srijeda, 25. ožujka 2015.

Brezin nektar - dar prirode

Breza (Betula pendula), brez, brezuša, briza, brizovina, metlika

Vitka kao breza. Krhka kao breza. Žalosna kao breza. Breza je drvo koje plijeni pažnju. Inspiracija je pjesnicima i umjetnicima svih vrsta. Prekrasno u svojoj nježnosti. Elegantno i vitko bijelo deblo nekako se hrabro ističe u proljetnom zelenilu. Djeluje tako čisto i nevino. Bijela, gotovo srebrna kora u tankom sloju prekriva deblo. Breza spada u pionirsku vrstu drveća jer među prvima zauzima površine u kojima se prirodno širi šuma. Kao da se žuri što prije zacijeliti crne rane na požarom opustošenu zemlju. Predstavlja nove početke, uspostavljanje granica, obnovu i pročišćavanje. Elegantna poput dame svojim tek prolistalim sjajnim lišćem poetično treperi na povjetarcu. Stablo breze je apsolutni simbol ljepote i kreativnosti u šumi. 

Prema keltskom horoskopu svatko ima svoje drvo po datumu rođenja. Kelti su brezu smatrali 'damom šume'. Ona ubrzo nakon zime razvija svoje poput papira tanko i šuštavo lišće. Stoga je postala simbol senzualnosti i osjećajnosti. 


Starim Slavenima i Keltima breza je bila jako važno drvo i uz nju je vezano mnoštvo običaja. U Sibiru je bila čak i sveta jer je istjerivala zle duhove i zato su se od njezina drveta izrađivale kolijevke. Kažu da je breza sredstvo silaska nebeskog utjecaja tako simbolizira put kojim nebeska energija silazi i kojim se ljudska težnja uspinje. Zaštitni je simbol vezan uz ljudski život. Od brezova drveta izrađuju se metle. I to one vještičje. Navodno one najbolje lete! Ako ne vjerujete pitajte Harryja Pottera.  

Pripravci od breze koriste se protiv tegoba reume, artritisa i gihta. Od 16. stoljeća zovu ga "stablom bubrežnih bolesti". Sadrži supstance antisptičkog djelovanja stoga se upotrebljava kod kožnih bolesti. Diuretik je i pospješuje mokrenje pa se koristi protiv kamenca i mokraćnog pijeska. Potiče znojenje stoga se koristi kod bolesti mokraćnog mjehura. Smanjuje kolesterol, čisti krv i djeluje protiv bolesti jetre. Preporučuje se i kod gripe i sličnih bolesti. Čajevi od lista pomažu kod visokog krvnog tlaka. Upotrebljava se čak i kod bolesti izazvanih radijacijom. Pupoljci breze upotrebljavaju se jer čiste bubrege, a imaju i antimikrobno i antibiotsko djelovanje. E, da i breza pomaže kod mršavljenja jer potiče izlučivanje tekućina iz organizma, višak vode i toksine, pa tako djeluje na zategnutost kože i elastičnost tkiva.

Kao što se lik Janice u noveli Slavka Kolara ukazuje u liku breze možda se breza ukazuje svima nama svakog proljeća. Svojom pojavom pokušava obnoviti raskinute veze čovječanstva i prirode. Kada vidite brezu, obavezno ju zagrlite, jer prema ruskim znanstvenicima, ona je darivatelj pozitivne energije.

Za Indijance breza predstavlja magično drvo, kao i u Indiji i Sibiru. Ime drvo mudrosti dobiva po brezovoj šibi kojom su učitelji kažnjavali lijene učenike u srednjem vijeku. Mnogim su vojnicima u američkom građanskom ratu kora, sjemenke i sok breze spasili život. Kora breze izvrsna je za potpalu jer sadrži eterična ulja, te smo ju nebrojeno puta korisili umjesto tzv. hepo kocke. Sjemenke breze su jestive kao i mlado lišće koje se može jesti sirovo. A brezin nektar posebno je vrijedna tekućina. Zapravo bismo mogli reći da je to životni sok koji nastaje u drvetu kada se breza budi u proljeće. Drvo breze prirodno filtrira preko 100 litara vode dnevno kroz svoj korijen. Korijen kao prirodni filter pročišćava i dodaje minerale i druge hranjive sastojke u stablo. Sakuplja se jednostavnim bušenjem drveta i ostavi se da kapa u praznu posudu.. Voda koja se cijedi iz drveta je nevjerojatan dar prirode. Djeluje na organizam kao prirodna infuzija. Može se piti nerazrijeđena u manjim količinama. Od nje se radi i medeno vino: 2 litre soka i 2 kilograma šećera te litre vina. Okus tog soka je nekako prozračan i slatkast i kako bi se izrazili somelieri: ističe se drvena nota. Ne mogu ga usporediti ni s čime posebno. Baš tako zamišljam eliksir života. Iako se ne mogu otresti osjećaja da je na neki način ukraden iz prirode. Jasno je da je i zdrav i blagotvoran za ljudski organizam no ipak uvijek mislim neće li breza zbog toga biti još tužnija i slabija? Hoće li nam zamjeriti što pijemo njenu krv? Njenu životnu energiju? Tko zna... Priroda je pomirljiva i uporna. Ne inati se i nije zlobna. Možda će breza samo snažnije zašuštati svojim lišćem i zanjihati svoje tanahne grančice te tiho prišapnuti Majčici Zemlji da je čovjek ponovno došao pod njenu zaštitu. Tiho da to samo ona čuje, a opet dovoljno glasno... možda nas taj eliksir, nektar života ponovno poveže. Možda kad našim bićima poteče ista tekućina, ista krv i ponovno postanemo jedno.

Lajkajte nas na: 


Ako vam se sviđa naša filozofija prijavite se na naše aktivnosti! Veselimo se novim druženjima u prirodi... :-)

ponedjeljak, 23. ožujka 2015.

Šparoge, Bljušt... i druge vilinske priče

Vjerujete li u vile? Postoje li one samo u Nigdjezemskoj ili žive tu oko nas? U šumi, vrtu, dvorišnom jezercu? Vjerujete li ili ste zaboravili? 

"Mama, kad narastem ja ću biti vila!" rekla je Ema oduševljeno kad je imala 4 godine. "Pa, samo još moram naučit letjet..." zaključila je kasnije. Koja djevojčica nije brala cvijeće i skakutala za leptirima i tako u mislima letjela s njima poput vile? Lako je vjerovati u nešto tako čarobno i zavodljivo. Samo sretne misli pomažu da osjetimo tu lakoću svog tijela i možda još koje zrnce vilinske prašine... tada se sve čini moguće. Svijet postaje čarobno mjesto. Vilinska priča.

Ako vile ne postoje kako to da ima tako puno priča vezanih za njih? I kako to da mnoge  vrste bilja u narodnim nazivima nose nešto vilinsko?

Vilin(ski) korijen (lat. Tamus Communis L.) je bljušt. Nazivaju ga još i sirotinjskom šparogom jer se izdanci beru i pripremaju poput šparoga, a i okus im je sličan. Vilin korijen koristi se za upalu mišića, proširene vene, kostobolju i slabu cirkulaciju. Bljušt zovu još kuke, crni korijen i zmijskim grožđem iako su bobice što se u jesen zacrvene na povijušama otrovne (zato su valjda zmijske).

Vilin(ska) metlica (Asparagus officinalis L.) je šparoga. Od davnina se koristi kao ljekovita i iznimno zdrava hrana, smatrala se delicijom i jeli su je samo bogataši. Divlja šparoga je višegodišnja biljka iz porodice ljiljana. Blagotvorno djeluje na mokraćni mjehur, čisti bubrege i pospješuje rad jetre. Pripravci od šparoge su brojni. Možda ćete teže ugledati mladi izdanak šparoge među svim tim biljem u proljeće, ali potražite razgranatu bodljikavu šparožinu i neka vam ona bude orijentir. Oko njezinog podnožja sigurno ćete ugledati ukusne mlade izdanke.

Vilinsko bilje tj. Velebilje ili Atropa Belladonna otrovna je biljka koja djeluje na središnji živčani sustav i izaziva halucinacije. U pučkoj medicini  ova biljka ima dugu tradiciju liječenja za mnoge bolesti probave i crijeva, srca, žući, epilepsije, Parkinsonove bolesti i dr. Kako biljka sadrži promjenjivi koktel smrtonosnih alkaloida, a tamne bobice izgledaju slasno ljudi se mogu lako otrovati. Otrovana osoba čini se kao poludjela (zovu ga još i bunika, luda trava) pa nije ni čudo da se u pradavna vremena koristilo za spravljanje "čudotvornih napitaka" i "vještičjih masti". Prije su je upotrebljavali za uljepšavanje jer izaziva sjajne oči i otvorene zjenice (bella donna i znači lijepa žena).

Vilina kosa (Cuscutae epithymum) je biljka parazit koja svoje crvene ili žute niti oplete oko neke livadne biljke poput majčine dušice.

Vilinska biljka ( Dictamnus Albus) naziva se zeljasta višegodišnja biljka koja ima posebna svojstva da se samozapali. U ljetnim mjesecima iz njenih eteričnih ulja može se stvoriti mirisni plin, koji je ljepljiv na dodir te ima zapaljiva svojstva. Taj plin prekriva cijelu biljku, posebno cvjetove. Ako se u tom razdoblju biljci približi vatra, onda će odjednom nastati prava mala eksplozija. Ipak, to se događa samo starijim biljkama, jer mlade biljke ne izlučuju dovoljno hlapljivog ulja. Također, u sumrak se bez visokih temperatura kod ovih biljaka može vidjeti mali plavičasti plamen.

Vile su poveznica između svjetova: astralnog i materijalnog. One su duhovi prirode. Mali djelići energije čija tijela nije moguće uvijek vidjeti. Žive u nekoj drugoj dimenziji i čuvaju portale u svoj tajanstveni svijet. Vile su svjesna i razumna bića koja sudjeluju u prirodnim procesima i pomažu Prirodi. Vjeruje se da se vila ili vilenjak rodi kad netko ubere ili pojede djetelinu s četiri lista. Tako je svaka biljka koja ima magična svojstva vilinska. Posebna vrsta paprati čiji listovi padaju u nježnim slapovima naziva se naravno vilinskom kosicom. 

Vrkuta (Alchemilla vulgaris) biljka je koju narodna medicina stoljećima koristi najviše u obliku čaja, a rjeđe u prahu. Dokazano je da vrkuta ima velike iscjeljujuće moći, a ponajviše pomaže kod ženskih bolesti i kod problema začeća.U renesansno doba na Islandu su je smatrali svetom biljkom koja ima reputaciju produljenja mladosti i vraćanja ženske ljepote. U rano jutro kapljice rose koje odmaraju na duboko izbrazdanom zelenom listu djeluju poput magičnih bisera punih vilinske čarolije. U srednjem vijeku skupljanjem tih kapljica alkemičari su pokušavali tu rosu koja je, botanički gledano, sekret iz lišća, pretvoriti u zlato i eliksir života pa se vrkuti pripisuje povijest u mističnim obredima.Nekada se vjerovalo da je vrkuta najljekovitija ako se ubere noću kada je Mjesec u posljednjoj četvrti.

Vile su čudesna bića bila mala ili velika. U Gospodaru prstenova vilenjaci su visoki i vitki besmrtnici koji imaju moć nad prirodom. Poluvilenjakinja Arwen Undomiel ili Večernja zvijezda ima istoimenu ogrlicu koja prikazuje svijetleći cvijet. U svijetu bilja to bi mogao biti noćurak. 

Žuti noćurak (Onagraceae) naziva se večernja zvijezda jer cvate noću, a radi ljekovitosti i lijek za sve, univerzalni kraljevski lijek. Osim što je vrlo dekorativna biljka, pupoljak je i jestiv i ljekovit. Jestivi je korijen, mlado lišće i nezrele čahure sa sjemenjem, cvjetovi i sjeme. Korijen se jede sirov ili kuhan, a navodno je paprenog okusa i daje veliku snagu organizmu, te se preporuča bolesnima. Listovi se jedu samo prizemni. Cvijetovi su slatki i mogu se koristiti za salate ili kao ukras. Sjemenke se koriste za kolače na isti način kao i mak.

Mističan svijet vila kao i vilinska zemlja možda je za nas nevidljivo mjesto. Možda smo izgubili sposobnost komuniciranja s Prirodom. Možda smo odbacili taj svijet i srušili mostove koji vode do Međuzemlja. No u jednoj običnoj šetnji šumom u rano proljeće sigurno ćemo se sagnuti kako bismo dotakli blještavu bijelu laticu Anemone i misli će same odlutati u vilinski svijet. Tako je prirodno pomisliti da se iz pupoljka nježnog cvijeta šumarice rađa vila. Kad se među vlatima trave zanjišu lila zvončići moguće je da se u njima uspavljuje vilinska beba. Igra svjetlosti kroz krošnje drveća poigrat će se i našom maštom. Možda će se lelujanje lista paprati na povjetarcu činiti kao vilina kosica. Nezaboravak ili potočnica privlači vile kao i timijan i tratinčica. Ljepotu sitnih cvjetića tih biljaka primjećuju mala bića.

Pođite s nama u šetnju prirodom po prekrasnim šumama i šumarcima koje presijeca mali potok, a koji se u slapovima spušta prema moru od Labina do Rapca. Tamo rastu šparoge. Vilinske metlice. Uđite u čaroban svijet Prirode. Možda svojim šestim čulom osjetite prisutnost vila. Udahnite svježinu mora i šume. Opustite se i zaboravite na materijalno. Dopustite mašti da se poigra vašim mislima. Dotaknite Prirodu. Možda pronađete svoj portal do neke paralelne dimenzije. Neka vas sretne misli ponesu u bolji svijet.  
_________________________________________________________________________________

Provedite nezaboravan vikend u znaku šparoga na jednoj od najljepših lokacija u Istri. Uživajte u lokalnim delicijama i smještaju kod najljubaznijih domaćina koje ćete ikada upoznati. Čeka vas predivna priroda, sakupljanje šparoga i ostalog bilja, večernje šetnje uz more, romantične gradske ulice i opušteno druženje u ugodnoj atmosferi. Polasci iz Petrinje, Siska i Zagreba u petak 10.4. u poslijepodnevnim satima. Javite nam se za detaljnije informacije.



ponedjeljak, 16. ožujka 2015.

KOPRIVA - kraljica bilja

Volim pikave biljke. Kaktuse npr. obožavam. Divim se njihovoj mirnoći i ukočenosti. Nemaju listić koji će se zanjihati na povjetarcu, rastu stihijski i nekako usamljeno. Nepristupačni su u svojoj bodljikavosti. Nedopadljivi na prvi pogled, no kad netom pred kišu ili za najžešće vrućine procvjetaju to bude istinska ljepota i savršenstvo cvijeta. Nešto što se do tad jedva činilo živim sada pokazuje svoju nutrinu, svoju nježnu dušu. Raskošan je cvijet često veći od same biljke pa ti nije jasno otkuda se uopće stvorio. A tek miris... 

Volim i agave i aloe i sve sukulente. Tako su posebni. Žive gotovo ni od čega. Život crpe iz kapljice rose i sunca, bez zemlje u tek malo prašine izdižu se iz kamena. Agave u jednom trenutku nakon otprilike 40 godina procvjetaju. Cvijet je ustvari veličine manjeg drveta koji se impozantno suprotstavlja zakonima fizike na nekoj litici ponad mora.

Možda sam i sama pomalo pikava. Slično privlači slično. Uživam ponekad i u osamljenosti. Prijatelje koje imam pažljivo čuvam i njima otvaram dušu poput kaktusa i agave. Možda mi je to mana, možda vrlina. Uglavnom, takva sam. Takva je i kopriva! 

Svi je znaju, a mnogi zaobilaze. Optužuju je da je korov, drač. Ljute se zbog opeklina koje im zadaje kad je diraju. Čupaju je, kose, gaze a ona raste iznova. Iz nabacane šute, uz prašnjavu cestu, prekriva divlja odlagališta otpada kao da želi sakriti ljudsku sramotu. Traži svoje mjesto uz zidove neke napuštene kuće ili trijema. Tamo gdje je nastala tišina ona buja. Nepoželjna kakva je povlači se često i u gradskim zapuštenim kutićima poput beskućnika.


KOPRIVA (lat. Urtica dioica)

Pomalo je nedodirljiva biljka. Izrazito zelene boje snažna je i uporna. Kao da nam uporno pokušava nešto reći. Ali tko bi je čuo kad tako nekulturno zarasta zapuštena ružna mjesta? Možda bi je i slušali da poput kraljice cvijeća prekrasno uzdiše svoje bujne baršunaste cvjetove iz prekrasnih kultuviranih parkova. Tamo nema mjesta za korov. Samo za ruže i druge uzgojene hibride. Uzgojeno cvijeće mora biti veliko i raznobojno ili zadivljujuće egzotično da mu se svi dive kad ga ugledaju. Miris i ljekovitost nisu potrebni. Naša kopriva ima vrlo skroman cvijet. Žari i oprudi svakoga tko je i dotakne. Ipak ona je možda najljekovitija biljka koja postoji. Kažu da je kopriva jedna od najkorisnijih ljekovitih biljaka i kad bi ljudi shvatili koliko je ova biljka ljekovita, sadili bi samo koprive. Riječi su to oca fitoterapije Francuza Mauricea Messeguea.


Pomoći će svakome tko zatraži njenu pomoć: ako ste slabokrvni, imate upalu mjehura, glavobolje, ona čisti krv, stimulira crijeva i odlična je za čišćenje organizma, za jačanje korijena kose i perut, regulaciju šećera u krvi, probleme s jetrom i gušteračom i brojne druge bolesti. S koprivom naprosto ne možete pogriješiti. Da nema žalce ljudi bi je sigurno već uništili, a životinje pojele. Njena pikavost ustvari je ovdje vrlina. Možda nam pokušava reći da će uvijek i zauvijek biti tu za nas da nam pomogne, da nas izliječi. Od davnina se koristi u narodnoj medicini, a uz bosiljak je najčešće upotrebljavana u magijskim obredima i ritualima. Žarenje koprivom radi zdravlja provodili su još stari Rimljani i tako liječili reumatizam i artritis. 

Šumska kopriva
Kopriva je u germanskoj mitologiji simbol boga munje Donara, a u slavenskoj mitologiji bog groma je upravo Perun. Neće grom u koprive poznata je narodna uzrečica. Koprivu nam je darovala sama Priroda. Ona nas ne napušta i zato smo joj dužni. Čovjek i priroda povezani su neraskidivim vezama. One nisu uvijek vidljive na prvi pogled kao što ne primjećujete ni mrežu korijena koprive koji se širi vašim dvorištem, ulicom, šumarkom. 

Svi dijelovi biljke se koriste. Čaj od koprive zato je uvijek dobar izbor. Osim toga od svježe biljke mogu se pripremati razna ukusna i zdrava jela. Evo samo nekoliko: savijača od sira i koprive, juha od koprive ili varivo, priprema se i kao špinat na mlijeku, smoothie s voćem i koprivom itd. Sirup od koprive priprema se identično kao i sirup od cvjetova bazge. Nije ju potrebno konzervirati jer je dostupna gotovo cijele godine. Za jelo se upotrebljava čak i sjeme koje se prženo koristi za jačanje imuniteta, anemiju i protiv kašlja. Smatra se da je djelotvorno i u odvikavanju djeteta od noćnog mokrenja u krevet. 

Možda smo pomalo pristrani zbog Peruna, no kopriva zasluženo zauzima prvo mjesto među ljekovitim samoniklim biljem. Ljekovitost koprive čini ju istinskom kraljicom bilja! 

Zeleni kašasti sok od koprive idealan je za zdrav početak dana:

Za oko 1,5 l soka potrebno je:

5 jabuka
dvije velike šake svježe koprive (žare ili mrtve)
dvije žlice lana (namoćenog)
proteinski prah (po želji 1-2 žličice)
1 l vode (izvorske ako može)
šaka bobičastog voća po izboru (može i iz leda)

Miksajte u blenderu dok se sastojci ne povežu u gusti sok. Varijaciju se uvijek dobrodošle ovisno o vlastitim željama i ukusu. Ako želite slađe dodajte još i bananu (bio naravno).

srijeda, 11. ožujka 2015.

U Velebitu

Veliki Lubenovac
Velebit je zasigurno osvojio srce svakog hodača koji je ikad kročio njime. Veleban je u svojoj veličini nad prekrasnim našim Jadranskim more a opet tako deteljan i skroman u svakom sićušnom cvjetiću koji se skrio za kamenom. Nebo je tamo nekako jako blizu. Čini se da rukom možeš uhvatiti onaj pamučni oblačić što se pojavi nad tobom a onda te iznenadi njegova jezovita sjena što se zloslutno pomalja po vrhuncima. U trenu prekrasna, u trenu zastrašujuća planina. Tako privlačna i dopadljiva, gotovo pitoma često privlači naivne i neiskusne izletnike što u japankama bez vode podcjene Prirodu. Divi se njenoj ljepoti ali je poštuj! Ne raste svo ono drveće samo na jednu stranu zbog modnog hira. Snijeg na Velebitu može pasti u svim mjesecima u godini. Promjenjivost vremena u hiru vas može dovesti u životnu opasnost.
helikopter u potrazi
Prošle smo godine spavali na Oltarima nekoliko dana pa smo logično bili i na Zavižanu. Djeca su se oduševila. Penjali su se, istraživali, otkrivali neobično lijepo cvijeće, bilje, životinje, igrali se geparda u visokoj travi kod Botaničkog vrta ali neočekivano smo doživjeli i neobično iskustvo. Naime, baš se tih dana neka ruska obitelj s dvoje djece izgubila negdje na Velebitu. Tražio ih je i GSS-ov helikopter. I dok smo se mi uspinjali na Veliku kosu taj se helikopter zagledan u nas, a samo smo mi tamo i bili, spuštao tek nekoliko metara podalje! Kad je pak zaključio da ne odgovaramo potpuno opisu izgubljenih odletio je dalje ovlaš dotaknuvši uzlelujalu travu. Mi smo bili očarani prizorom. Zatečeni jer smo za priču o ruskoj obitelji saznali tek naknadno. Srećom sve se sretno završilo i za njih. Pronašli su ih.

Kad sam se i kako zaljubila u Velebit...

gepardi u travi
Čitajući knjigu  U Velebitu Ede Popovića ili pak Iskustvo planine Krunoslava Raca? Možda diveći se Anti Vukušiću i njegovim živopisnim opisima? I Stipe Božić s tako puno ljubavi govori o svojim planinama. To je sigurno imalo utjecaja, no...

Prvi sam put dotaknula Velebit penjući se na Zavižan kad smo tamo došli na izlet kolektiva autobusom iz smjera Krasna. Odlično društvo, zabava i opuštanje. Utrka do Kose! Koji luđaci...

Drugi put bila sam tamo s Igorom 3 dana u planinarskoj kući Alan gdje smo s nekom ludom ekipom pronalazili put po neprohodnoj neoznačenoj stazi do vrha Hajdučkih nemani od kukova. Zadivio nas je Veliki Lubenovac! Rastužila priča o požaru. Razvili teoriju da su obadi dobili ime: O (uzvik boli) + BAD (loše, zlo, najgore) jer su primjerci veličine manje ptice (ne šalim se!)

kod Rossijevog
Treći put smo kretali od Oltara gdje smo spavali i Premužićkom do Rossijeve kolibe. Premužićka je "autoput" za planinare. Prekrasna staza tjerala nas je da sve snimamo i fotkamo i proučavamo pa se nismo žurili.

Penjali smo se na sve obližnje vrhunce jer je bilo šteta propustiti sve te poglede koji nadahnjuju.
Predivne vizure mora i otoka u fuškacu. Konji su smireno pasli tu velebitsku tvrdaču. Magarac se valjao u prašini. Kameno zdanje Planinarskog doma na Zavižanu čvrsto se ukorjenilo pod Vučjakom. Slike su se urezale. No, ono što je obilježilo to putovanje, a kasnije i cijelu planinu je jedan njen komadić podno Velike kose na koji je Igor kleknuo kad me zaprosio! Plačući od sreće i grleći ga zaljubila sam se još više i u njega ako je to uopće bilo moguće nakon 10-godišnje veze. Zaljubila sam se i u planinu. Riječi nemaju tu snagu da opišu osjećaje i mirise, zvukove i sreću koja me obuzela. Da, da... bio je odgovor.

konji na Zavižanu
Ovo sve s helikopterom dogodilo se 6 godina kasnije i s dvoje djece kad smo stajali gotovo na istim koordinatama. Bili smo prije i kasnije, pa i u međuvremenu na brojnim drugim planinama al'... te nas velebitske vile uvijek tako slatko dozivaju. 

Vi kak' hoćete, al' ja Velebit obožavam! ;-)

Perun - dodir prirode

pogled na more

Šatorina 2014.

petak, 6. ožujka 2015.

Ciklame, krvave ciklame

Ciklame su moj omiljeni cvijet. Volim njihovu boju koja tako intenzivno žari. Lišće koje izgleda poput srca. Miris ciklama u šumi... kojim riječima opisati tu svježinu? Pomalo limunski a opet cvjetni. Nekako mi je neobično da tako sitno cvijeće tako intenzivno miriši. Poželiš udahnuti što dublje a onda te gotovo zaboli glava od koncentracije tog opojnog mirisa.

Ciklame ( lat. Cyclamen Purpurascens) su šumske biljke. Njihov je gomolj zavučen među kamenje ili je površinski. Zanimljivo je što rastu u blizini mrava. No, iako snažno privlači svojim mirisom ciklama je otrovna biljka. Njen gomolj sadrži sok koji je snažno sredstvo za čišćenje crijeva (purgativ), izaziva pobačaj (prirodni abortiv), jake mučnine i brze proljeve. U zadnje vrijeme pojavilo se nekoliko objava da je ciklama "Božje čudo" kad je u pitanju lijek protiv raka. U homeopatiji se koristi kao ljekovita. Ljekovita ili otrovna ciklama je nekako zavodljiva svojom pojavom. U našim kontinentalnim krajevima ona je miholjica jer cvate o Miholju tj. u jesen, a na obali i otocima raste primorska ciklama koja cvate u proljeće.  To je ova moja sa slike. Ubrana je u Milni na otoku Braču. Rodnom mjestu moje mame. Otamo su i moji korjenčići. Razlog mog drugačijeg imena i postojanja.


 Ljeta smo provodili u Milni, ponekad jeseni, nekoliko zimskih praznika, pa i četiri uskrsna. Brač je naprosto prekrasan u proljeće. Nevjerojatno zelen i živ. Sve cvjeta. Svaki onaj cvjetić iz kamena što je ljeti samo suha šuštava trava, svaki grm što zovu drača, svi limuni i svo samoniklo bilje. Ciklame tada osvoje šumarke i proplanke. Nitko im nije ravan.

Zaljubila sam se u te ciklame tako jednog proljeća sasvim neplanirano. Za mene je to bilo najtužnije proljeće u životu. Zauvijek je otišao moj nono. Kao djevojčica čekala sam da zazvoni podne i da se popnem do vrtla i provjerim stižu li zeleni ribarski brodići na rivu prije nego bih potrčala do mora. Osim ribe donosio je uvijek puno priča (ribarskih naravno), zanimljivih dogodovština od noći provedene na moru, smijeha i pjesme. Nosio je i mene uz strmu kalu kao da nije uopće umoran ni mokar, kao da ga ne smeta vrućina ni gumene čizme. Kao da sam tek pero na njegovom ramenu ili leptir doskakutao bi u dvor vičući: Pičina, ce za obid? I pjevao "Skitnicu" Jasne Zlokić. Takvog ga pamtim. Potpuno sam zaboravila da je jednom na ribarenju u potrazi za poštama zaglavio kod Visa i dok su potezali mrežu s jednim članom premalo slomio nogu koja mu je upala u škrapu. Do tada nikad nije bio bolestan. Ni pio ni pušio. On je samo pjevao, radio, lovio ribu, iša na balote i zabalat, ljubio nonu i činio što mu se sviđalo bez obzira na druge. Svi su ga voljeli. Vole ga još uvijek. Oni koji ga se sjećaju. Otišao je prerano nakon dugog bolovanja od raka. Ostao je samo tužan miris ciklama.

A onda se sve još jednom ponovilo. Isto u proljeće. Isto rak. Godinama kasnije, al' opet u vrijeme ciklama.

Tako ni nje više nema. A opet kao da je svaki dan sa mnom u mislima. U mojim rečenicama. U suzama. U želji da nikad ne nestane čak i ako nestane ciklama. Sašila mi je vjenčanicu ali nije dočekala moje svatove. Naučila me toliko toga. Sjećam se kad smo navijale za Jugoplastiku na malom crno bijelom televizoru u kuhinji do kasno u noć. Svaku smo večer molile zajedno Anđele čuvaru prije spavanja. Lovila je po noći skakavce koji bi se kradomice ušuljali u sobu, a ja bih se pokrila plahtom preko glave od straha. Kuhala je samo ona jela koja sam ja jela. Dala mi da režem nožem mrkvu i peršin za juhu. Najfinija šalša bila je uvijek nonina. Učila me krojiti i šivati. Crtala je sa mnom. Pričala mi je stotine priča iz svog života, a najinteresantnije su koje su počinjale sa: "Kad sam ja bila u Afriku..." Iako su bile dio njenog teškog djetinjstva uvijek ih je pričala da se ne osjeti tuga. O malom crncu, čokoladi, Englezima, o šatorima, vrućini, El Shatu i Suezu... Pred sumrak smo zalivale vrtal. Nebo se nad nama punilo zvijezdama. Rekla sam joj jednom da pomisli na mene kad ugleda onu sjajnu zvijezdu koja se prva pojavi na nebu. I ja ću pomisliti tada na nju. Jer isto je nebo nad nama kad sam ja u Strušcu. Tako ćemo biti zajedno. Desetogodišnja djevojčica u meni nije ni slutila koliko je ta misao i danas snažna. Koliko sam samo puta godinama nakon gledala u nebo. Sve su zvijezde za mene iste osim te jedne.

"Kad budeš gledao nebo, noću, pošto ću stanovati na jednoj od njih, to će za tebe biti kao da se sve zvijezde smiju. Ti ćeš imati zvijezde koje znaju da se smiju!"
Antoine de Saint - Exupéry: Mali princ


Sretna sam jer imam i zvijezde koje se smiju i ciklame. Iskrenu ljubav, one su simbol iskrenosti. Zauvijek u mom srcu. <3


Dragutin Domjanić:

Ciklame, krvave ciklame

Tam sunce je strusilo zlato
Čez listje na preprut i na me,
Iz luga su lukale guste
Dišeće črlene ciklame.

Ciklame, krvave ciklame,
Da broja ni moći im znati,
Tak puno, da čoveku čisto
I smililo nakel se stati.

Veliju, da negda je zdavna
Tam grobje zapušćeno bilo
I vsega je preprut prerasla
I cvetje ciklamah je skrilo.

Vuz reku železna je cesta,
Železna tam ružiju kola
I voziju naše soldate
Bez broja prek brega i dola.

I tam, gde su najgorši boji,
Gde nigdo se smrti ne straši,
I najviše gde ih pogiba,
Sigurno tam budeju naši.

Po celomu svetu su boji
Na hiljade zmirom ih pada
I samo se širiju grobja
Prek zemlje i sela i grada.

I došla je noć ili žalost
Na nebo, na zemlju i na me
I videl sem vsigde po svetu
Ciklame, krvave ciklame.


utorak, 3. ožujka 2015.

Ljubičica malen cvijet, al ju voli čitav svijet!



Nekako s proljeća u meni se probudi djevojčica koja je oduvijek skakutala preko graba i uz plotove neumorno brala ljubice. Što je tako privlačno u tom malenom cvjetiću pitam se... Možda neparan broj latica koji znači da te dragi sigurno voli u igri voli - ne voli - voli... Možda intenzivno ljubičasta baršunasta boja privlači svojom tajanstvenošću. Možda opojni miris koji te mami da zastaneš i zaroniš lice do zemlje kako bi udahno punim plućima. Čak i ubrane ljubice ispunit će cijelu sobu mirisom i tako razveseliti i mamu, i baku, i svaku žensku osobu kad uđe u prostoriju. Možda sve to čini ljubicu prekrasnom i privlačnom. No, ona nije prva koja je pojavi u proljeće. Jaglac i visibaba nekako se proguraju u prvi red i prošaraju cvjetne gredice. U šumarcima među prvima je opet šafran koji oboji cijele proplanke ljubičastobijelim flekama. Ljubica nije ni kraljica cvijeća. Ruža ju nadmašuje svojom pojavom i mirisom. Tulipan dominantno i gordo podiže glavu iz cvjetnih gredica. A ljubica se plavi izvan njih. Nju nitko ne sadi. Pomiješana s travom samozatajno podiže svoju elegantnu glavicu. Ona je simbol skromnosti. Miriše na čistoću. Slatkasto i toplo. Nježno, a opojno. U kršćanstvu ona je simbol snage i vječne vjere. Nenametljiva uvijek gledajući prema dolje. Ponizno se klanja Zemlji. Ipak, tako sićušna osvaja svako srce. Ne kaže se zalud: "Ljubičica malen cvijet, al ju voli čitav svijet!" 

Ah, koliko je samo puta završila na stranicama dnevnika neke djevojčice! Koliko li je samo puta poslana u ljubavnom pismu dragoj simpatiji. Zato je i simbol tajne ljubavi. Koliko je srca obradovala kad su je malene ruke pružile mami, baki, učiteljici. Koliko je djevojačkih prijateljstava nastalo dok su je složno brale. Pa, tko ne bi volio taj divan mali baršunasti cvijet čiji zanosan miris tjera prolaznika da zastane i pogledom potraži među travkama i listovima tajanstvene kapljice ljubičaste. Prema mitološkoj priči o tragičnoj ljubavi nikla je iz kapljica krvi mladića, a vrhovni bog Zeus prepunim livadama ljubica tješio je svoju ljubavnicu. Čak i srcoliki listovi ukazuju da je ta biljka povezana nekako s ljudskim srcima.

Ljubičica (lat. viola odorata) je i nadasve vrlo ljekovita. U proljeće se bere prvo korijen, pa cvijet, a listovi tek kasnije, ljeti. Najljekovitiji je cvijet. Osušeno cvijeće liječi od upale grla, dušnika i bronhija izazvane nazebom, zatim od upale krajnika, od glavobolje, nesanice, atsme, raka, tuberkuloze, nadimanja, podagre, gihta, kožnih osipa, ospica, šarlaha, škrofula i katara pluća, stimulira znojenje, potiče na povraćanje i čisti krv. Ima antibakterijsko djelovanje, a koristi se i kod kožnih upala, oteklina, djeluje protiv bolova i kao sedativ. Učinkovita je kod hripavca i nakupljanja sluzi. Mast od ljubičica je melem za rane, preporuča se kod neurodermatitisa, opeklina i tjemenca kod dojenčadi kao i kod uklanjanja ožiljaka. Preporuča se protiv upale dojki, ali i protiv raka dojke i protiv metastaza nakon operacije raka dojke.
Njeno dragocjeno i skupocjeno prirodno ulje miriše slatko i puderasto, a koristi se u parfemskoj industriji od davnina.
Ljubica je i jestiva sirova. Sjećam se da smo je mi djevojčice jele na putu iz škole. U narodu također postoji vjerovanje da prvu ljubicu koju na proljeće pronađete morate pojesti i zaželjeti želju, a to će vam donijeti sreću cijele godine. Osim što se od pupoljaka, cvjetova i listova može napraviti izvrsna i ukusna salata cvjetovi se koriste ušećereni kao jestiva dekoracija za deserte.

Ljubica ima puno sestrica u različitim nijansama ljubičaste a posebno je lijepa bijela ljubičica koja češće raste u šumi nego uz putove. Neki varijeteti ne mirišu. Meni je najdraža ona divlja, mirisna ljubica čiji me miris strelovito vrati u djetinjstvo. U staru bakinu kuhinju gdje je na zelenkastom kredencu uvijek imala spremnu čašu izrezbarenu zlatnim linijama, a koja je čekala baš moje buketiće ljubica koje sam joj donosila. Ona bi uvijek popravila svoj rubac koji joj je bio neizostavan modni detalj i pravila se iznenađena grleći me od sreće što sam navratila. Zvala me od milja "babina ružica". Bila je moja zaštitnica i utjeha. Slušala je pažljivo sve moje mladenačke probleme i tješila me. Baš poput ljubice i ona je svoj pogled češće upirala u zemlju. Imala je uvijek puno cvijeća. Najviše prkosa, liza i  dalija. Najdraža boja bila joj je "mrkasta". Ispred njene kuće uvijek se plavilo sve od ljubičica. Njihov miris me sjeća na nju. Sve zbog ljubica, sve zbog ljubavi. To je moć prirode.

Pogledajte i lajkajte našu facebook stranicu na https://www.facebook.com/Perundodirprirode


ponedjeljak, 2. ožujka 2015.

Medvjeđi luk

Papuk prije mnogo godina





Sunce nas je izmamilo iz kuće. Zapuhali su ožujski vjetrovi i sad je jasno da se vrijeme mijenja. Iako nije još po kalendaru osjeća se proljeće i nemir... Čini se kao da se priroda meškolji i sve je nestrpljivija. Šuška pod lišćem, pucketa suhim grančicama dok sasvim tihom bubre njeni pupovi na još golim granama. Žute se jaglaci pored hrpica snijega. Blato je ljepljivo i gusto, a vode u lokvama ima posvuda. U istraživanju za tek izniklim listovima medvjeđeg luka otklizala sam dobrih 2 metra niz blatnu padinu. Jednostavno nisam očekivala da je tako klizavo. No, trud se isplatio i uz nedjeljni ručak imali smo finu salatu.

Razveselili su me i prvi listovi Medvjeđeg luka u mom kutku. Zelena boja u ovom slučaju ima ljekovitu moć!

Medvjeđi luk (lat. Allium ursinum), crijemuš, srijemuš, divlji luk ili šumski luk od davnina se koristio za proljetne kure čišćenja organizma, prirodni je antibiotik, snižava krvni tlak, kolesterol, pomaže kod probavnih problema, tjera parazite, blagotvorno djeluje na mokraćni mjehur, poboljšava izgled kože i tako dalje. Popis je nevjerojatno dugačak. Svi su čuli za njega i mnogi ga sami beru i koriste. Svježi na salatu, rade pesto, tinkture, smrzavaju jer je sezona njegova branja prilično kratka. Upravo sad kad vladaju viroze, zalihe D vitamina su nam slabe, umor i nedostatak energije možemo znatno popraviti upravo ovom biljkom. Nije ga preporučljivo sušiti jer svoja čarobna svojstva bolje će sačuvati u ulju ili tinkturi. Sam naziv medvjeđi je luk dobio jer je medvjeđa poslastica nakon zimskog sna.

Mama, čitaj nam priču! O dinosaurima, o svim životinjama, ja želim naučiti sve o životinjama i prirodi jer je to korisno znanje, jel da mama? I tako pričamo... O malom medi koji se probudio iz zimskog sna. Bio je jako znatiželjan i želio je istraživati svijet oko sebe. Iako se dobro naspavao i bio odmoran nije imao puno snage jer je bio gladan, jako gladan. Tako je strašno bio gladan da mu je trbuščić kruljio i proizvodio čudne zvukove. Krrrrrrrr, glj, kkkrlj! Onda ga je njegova mama medvjedica zovnula da pojede kašu. Mali je medo veselo krenuo papati no onda je njuškicom gurnuo kašu i glasno rekao: Bljak, zelena kaša! Ja ne volim zelenu kašu koja smrdi na luk! Ali zelena kaša je ukusna. Moraš prvo probati da bi znao jel ukusna. Medo je onda poslušao svoju mamu i liznuo malo jako zelene kaše. Iznenadio se kako je bila fina. Kad je pojeo sve trbuščić mu više nije kruljio i on je imao puno energije za skakutanje i istraživanje u prirodi. Prijatelj zeko već ga je čekao u šumarku da zajedno love leptiriće i skaču po blatnim lokvicama. Kraj.

kozlac i srijemuš
A tu ponekad zelena označava nedostatak iskustva i znanja. Iako lako prepoznatljiva i po izgledu i po intenzivnom mirisu češnjaka ljudi ga često zamijene nekom otrovnom biljkom poput mrazovca, đurđice ili čemerike. Tu je još i kozlac koji zatajno razvija svoje listiće često baš uz sam medvjeđi luk. Mrazovac voli osunčana mjesta i listovi mu nemaju miris češnjaka dok srijemuš raste u sjeni na vlažnim polojima i ima vrlo intenzivan miris češnjaka. Za razliku od mrazovca raste iz jedne lukovice. Čemerika ima šire listove reljefno izbrazdane. Dok otrovni kozlac ima kopljaste listove. Đurđica ima slične listove medvjeđem luku samo kožnatije i nema taj karakterističan miris češnjaka. Uglavnom, medvjeđi je luk izvrsna biljka i svojim specifičnim kemijskim sastavom liječi mnoge boljke. Priroda nam ga daruje baš u trenutku kad nam je najpotrebniji. Samoniklo bilje je besplatno i vrlo zdravo no ako imate želju bezbrižno koračati i s užitkom brati bilje najbolje je da iskoristite stručno vodstvo. Ako se vaše znanje samo teorijsko u prirodi vas lako poljulja zbunjenost. Pridružite nam se skoro na radionici medvjeđeg luka i drugog jestivog samoniklog bilja!
Budite zdravi i puni energije baš kao i mali medo.


Recepti su zaista brojni i svoje ćete ukućane sigurno zdravo nahraniti ovom namirnicom.

Pesto od medvjeđeg luka

Sastojci:
100 g medvjeđeg luka
namaz od srijemuša
30 ml maslinovog ulja
20 g parmezana
20 g orašastih plodova
sol i papar

Priprema:

Pomiješajte sve sastojke i izblendajte štapnim mikserom.
Pesto možete koristiti za pripremu tjestenina, juha, kao dodatak umacima, ali i samostalno na krišku svježeg kruha.

Namaz od medvjeđeg luka: svježi sir, sol, medvjeđi luk i vlasac, bučino ulje... po želji zaljutite kajenskim paprom. Najfiniji je s domaćim kukuruznim kruhom. Izvrsno je što ga možete napraviti u prirodi na pikninu od netom ubrane biljke!

Za tzv. špinat od medvjeđeg luka zapravo je postupak isti kao da kuhate špinat na mlijeku samo umjesto špinata ili blitve stavite nasjeckani luk i recimo koprivu. Gustoću određujete sami pa to može biti i juha na kraju.

Budite kreativni i iskoristite što vam Priroda nudi!
Luk je već u zdjeli!


Pogledajte i lajkajte našu facebook stranicu na https://www.facebook.com/Perundodirprirode

nedjelja, 1. ožujka 2015.

GO GREEN

Zelena je boja prirode. Poznata je kao najmirnija boja ljudskom oku, navodno može poboljšati vid, a takođe djeluje smirujuće na ljude. Simbolizira rast, harmoniju, svježinu, plodnost, stabilnost i izdržljivost. Ima veliku emocionalnu povezanost sa sigurnošću. Zelena ima ljekovitu moć.

Pred kraj zime čeznem za proljećem i suncem i onim čistim, blistavim bojama. Osobito čeznem za zelenom i svim njenim nijansama. Svaki novootvoreni listić i travka, proplanak obilno zaliven kišom, dolina natopljena otopljenim snijegom, obale rijeke namočene izlivenom vodom, slojevi šume koja se razlistava... toliko zelenih nijansi skladno oslikava proljeće. Kako se sunce penje sve više po obzoru i baca svoje duge sjene scena postaje živa, interaktivna. 

Proljeće je uvijek novi početak života, novi list u našim životima. Potiče nove odluke. Za nas žene često to znači detoksikaciju, dijete sad il´ nikad, odluke da ćemo vježbati, zdravije kuhati, biti aktivnije, sretnije, više pažnje posvetiti sebi, a onda i obnoviti garderobu jer sve što imamo je demode... I već od same odluke osjećamo se bolje, puuuuno bolje. Osobito zbog ove zadnje misli. 

Otkuda uopće početi? Iako znanstvenici zapravo tvrde da je to samo prijevara i da se tzv. proljetni umor, glavobolje i sve te neke štetne tvari koje nagomilamo preko zime ne mogu tako riješiti već se naš metabolizam sam čisti bez naših guglanja i provođenja extreme detox dijeta. Ipak, sigurno nije loše manje i zdravije jesti, piti više cijeđenih prirodnih sokova voća i povrća i kretati se. Zar ne? Manje narezaka, više blendanja! Go green, malo eksperimentiranja unosi neku novo energiju u naša jutra. I fino je. Sok od cikle i maline, hren nariban u salati, smoothie od koprive za međuobrok, jabuka i orašasti za večeru. Topla limunada s medom i đumbirom, kurkuma kao dodatak riži, zobeno i bademovo mlijeko, sok od cvjetova bazge, aperitiv od limunske trave... beskrajno mnogo ideja i detalja koje hranu čine uzbudljivijom. Upravo ta kapljica ulja od konoplje daje poseban štih običnom kuhanom krumpiru a sjemenke suncokreta u salati od kupusa zanimljivu hrskavost i tako vaša jela dobivaju novu zvjezdicu. Ne baš onu Michelinovu al ne manje važnu... Jer nije samo bitno što jedemo i koliko i kada nego i kako. Zašto ne biste uživali onaj luksuz kao u restoranu? Čemu čuvati kristalne čaše za neke posebne prigode? Svaki je obrok posebna prigoda. Glazba, plamen svijeće, salvete, jela servirana na toplim tanjurima... gušti su gušti. 
Možda su internet previše preplavili istočnjačke filozofije jer lakše vjerujemo u nešto što zvuči fensi. Tu mislim na Ayurvedu i neobične začine, zeleni, žuti, bijeli i crvene čajeve, čudotvorne biljke koje su zapravo eliksiri mladosti, vjerujemo Dr. Ozu... no sve su to samo mogućnosti. Tajne mješavine, starinski recepti, il samostanske recepture, drevni lijekovi za sve a danas tako lako dostupni na fb. Svi objavljuju na statusu biljku koja liječi sve vrste raka u samo 48 sati! Danas je to maslačak a jučer je bio Noni sok. Prah koštice marelice il obična soda bikarbona tako su dostupni, jeftini, a čudotvorni. Teorije zavjere i farmaceutske istine skrivene javnosti. Netko je prokljuvio i sad vi samo trebate to shareat da se razotkriju zablude a pomogne onima koji su u problemu. Vi birate! No, uvijek je dobro naučiti nešto novo. Istražiti alternative. Jer soda zaista pomaže. Kako mijenja pH, gljivice ne mogu rasti i vi nemate više infekciju Candidom albicans. Pročitala sam da po Ayurvedskom horoskopu strijelci posjeduju neku energiju i to me zainteresiralo. To je totalno istina! Ja uvijek imam energije više od drugih (osim vlastite djece). Baš takav treba biti horoskop da se prepoznaš u njemu i tu počinje vjera. Za slijedeći tjedan mi piše da neću imati strpljenja za negativne i pesimistične jer sam Pitta tip. A tko normalan ima strpljenja za negativne i pesimistične!?! Dajte... i prvi i drugi i treći dan pozitive! Zar nije svaki dan u životu dan za pozitivu!? 

Za odvažne i pametne odluke ne treba biti proljeće, čak ni ponedjeljak. Može biti i srijeda popodne. Obogatite svoj život novim okusima. Tko zna? Možda će vam upravo taj pesto od medvjeđeg luka ili majoneza od indijskih oraščića postati najfiniji delikatesni dodatak jelu! Zelena boja ponekad znači i nedostatak iskustva... Go green, reciklirajte, ostavite samo svoje stope u šumi, zagrlite drvo, volite se i živite zdravo. Možda je zeleno vaša boja. 
https://www.facebook.com/Perundodirprirode?fref=ts