Dual survival

Lijana

Kad je prvi put pao snijeg ove zime pustili mi klince van. Da djeca uživaju. Al ne bi oni radili snjegovića već će se igrat u snijegu. Ajde dobro, samo nek se igraju... Samo im trebaju lopatice da iskopaju spilju, kanta za otapanje snijega na vatri (izmišljenoj) i za čaj, drva za vatru, fire steel (zapravo su to dvije male drvene klipice) i nož (ne pravi al za igru). Mama, pogodi čeg se igramo!?! viču iz sveg glasa kad su već iskopali rupu i napravili sklonište od snijega. Igramo se preživljavanja u snijegu! Naravno, potpuno prirodno po logici ne pada jabuka daleko od stabla. Znaš onu epizodu kad Les Stroud... znam, kad Ray Mears... znam, kad Bear Grylls.. znam, privezani, goli i prestrašeni,  preživjeli, dual, man, woman, wild... sve znam a znaju i oni. Tako se moji klinci igraju: Braće Kret (crtić o dva istraživača i životinjama sinkronizovan naravno) i spašavanja životinja, crtaju strojeve i karte sa skrivenim blagom, plešu i kuhaju. Od svih deka rade šatore po kući, sve špage su zavezane i isprepletene, a stolci postavljeni u barikade i prepreke. Dijelovi gdje nema tepiha su rijeke i mora a trosjed i dvosjed planina Velebit (bili smo ljetos na Velebitu 4 dana). Voze romobile po kući i piju čaj (to je gorivo za romobile). Bezbroj ideja i varijacija na temu. Dinosauri pasu ili napadaju posvuda iako se najradije skivaju u teglama s cvijećem (biljojedi uživaju jesti moje cvijeće). 

Prijateljica nagovara moju majstoricu da se igraju Winxica na što ova objašnjava da ne može jer je sad u fazi istraživanja i želi naučiti sve o životinjama. To je korisno znanje, jel da mama?

Dva geparda skrivena u visokoj travi

Najčešće pitanje koje nas netko pita je zar se ne bojimo zmija tako u prirodi. Istina je da ih uglavnom vrlo rijetko vidimo jer one ne žele susret s čovjekom. Nijedna životinja to ne želi. i sigurno će pobjeći ili se jednostavno skloniti prije nego što je primijetite. No kod Oltara na Sjevernom Velebitu Ema je prva ugledala malog poskoka sklupčanog u panju dok smo brali lisičarke, Jedva je davao znakove života jer je bilo iznimno hladno i vlažno za to doba godine. Više nas je bilo strah vidljivo svježih tragova medvjeda od izmeta do povaljane trave kod grmova šumskih jagoda i malina. A nije ni medo blesav da se suprotstavlja čovjeku. Pametniji popušta. Vjerojatno misli: Kakve sam sreće još ću naići na naoružanog lovca! Toga se u šumi i ja bojim: lovaca. Ponekad je čovjek čovjeku vuk...
Mi smo samo gosti u prirodi. Tek prolaznici i promatrači. Mi smo ti koji smo došli. Životinje tamo žive. Šuma je njihov dom. Planina njihovo dvorište. Rijeka njihov izvor. Ponašajte se u skladu s tim. Oni samo žele svoj mir. Ne ostavljajte svoje tragove. Poštujte ih. Oni su tamo bili prije.
Planina se ne osvaja, šume se ne posjeduju. rekao to poglavica Seattle ili ne. Priroda i čovjek su jedno.