nedjelja, 12. studenoga 2017.

Bočice iz vještičjeg ormara


Tinktura od ( s lijeva na desno): gavez korijen, gavez korijen još jedan, tinktura od kestena, od korijena koprive i od limunske trave.

Malo je vještice u svakoj od nas. Ako zavirite u moj bijeli ormar možete pronaći razne pripravke. Bočice s raznobojnim tekućinama u koje sam pohranila svu energiju prirode kroz godinu kako bih njenu moć koristila kao svog saveznika pri kuhanju i liječenju. Nekad otvorim taj ormar bez neke posebne potrebe samo kako bih uživala u mirisima raznih ljekovitih čajeva, pogledala divne sušene vrganje i bočice sa sušenim crnim trubačama, protresla malo tinkture od kestena, koprive ili gaveza, presložila sjemenke i macerate gospine trave, smilja i nevena, protrljala grumen smrekine smole ili prebrojala koliko mi je još ostalo teglica s melemima, te imam li dovoljno sirupa od majčine dušice i smreke. Ima tu naravno i raznih slatkih džemova i marmelada, teglica sa šalšom, pesta od medvjeđeg luka, ukiseljenih trnina i raznih drugih delicija koje sam naučila raditi i upotrebljavati. Moj bijeli ormar pun je bijele magije. 

Jedina ljekarna koja vam je potrebna
Jutros sam na nasipu kopala korijenje. Jesen je vrijeme kada se snaga prirode pohranjuje u Zemlju. Biljka sprema svoju energiju u korijen kako bi dočekala proljeće i novi početak života. Najviše sam izvadila crnog korijena - gaveza ili volovskog jezika ili konjskog repa. Ima baš savršen naziv za vještičji kotao zar ne? Pa, iako zvuči ludo zamislite da netko kuha i uz to potiho nabraja sastojke kako ne bi zeznuo recept: naribati 6 crnih konjskih repova ili volovskih jezika te kuhati dok ne počne cvrčati. Ostaviti preko noći pa ponovno na vatru dok se ne otopi. Po želji dodati malo bogorodičine trave, vučji zub ili žabnjaka. Za one koji ne barataju previše narodnim nazivima biljaka ovo bi bio dobar scenarij za čarobiranje. Mnoge se biljke u narodu zovu baš prema životinjama i povezuju se s njima na razne načine. Priroda je sva u sinergiji i harmoniji. I ništa, baš ništa, nije zasebno ni odvojivo od nje uključujući i čovjeka. Ma koliko se on trudio ubiti, objesiti ili spaliti sva znanja o travarstvu i prirodnom liječenju travama ona su se ipak  nekako uspjela sačuvati i prenijeti na generacije koje dolaze. Možda zato što su tako važna i jedina koja daruju izlječenje jer liječe uzrok, a ne da samo ublažuju posljedice uz niz nuspojava. Tko posjeduje prava znanja moći će uvijek biti zdrav i njegov će mu ormar biti jedina ljekarna. 

...i smjelo kroči kroz šumu
Možda ste sami izgubili malu vješticu u sebi i zaboravili tražena znanja. Ne poznajete više bilje, a Priroda nije ništa više od područja straha i nesigurnosti. Ipak sigurna sam da među vašim prijateljicama ima neka koja ima takvih bočica u svom ormaru. Njeni nokti nisu manikirani, ona je snažna i smjelo kroči kroz šumu, uvijek s košarom punom plodova, ima svoj vrt koji sadi s puno ljubavi, okružena je cvijećem i nema puno prijatelja, malo je "čudna" i najvjerojatnije je vegetarijanka. Uvijek je sretna, baš kao i njezina djeca. Možda se i samo potajno bavi bijelom magijom štiteći svoju obitelj od bolesti. Liječi svoju djecu sirupom od majčine dušice ili smreke. Oni piju mlijeko od lješnjaka koje sama radi. Najdraže jelo im je juha od graška i koprive. Kad se opeku na prstić sami stave list od metvice ili matičnjaka. Grickaju mrkvu iz vrta. Znaju koje su gljive otrovne, koje biljke ljekovite. I najviše se vole igrati u prirodi. Vječno istražujući njene tajne već sad "kuhaju" u svojoj kuhinjici i potajno čupkaju vrhove kadulje, ružmarina i metvice i drugog bilja oko kuće za svoje ljekovite pripravke. Zovu mamu i tatu u svoj mali zamišljeni restoran zdrave hrane. 


Takva su znanja danas vrlo tražena jer se prirodi često vraćamo i molimo je za pomoć.  Podrazumijevaju puno učenja i proučavanja bilja i ciklusa u prirodi. Zahtijevaju od vas život po zakonima prirode, svjesno hodanje po Zemlji, upijanje Sunca, udisanje svježeg Zraka, pijenje čiste Vode, osluškivanje i šume i planine i proplanka i livade... Bez izgovora. Uzmite od prirode samo koliko vam je potrebno. Volite svijet oko sebe. Učite svoju djecu o svemu tome. Živite dostojanstveno. Budite najbolja verzija sebe. 

Iz pisma bijele vještice... 

P.S. Sretna vam noć vještica! Happy Halloween! 


četvrtak, 26. listopada 2017.

Vrijeme u šalici čaja

"Opet sam ušla u šumu i osjetila da me obavija tišina" C. Strayed: Divljina

Kad moram o nečemu razmisliti odem jednostavno u šetnju, hodajući tako, riješenje se samo pokaže. Kad mi je teško, zagledam se u daljinu i  moje se turobne misli smanje. Planinarenje i vrhunci uvijek me osnaže. Kad me obaviju sjećanja i žaljenje sjednem uz rijeku i pustim da njezin tok vrati prošlost gdje pripada. Sunce i vjetar na proplanku ugrije me svojom energijom poput tople kupke. Šumske skitnje vrate tišinu u moj život. A ponekad jednostavno skuham neki čaj iz svoje "kućne ljekarne" i uživam u putovanjima kroz vrijeme. Njegov miris i okus vrate me u prirodu, u trenutke kad sam brala tu biljku, mirisala, tražila... Niz asocijacija, osjećaja i misli preleti kroz naš um u nekoliko sekundi. Svo to vrijeme skupljeno u šalici čaja. Opuštanje u svom domu. Predah. Mir.

Takvi su trenuci dragocjeni danas u našim životima. Svakodnevna užurbanost i stres i sile obaveza kojima smo zatrpani "pauziraju" se dok traje vrijeme iz šalice čaja. Ljudi uvijek pitaju koji čaj je za što. Istina je da određeni sastav biljke može izliječiti tegobe koje nas muče. Stolisnik je za probavu, matičnjak za smirenje, majčina dušica za dišne probleme, metvica za razbuđivanje i tako redom. No, čaj, ta topla tekućina koja grije naše ruke dok je držimo, mirisna para koju puštam da mi se lijepi za lice i kroz nosnice ulazi u pluća i prije samog gutljaja čaj postaje utjeha poput starog prijatelja.

Sjećam se da nam je čaj bio neprijatelj dok smo bili djeca jer je značio da smo bolesni i morali smo ga piti u velikim količinama. Kasnije smo ga pili rijetko kad nam ništa drugo ne bi pomagalo. Sad ga pijemo svakodnevno i on nas liječi bolje od drugih lijekova jer osim što pomaže našem tijelu u bolesti, čaj je nevjerojatna tekućina koja liječi i našu dušu. Tjera nas na razmišljanje. Opušta nas. Ulazi u naš um i  sređuje naše misli. Blokira stres. Usporava vrijeme. Fokusira nas na problem i na rješenje. Otopljeni djelić prirode u svojim najfinijim česticama postaje dio nas. Zato nema nikakvog smisla srknuti šalicu u dva gutljaja u hodu. Čaj se pije dok se postepeno hladi. U gutljajima. Polako, kako bismo stigli ozdraviti, utješiti se, umiriti i upiti vrijeme iz šalice.





















































Šipak - dodir sjećanja



Sjećam se bakine plave platnene vrećice koji je nosila kad bismo nas dvije preskakale lokve u Lonjskom polju i među kravama izabirale grmove što većeg i crvenijeg ploda. Ta njena platnena vrećica bila je puno praktičnija od mojih najlonskih ili onih "od krumpira". Njena se nikad nije razderala i pogubila dragocjene plodove, elegantno prebačena preko ramena nije joj smetala dok ih je brala jednom rukom a drugom držala trnovitu granu. Nije se žalila na ogrebotine već je samo odmahivala glavom: "To je staračka koža... ni to niš." U priči bismo odlutale sve do Brezovice i često bi nas zahvatila već i noć dok bi se vratile kući. Pomalo mokre od večernje rose i magle što se brzo pomalja po Lučici u jesen. Onda bi se odjednom sjetila "da joj bu v peći gaslo i da se bu kuća oladila" pa bi mi žustrije zagrabile prema mostu i cesti. Ona je šipak sušila "v rolu" i prije ga uvijek oprala i očistila crno.  Meni taj čaj i nije osobito fin. Pomalo je kiselkast, iako u mješavini odličan za zimsko vrijeme. Nekad kad bismo nabrale puno radila je i marmeladu. Godinama kasnije zamišljala sam njeno društvo dok sam lutala po šipražjima. U tim je sjećanjima puno topline i nježnosti, nešto onih dragocjenih zraka sunca i kapljica rose. Jesen je u meni snažna uspomena na bakinu plavu platnenu vrećicu za šipak ili pak klupko konca koje je stajalo tamo u zimskim danima a iz kojeg su rasle prekrasne paučine tj. "heklani mulineići" kako bi ona rekla. Sad kad sam i sama domaćica jasno mi je zašto joj se nije dalo raditi marmeladu. To je dugotrajan i fizički naporan posao ali je nagrada zlata vrijedna.

Šipak (šipurak, plod divlje ili pasje ruže) izniman je izvor vitamina C koji se prema istraživanjima ne gubi kuhanjem. Marmelada od šipka jedan je od onih okusa bakine kuhinje.

Marmelada od šipka (za oko 2 kg ploda dobije se oko 4-5 kg marmelade)
Očistiti i kuhati preliveno vodom dok potpuno ne omekša da se može tiještiti žlicom. Propasirati a ako je smjesa pregusta razrijediti s još malo vode. To je stvar iskustva i strpljenja. U dobivenu gustu tekućinu dodati šećera po želji i ponovno zagrijati na vatri. Za čvršći žele dodajte sredstvo za želiranje. Koštice je dobro isprati, a dobiveni sok možete koristiti još nekoliko dana iz frižidera.
Naravno, ako imate sokovnik za hladno prešanje nakon kuhanja možete smjesu ubacivati u sokovnik i tako dobiti odličan i već procijeđen sirup. Takav gusti sirup pomiješan sa šećerom ili medom još e ukuha do željene gustoće. Za one s manje strpljenja tu su razli želini, a za one koji vole samo prirodno savjetujem da u sirup dodate nekoliko očišćenih i narezanih dunja pa će one pomoći kod želiranja jer sadrže visoki udio pektina.

Sušeni šipak za čaj
Plodove također očistiti i osušiti (u rolu, dehidratoru ili u kuhinji, pored peći) na niskoj temperaturi. Istući ili izmiksati u mikseru za orašaste plodove a potom ispuhati dlačice. Mišljenja su uvijek različita pa tako neki tvrde da su dlačice isto dobre ali čaj s dlačicama može izazvati iritaciju u grlu ili kasnije u crijevima pa se ponekad za šipak koristi naziv i svrbljivac ili srbiguzica :-D.

Budite moderni i osviješteni, slijedite trend povratka prirodnom. Napravite svoju marmeladu od šipka. Neka vašom kuhinjom zavladaju jesenski mirisi ukuhanih divljih plodova prirode. Poučite svoju djecu što je to zimnica i zašto se nekad radila u velikim količinama kad nije bilo trgovačkih centara. Obujte čizmice i preskačite neke svoje lokvice. Dopustite da vas ovije magla. Osjetite jesen. Dopustite da vas njene boje ispune energijom. Uživajte u životu i stvarajte sjećanja koja griju dušu. Energija prirode i dodir sjećanja u teglici marmelade od šipka.