Već par tjedana škicam izloge u voćarama u potrazi za malim dugoljastim narančicama. Kad sam već mislila da mu je sezona prošla našla sam ga prekjučer na zadarskoj tržnici. Sunce, more, vjetar u kosi i kumkvat! Sreća sadržana u tom malom jajolikom plodu. Intenzivno narančast baš me nekako asocira na sunce. Ne poput onog zadarskog plavog sunca već pravog. I na jaja neke egzotične ptice koja nese baš pred Uskrs. I dok mi je žena objašnjavala da je iz njenog polja u Krču, Mrču ili tako nešto slično ja sam samo klimala misleći na onaj fini slatko kiseli spoj male narančice u mojoj vrećici. Jede se s korom i to cijeli. Tako okusom podsjeća i na arancine (ušećerene korice naranče). Predivan je onaj osjećaj kad ga zagrizeš i on se u tvojim ustima raspukne u eksploziju okusa Mediterana. Nisam ni zamakla do Kalelarge već sam nestrpljivo utrpala jedan u usta. Tko bi dočekao...
Kumkvat (lat. Fortunella) je porijeklom iz Kine. Zovu ga još i zlatna naranča, zlatna mandarina. Zlatna ne zbog boje nego zbog bogatog sastava nutritivnih tvari, posebice vitamina, kalcija, kalija, željeza, omega 6 i omega 3, karotena i pektina... Uzgaja se većinom u Primorju i Dalmaciji a kod nas na kontinentu u tegli. Dekorativan je. Njegov plod je tako neobičnog oblika i simpatično malen a neočekivane koncentracije okusa. Pomaže u jačanju imuniteta i kod zacjelivanja rana, kod infekcija i izbacivanja kamenca, kardiovaskularnih problema, poboljšava zdravlje kostiju, prirodna je energija za organizam a uz to usporava starenje. Nevjerojatan a djeluje tako neozbiljno. Naprosto iznenađuje svojim ljekovitim i korisnim performansama.
Ne vole svi kiselo. To je jedan od onih okusa koji se više izbjegava. I pomalo je čudno da se jede s korom jer kod drugih citrusa se kora ne jede samo tako već se mora nekako pripremiti da bi bila jestiva. Od kumkvata se radi sok, sirup, kokteli, džem, marmelada i vjerojatno još puno toga. Jer ako volite tu slatko kiselu kombinaciju male narančice već ćete smisliti kako ga uklopiti u vaš meni. Pa makar i kao dekoraciju neke salate. Ja sam ga pripremala jednostavno kao smoothie. Jedna jabuka, jedna banana, nekoliko kumkvata i brezin nektar. Jednostavno je prefino bez ikakvih drugih dodataka. Šećer ni med nisu potrebni. Volim kiselkasto. Često sam jela limune iz noninog vrtla bez šećera. Naranče i mandarine svojim eteričnim uljima odlično se slažu s raznim drugim okusima i po meni agrumi poboljšavaju i miris i okus mnogim jelima. Tako uvijek štedljivo trošim domaće agrume pazeći da ih iskoristim do zadnje mrvice. Ako ostane i dio korice ja je zaledim i koristim kasnije. Možda je to samo navika jer tako radi i moja mama a možda samo zaljubljenost u to voće. Kumkvat je kao spoj i limuna i naranče i mandarine s posebnim bonusom jestive kore što ga čini mojim savršenim voćem. Vjerojatno nije slučajno da njegov latinski naziv sadrži korijen riječi fortuna, fortunate što znači sreća. Mene zaista čini sretnom. Nekako je teško pojesti samo jedan pa kad kupim kumkvatiće pazim da ih ne pojedem prebrzo, da sreća dulje potraje...
Nema komentara:
Objavi komentar