Toplina sunca ugrijala je zemlju i ona je procvjetala u tisuće boja. Ujutro, orošeno cvijeće i pupoljci magično svjetlucaju lomeći zrake sunca u malim kapljicama rose. Pod vrelinom podnevnog sunca livadu oživljavaju pčele i razni drugi vrijedni kukci a u suton sve boje dodaju filter crvene pa se čini da zemlja gori.
Svoje bijeloružičaste sitne cvjetiće u zračnim kiticama ponosno je pokazao i stolisnik. Stolisnik (Achillea millefolium) je u narodu poznat i kao hajdučka trava, hajdučica, sporiš, paprac, kunica... Lako ga je prepoznati među svim drugim travama po perastim listićima. Nježne listove meke na dodir i aromatična mirisa kao da je netko izrezbario i nareckao nožićem na stotine listića - 100 lisnik. Hajdučka trava je njegovo najčešće narodno ime jer priče iz davne prošlosti govore da su hajduci nosili u vrećici prah ove biljke. Stavljali su ga na rane da zaustave krvarenje i potaknu brže zacjeljivanje. Magična biljka u svom latinskom nazivu nosi ime najlegendarnijeg ratnika svih vremena: Ahileja. Sjećam se invokacije slavnog epa:
"Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina
Pogubnu, kojano zada Ahejcima tisuću jada"
(Homer: Ilijada)
Kako je Ahilej, sin smrtnog kralja i morske nimfe, majka ga je željela učiniti besmrtnim pa ga je uronila u rijeku Stiks no zaboravila je uroniti i njegovu petu za koju ga je držala. Otuda naziv Ahilova peta što je simbol točke ranjivosti, a koje nitko nije pošteđen. Svi imamo neku slabu točku. Ljudsku grešku. Slabost. Ranjivi smo iako nam se nekad čini da smo besmrtni i nedodirljivi, da ćemo živjeti vječno, da imamo svo vrijeme svijeta i da se nama ne može ništa loše dogoditi. Taj je osjećaj možda i Ahileja vodio u njegovim hrabrim ratovanjima no svoje je rane navodno često vidao upravo stolisnikom. Kenotaur Hiron naučio ga je o tajnama bilja. Ahilej je bio junak grčkih mitologijskih priča, simbol snage i hrabrosti no i on se prevario... nije bio nepobjediv. Strijela ga je pogodila baš u petu, njegovo bolno mjesto. Nije mu mogla pomoći ni božica ljepote Afrodita koja mu je petu oprala stolisnikom.
Engleski naziv za stolisnik je i Nosebleed plant što doslovno znači trava za krvarenje iz nosa. Čisti krv i pomaže kod svih vrsta krvarenja ili izostanka krvarenja kod žena.
Još se u srednjem vijeku vjerovalo da uzgajanje stolisnika donosi mir, dobru sreću i jasno viđenje. Rasprostrti cvjetovi ispod jastuka navodno su donosili "istinske snove" o budućnosti. Koristio se i za izrađivanje amuleta i u magijske svrhe protiv zlih duhova. Postoje još vjerovanja o moćima stolisnika, u zapisima iz 6. stoljeća. "Supercilium Veneris" tj. venerine obrve, kao ljekovita biljka i biljka za čarolije stolisnik je uživao visoki ugled kod starih Germana i Slavena. Svežanj stolisnika obješen na vrata ili zavezan na dječju kolijevku na ivanjsku noć trebao je osigurati iduću godinu bez boli.
Ako imate problema s probavom stolisnik sigurno pomaže. Čaj je ukusan iako gorkast jer biljka sadrži gorku tvar ahilein i ulje slično onom u kamilici. Uz to njegov je sastav toliko bogat i ljekovit da je uz kamilicu sigurno biljka za sve. Kod upale jajnika, bijelog pranja, problema s mokrenjem, mioma, unutarnjeg nemira i upale živaca, mučnina, klimakterija, migrena, dugotrajnih višegodišnjih bolesti... lista je stvarno duga. Općenito je odličan i za žene. Poznata travarka Maria Treben piše u svojoj knjizi Zdravlje iz Božje ljekarne: On u svakom pogledu djeluje samo najbolje na trbuh svake žene tako da za svoje zdravlje ona ne može učiniti ništa bolje no da prigodom šetnje šumom i poljanom nabere svežnjić svježega stolisnika.
Baš ga tako nekako i beremo: uvijek usput bez posebnog planiranja jer ga ima posvuda i cvate cijelo ljeto. Mladi se listovi mogu jesti i svježi u salatama. Naziv kunica dobio je baš iz razloga što ga kunići i zečevi obožavaju. I druge životinje ga rado jedu no pure prvo pojedu sav stolisnik a onda kreću na drugo bilje. Gdje se kosi može se brati i nekoliko puta. Tako u proljeće obično zaključimo da smo prebrzo potrošili osušene zalihe i da bismo ga ove godine trebali puno više sakupiti. Nikad zapravo ne znaš za što će prije zatrebati... tako sam upravo ovih dana pretraživala ormar za ostacima. Već nekoliko dana imam problema sa sinusima jer sam vjerojatno bila previše izložena klimi u autu. Uz silno šmrcanje i ispuhivanje na kraju se stvar pogoršala i pojavila se krv. Skuhala sam to malo stolisnika što sam pronašla i već nakon druge šalice smirilo se i šmrcanje i glavobolja od sinusa a krvi je potpuno nestalo. Nosebleed plant je potvrdio svoj engleski naziv. To i nije jedini put kada mi je pomogao... Jednom sam baš za Božić zaradila neko otrovanje (mislim da su u pitanju bile konzervirane crne masline kojima nisam provjerila rok trajanja) i naravno dok su svi okolo sućutno pogledavali u mene i natrpavali se božićnim delicijama bilo slanim ili slatkim ja sam mislila da ću umrijet od muke. Čaj od stolisnika i tada je bio spas za mene. Neka zato uvijek bude sušenog stolisnika (ili kako se to stručno zove: droge) u vašoj biljnoj prvoj pomoći. Ako vam i ne zatreba "hitno" svejedno ga možete pijuckati. Možda vas neće učiniti neranjivim ili besmrtnima, možda ne vjerujete u zle duhove ali vjerujte da će stolisnik uvijek biti na vašoj strani. Možda je stvoren baš zbog nas jer se u ljekovite svrhe koristi već 2 000 godina.
Ako imate problema s probavom stolisnik sigurno pomaže. Čaj je ukusan iako gorkast jer biljka sadrži gorku tvar ahilein i ulje slično onom u kamilici. Uz to njegov je sastav toliko bogat i ljekovit da je uz kamilicu sigurno biljka za sve. Kod upale jajnika, bijelog pranja, problema s mokrenjem, mioma, unutarnjeg nemira i upale živaca, mučnina, klimakterija, migrena, dugotrajnih višegodišnjih bolesti... lista je stvarno duga. Općenito je odličan i za žene. Poznata travarka Maria Treben piše u svojoj knjizi Zdravlje iz Božje ljekarne: On u svakom pogledu djeluje samo najbolje na trbuh svake žene tako da za svoje zdravlje ona ne može učiniti ništa bolje no da prigodom šetnje šumom i poljanom nabere svežnjić svježega stolisnika.
Baš ga tako nekako i beremo: uvijek usput bez posebnog planiranja jer ga ima posvuda i cvate cijelo ljeto. Mladi se listovi mogu jesti i svježi u salatama. Naziv kunica dobio je baš iz razloga što ga kunići i zečevi obožavaju. I druge životinje ga rado jedu no pure prvo pojedu sav stolisnik a onda kreću na drugo bilje. Gdje se kosi može se brati i nekoliko puta. Tako u proljeće obično zaključimo da smo prebrzo potrošili osušene zalihe i da bismo ga ove godine trebali puno više sakupiti. Nikad zapravo ne znaš za što će prije zatrebati... tako sam upravo ovih dana pretraživala ormar za ostacima. Već nekoliko dana imam problema sa sinusima jer sam vjerojatno bila previše izložena klimi u autu. Uz silno šmrcanje i ispuhivanje na kraju se stvar pogoršala i pojavila se krv. Skuhala sam to malo stolisnika što sam pronašla i već nakon druge šalice smirilo se i šmrcanje i glavobolja od sinusa a krvi je potpuno nestalo. Nosebleed plant je potvrdio svoj engleski naziv. To i nije jedini put kada mi je pomogao... Jednom sam baš za Božić zaradila neko otrovanje (mislim da su u pitanju bile konzervirane crne masline kojima nisam provjerila rok trajanja) i naravno dok su svi okolo sućutno pogledavali u mene i natrpavali se božićnim delicijama bilo slanim ili slatkim ja sam mislila da ću umrijet od muke. Čaj od stolisnika i tada je bio spas za mene. Neka zato uvijek bude sušenog stolisnika (ili kako se to stručno zove: droge) u vašoj biljnoj prvoj pomoći. Ako vam i ne zatreba "hitno" svejedno ga možete pijuckati. Možda vas neće učiniti neranjivim ili besmrtnima, možda ne vjerujete u zle duhove ali vjerujte da će stolisnik uvijek biti na vašoj strani. Možda je stvoren baš zbog nas jer se u ljekovite svrhe koristi već 2 000 godina.
Nema komentara:
Objavi komentar