mast od gaveza prije nekoliko godina izliječila je u samo nekoliko mazanja ozljedu i probadajuću bol u koljenu koja se zavukla duže od potrebnog, a koja se liječila kremama i gelovima iz ljekarne.

Bolio me palac u zglobu prije nekog vremena jer sam ga nekako povrijedila dok sam nosila cjepanicu no čim sam ga namazala bol je gotovo prestala, a do jutra potpuno nestala. Bilo mi je to prilično važno jer kao učitelj glazbe dobar dio vremena provodim svirajući pa mi je pokretljivost zglobova bitna. 

Od gaveza smo radili još i tinkturu u domaćoj rakiji. Osobito me vesele variva u kojima je svježi list gaveza ili salata ili pohani listovi pripremljeni u tavi negdje na kampiranju na logorskoj vatri. Ona fina dlakavost pokupi taman savršenu količinu smjese za pohanje ili tempuru. 

Uživajte u ovoj biljci i moći koje nam daje ili makar odmorite oči na njenim zelenim listovima i maštajte u nijansama ljubičaste dok pogledom prelazite po njenim cvjetovima koji se  klate poput poput zvona na povjetarcu u proljeće.  

Tinkture ili totalni witchcraft

Šumske skitnje ili Alisa u zemlji čudesa :-)

Vilinske gljivice

Hoćemo li se smanjiti ili nestati pojedemo li komadić neke gljive? Kako odabrati pravu? Neke izgledaju tako primamljivo prekrasnih crvenih i narančastih boja ili su pak bijele, sive ili zelenkaste sa točkicama ili bez, a neke su crne poput groba, a i izgledaju nekako mrtvački... Po otpalom lišću rasulo se nepregledno more raznih gljiva, a sve jedna zanimljivija od druge. Obrasle su šumu pa djeluje nekako začarano. Prekrile su panjeve i porazbacano trulo granje posvuda. 

Kad zađem u jesensku šumu uvijek se osjećam kao Alisa u zemlji čudesa. Kao da me netko smanjio i postajem tek gost u njenom carstvu. Omamljena velikom količinom plodova moje oči ne prestaju tražiti po šumskom tlu. Čučim i kupim u košaru, a ono kesteni sve jedan krupniji od drugog kao da ih je netko rasuo poput mamca do vještičje kolibe. A ja samo berem i ne obraćam pažnju na ostalo. Skupljajući žir, toliko gladak i velik da mu je ispala kapica, ne lovi me strah od divljih svinja iako je svuda oko mene prerovana zemlja i nekoliko blatnih kupelji koje su očito one izrovale i to po svemu sudeći nedavno. A tek one mrke trubače što se vješto skrivaju u kombinaciji zemlje i mokrog lišća i uz granje! Izluđuju me. Rekla bih da i razgovaram sama sa sobom rješavajući labirint njihova postojanja. Treći korijen iz njihovih spora i hifa želeći dokučiti i shvatiti jesu li uopće tu ili mi samo ne dopuštaju da ih vidim. Kad se oči naviknu same se pojave i uskaču vješto u moju košaru a ja sretna već mislim što ću s njima u kuhinji.  I tako nas ta Šumska čarolija uvlači u sebe da zaboravimo kojim smo putem zašli u šumu i kuda dalje... A kad utihnu koraci i kad osluhnete vlastito disanje postanete svjesni i Šume. Naravno, ona je već davno svjesna Vas. Čula je Vaše namjere, kad ste ugazili onu prvu mahovinu, proširio se šumom glas da ste ušli. Prate vas oči koje ne vidite. Dozivaju vas glasovi koje ne razumijete. Ali ih osjećate... što ste dulje tamo osjećaj je snažniji. 

“Možete li mi reći, molim vas, kojim putem da krenem odavde?”

“To dobrim dijelom ovisi o tome kamo želiš stići”, reče Mačka.
“Nije me briga kamo”, reče Alisa.
“Onda nije bitno kojim putem ideš”, reče Mačka.
"Samo da NEGDJE stignem", doda Alisa kao objašnjenje.
"Oh, sigurno ćeš stići", reče Mačka, "samo ako dugo hodaš." (Alisa u zemlji čudesa)

Nismo dugo hodali jer naša Banovina ima pravo bogatsvo šuma. Neke su prohodne i išarane planinarskim i lovačkim stazama. Neke su pomalo divlje i uz povremene staze nailazimo samo na tragove divljih životinja koje su utabale svoje puteve. Neke su mračnije od drugih. Neke skrivaju tajne i ulaze u tajne svjetove... 

Baš kad pomislite da ste nadmoćni u znanju Priroda vam se nasmije u lice. Pokušajte samo doći u šumu po zadatku, npr. odlučili ste nabrati šipak. Naravno da šipku ni traga ni glasa toga dana. Onda naberete koprivu. Ili, baš ste pripremili košaricu i nož za gljive i to vrganje, sunčanice i crne trubače, a jedine na koje vi nailazite su naravno nejestive, otrovne ili smrtonosne. Pa onda umjesto da berete fotografirate svoju novu foto zbirku muhara, pupavki, šarenih gnojištarki, sumporača... Uglavnom, dobro je imati plan iako ga ponekad morate malo izmijeniti putem. Priroda vodi glavnu riječ i to vam povremeno daje do znanja. Mudar je onaj tko poštuje njene zakone.

"Mi smo svi ovdje ludi ali svatko na svoj način i rijetki žive svoju ludost... "(Alisa u zemlji čudesa)

Šireći svoje vidike i pomičući granice možda smo zarobljeni u svojoj ludosti. Možda ne možemo drugačije. Možda se jedino tako, živeći svoju ludost, osjećamo "normalnima"... a možda se i vi osjećate tako?