ponedjeljak, 23. studenoga 2015.

Čuvarkuća - štit koji nas čuva


Elegija o gojzericama dobila je neočekivano sretan završetak, bar zasad. Postolar Miro udahnuo im je novi život. Tko bi rekao... čini se da nikad nije tako crno kako se taj tren čini. Možda nekad jednostavno preburno reagiramo. Na prvu i tutta forza (punom snagom) kako bi moja nona rekla. A tek kad nas prođe bijes, skockamo se i rješenje se pomoli negdje na horizontu. Ne ide na silu. Nije uvijek logično. Jednostavno se dogodi. Samo ga trebamo prepoznati, osvijestiti... Priroda nas nekad čuva a da toga nismo niti svjesni. Čuvarkuća je baš takva. 

Čuvarkuća (lat. Sempervivum tectorum ili vječno živa) poput okamenjene ružice na starom krovu proviruje kroz mahovinu i lišajeve. Zbijene glavice jedna do druge zgusnuto čuvaju jedna drugu. Čvrsto se drže svojim kožnatim listovima. Štite i krov i kuću a ponekad i ukućane koji zatraže njenu pomoć. 

Mi smo roditelji ludi za svojom djecom. A kad se ona razbole još smo luđi. Uhobolja je izravno povezana s bolestima dišnih puteva. Najčešće se javlja kao komplikacija virusne infekcije gornjeg dišnog sustava, zbog koje dolazi do zatvaranja prirodnog kanala koji spaja nosni dio ždrijela i srednje uho (tzv. Eustachieva tuba). Bakterijska infekcija koja nastaje bolna je za dijete. A onda se javlja i temperatura. Cijela drama plakanja, nespavanja, nejedenja... ili na prvo žaljenje djeteta da ga boli uho nakapati mu dvije tri kapi soka čuvarkuće. Kod nas to redovito funkcionira. U oba uha nakapamo za svaki slučaj pazeći da su kapljice ušle. Ponovimo i slijedeći dan jer u ovom slučaju "od viška glava ne boli". Tako izbjegnemo i veću bol i temperaturu i čekanje kod doktorice. Zato čuvarkuće uvijek imamo oko kuće, na ogradi, u teglama s drugim cvijeće, na balkonu... Ona ne zahtjeva nikakvu brigu. Nije ju čak potrebno niti zalijevati. Neke vrste tako rastu u prirodi na suhim i kamenitim mjestima po visokim planinama gotovo bez vode.

Čuvarkuća je i odlična hrana. Njeni listovi mogu se pripremati kao varivo, salata, s rižotom ili jednostavno s krumpirom i maslinovim uljem, tjesteninom... (vidite u Kuharici ljekovitog bilja Antona Rudana str. 100 - 105 Šumski kuhar) ili jednostavno budite kreativni i iznenadite ukućane novim okusima. 

Čuvarkuća u narodnoj medicini široku paletu liječenja: od raznih upala, kožnih bolesti, uboda, crijevnih parazita, bronhitisa... Pila sam nedavno i sok čuvarkuće spravljen u medu koji uspješno liječi miome i ciste na maternici te uklanja probleme sa štitnjačom. Pila sam ga kao preventivu svojim sitnim čvorićima na štitnjači.

Imala sam tumor na jajniku kojeg sam otkrila slučajno. Nisam prepoznala niti jedan od očitih znakova. Nisam išla kod ginekologa. Nisam nikada mislila da se to meni može dogoditi. Imala sam samo 21 godinu. Svijet mi se prolomio pod nogama. Srećom, bio je dobročudan. Osam centimetara benignog tkiva vezalo se oko jednog jajnika a drugog je samo malo omotalo. Taj mi je jedan i ostao. Nisam pila lijekove. Nisam htjela već tada imati djecu iako su me svi požurivali. Imala sam ih kad sam ih željela. 9 godina kasnije rodila sam Emu, a onda i Vitu. Al nisam nekako ista. Osjećam se puno ranjivije. Moja neustrašivost i svemoćnost je poljuljana. Kao da mi je napukao moj super oklop. Iako je sve zaraslo gotovo bez vidljivog traga ja ipak znam da se to sad može i meni dogoditi. I svakome. I mojoj se mami dogodilo. Identično samo s drugim jajnikom. Isto u tim godinama. Nešto sam naučila iz toga. Zato neću dozvoliti da se priča nastavi. Sigurna sam da će nas čuvarkuća čuvati semper (uvijek).

Sok od čuvarkuće: 

300 grama listova čuvarkuće 
500 grama meda

Listovi čuvarkuće rukama se zgnječe dok ne poteče sok a onda se blenda ili miksa štapnim mikserom da se dobije zelena kaša od listova u koju se postupno dadaje med. Može se dadati i malo limunovog soka. Spravljeni sok pije se tek za 5-7 dana kad odstoji u frižideru. Držite ga u staklenci koju ste omotali slojem aluminijske folije. Pije se ujutro natašte i navečer prije spavanja po žlica. Neočekivano je ukusan i osvježavajući. 

I ovaj recept dala mi je gospođa Nada, naša travarka neiscrpnog znanja a za svaku boljku ima biljka ili mješavina ili način. Brže i od googla pronaći će je za vas da vam pomogne. Naravno, ako zaista želite slušati. 




ponedjeljak, 16. studenoga 2015.

Danas sam stvarno ljuta, ljuta ko´... HREN!

 
Koliko se god trudila stvari nekad idu nekim svojim tokom, nizbrdo. Postolar mi je danas hladno objasnio kako se moje gojzerice raspadaju i da im jednostavno nema pomoći. Može on to pokušat zalijepit al neće dugo trajat. "Mislim, ako vama nije puno dat 100 kuna za još jedno nošenje onda ću probat zalijepit..."  Uzdahnula sam i dala mu predujam. Nekako mi je prerano da se oprostim od njih. Vežemo se za stvari. Oni su nam podsjetnik na sretne trenutke. A ne volim takve crnjake od prognoza i radije sam blesavo naivna. Cvrkućem i planiram makar su za subotu prognozirali snijeg... Trudim se ne gledati vijesti jer se svode na crnu kroniku. Ustvari, gotovo uopće i ne gledamo TV al netko me već podsjeti što sam propustila dok sam lebdjela na svom sretnom oblaku. Iako to nerado priznajem i moj se štit nekad dotraje: od stresa, od svakodnevnih 100 i više km vožnje, od djece, od obavijesti u poštanskom sandučiću i od pogleda ispod ružičastih naočala općenito. Padnem na zemlju i suočim se s realnošću i budem stvarno ljuta, ljuta ko´... hren i to na sve.

HREN (ljuti hren, ren) stvarno je ljuta biljka. Možda je i on tako ljut jer raste uz put pa vidi previše toga. Možda su mu živci tanki kad ga netko riba pa žari svojom ljutinom. Ako niste probali ribati hren propuštate jedno intenzivno iskustvo za sinuse. Čak bi se moglo dogoditi da se i dobro isplačete i ostanete bez daha od prodorne žestine.  Al kad si stvarno ljut i svjestan da bi se trebao skulirat i malo ohladit, opustit i da nisu stvarno svi živi krivi jer nije tvoj dan, ipak te ljutina ne pušta lako. Jednostavno te vuče da još jednom udahneš pa makar se onesvijestio. Mi smo se odvikli intenzivnih i čistih okusa. Ima nešto anđeosko čisto u toj bjelini njegovih cvjetova i korijena. Smekšali smo se previše pa radije biramo slatko a možda nema ništa loše da s vremena na vrijeme malo zaljutimo stvari i razbijemo monotoniju. Osim vitamina C ova biljka korisna je kod kašlja, upornih bakterija, čišćenje mjehura i mokraćnih kanala, djeluje na žuć i jetru, cirkulaciju kože, digestiv je i diuretik. Ima toga još pa guglajte ako vas zanima. No, meni je i ovo dovoljno da ga stavim na dnevni meni sada kada mu je sezona. 
Za početak naribajte malo divljeg hrena u svoju salatu i bit će to sasvim nova salata! Iskopajte korijen hrena i napravite odličan zimski lijek za prehladu i gripu, jačanje, bronhitis i pročišćavanje pluća: 

SIRUP OD HRENA: 

- ribani svježi korijen hrena (sva srednje velika korijena)
- med (pola kile), propolis (jedna čajna žličica ili oko 30kapi)  i zdrobljeno sjeme anisa (jušna žlica)

SALATA OD CIKLE I HRENA

- naribajte sirovu oguljenu ciklu (još bolje ako imate neka fensišmensi pomagala kao npr. spiralizator)
- može i korijen celera, mrkve ili nekog drugog korjenastog povrća poput čičoke ili jama i sve to prelijte umakom od hrena (naribani korijen hrena pomiješan s uljem, vrhnjem, malo soli i tako izblendan u rijetku kremu) Ova salata ne samo da vam pomaže kod disanja punim plućima nego vas hrani vitaminima i mineralima izravno iz Zemlje. Idaelana je za slabokrvnost, nevoljkost i ravnodušnost. 

"Gruba je pogreška misliti da ste okusili borovnice ako ih niste nikada brali. " 
(Walden, H. D. Thoreau)


ponedjeljak, 2. studenoga 2015.

Nema rane koju gavez neće izliječiti.

Nema rane koju gavez neće izliječiti. Svaki će travar jamčiti za ovu tvrdnju a i svi oni koji su se uzdali u moći ove biljke.


Kaže mi moj kolega jedan dan: Čovječe, dobro da se nisi rodila prije dvjesto godina jer bi te sigurno spalili. On se uvijek šali pa ga i ne ne shvaćam ozbiljno al da... u ovome nije pogriješio. Bilje i biljni pripravci kao i hrana "iz šume" moja su strast već neko vrijeme. Nešto kao u stilu otkrivanje tople vode tj. ono što mnogi znaju već stoljećima ja samo počela otkrivati prije nekih 6 godina. Iako mi se stalno čini da grebem po površini osjetim ponekad da sam zagrebla i dublje od toga. Točnije, ovaj sam put kopkala po nasipu vadeći crni korijen - gavez ili volovski jezik ili konjski rep. Ima baš savršen naziv za vještičji kotao zar ne? Pa, iako zvuči ludo zamislite da netko kuha i uz to potiho nabraja sastojke kako ne bi zeznuo recept: u zagrijanu svježu svinjsku mast naribati 6 crnih konjskih repova ili volovskih jezika te kuhati dok ne počne cvrčati. Ostaviti preko noći pa ponovno na vatru dok se ne otopi. Po želji dodati malo bogorodičine trave, vučji zub ili žabnjaka. Za one koji ne barataju previše narodnim nazivima biljaka ovo bi bio dobar scenarij za čarobiranje. Mnoge se biljke u narodu zovu baš prema životinjama i povezuju se s njima na razne načine. Priroda je sva u sinergiji i harmoniji. I ništa, baš ništa, nije zasebno ni odvojivo do nje uključujući i čovjeka. Ma koliko se on trudio ubiti, objesiti ili spaliti sva znanja o travarstvu i prirodnom liječenju travama  ona su se ipak  nekako uspjela sačuvati i prenijeti na generacije koje dolaze. Možda zato što su tako važna i jedina koja daruju izlječenje. A kako povijest pišu pobjednici mnogi svjedoče kako im je ova ili ona biljka, pripravak, mast, oblog ili čaj pomogao kada je sve drugo zakazalo.

Gavez ima iscjeliteljsku moć. Može spojiti potrgano i pokrpati ranjeno, izbrisati tragove bolesti i učiniti da bol prestane. Hematomi, udarci, nagnječenja, rane, čorevi, kvrge i otekline, prijelomi i neuralgije, kostobolje i stare rane njegova su specijalnost. Tinkture i masti, melemi u kombinaciji s gospinom travom, arnikom ili nevenom blagotvoro i čudotvorno će djelovati na ove probleme. Za liječenje želuca i crijeva, opeklina, artritisa... popis je dosta dugačak, a možete ga i sami istražiti.


Mast se radi tako da se u čistu svinjsku mast nareže očišćeni korijen gaveza i to tako brzo da ne oksidira te se zagrije na vatri, pusti preko noći da odstoji i zatim se procijedi i zagrije te doda nešto voska i spremi u manje posude. Dobro ga je držati na hladnom no vosak će ga čuvati od kvarenja i na sobnoj temperaturi. 

Melem sam radila od kantariona tj. ulja gospine trave koje sam zagrijala i dodala narezani gavez te pustila dan, dva da odstoji a potom procijedila i ponovno zagrijala te dodala vosak. Za mene je to i melem za dušu jer volim sačuvati ono što nam priroda daje. Korijen gaveza vadi se u jesen i ako ti zatreba po zimi možeš samo slegnuti ramenima jer tad je "prošla baba s kolačima". Treba ga napraviti sad. Tajne bilja kriju se sve više u korijenu kad sunce oslabi, a zemlja otvrdne od prvih mrazeva. 

Iskustva govore bolje od riječi: Mast od gaveza prije nekoliko godina izliječila je u samo nekoliko mazanja ozljedu i probadajuću bol u koljenu koja se zavukla duže od potrebnog, a koja se liječila kremama i gelovima iz ljekarne.

Bolio me palac u zglobu prije nekog vremena jer sam ga nekako povrijedila dok sam nosila cjepanicu no čim sam ga namazala bol je gotovo prestala, a do jutra potpuno nestala. Bilo mi je to prilično važno jer kao učitelj glazbe dobar dio vremena provodim svirajući pa mi je pokretljivost zglobova bitna. 

Od gaveza smo radili još i tinkturu u domaćoj rakiji. Osobito me vesele variva u kojima je svježi list gaveza ili salata ili pohani listovi pripremljeni u tavi negdje na kampiranju na logorskoj vatri. Ona fina dlakavost pokupi taman savršenu količinu smjese za pohanje ili tempuru. 
Uživajte u ovoj biljci i moći koje nam daje ili makar odmorite oči na njenim zelenim listovima i maštajte u nijansama ljubičaste dok pogledom prelazite po njenim cvjetovima koji se  klate poput poput zvona na povjetarcu u proljeće.  


Tinkture ili totalni witchcraft