Divlje kupine... divlja strana djetinjstva

Divlje kupine

Jedna je djevojčica na svom svijetlo plavom biciklu svakog kolovoza obilazila grmove divljih kupina što su stihijski, ali sasvim sigurno osvajali mjesta o kojima nitko nije brinuo. Bilo je to baš pred početak škole kad se magle povijaju po Lučici, a čim se sunce spusti dovoljno nisko u onom čarobnom trenutku zlatnih boja i dugih sjena. To mi je bio najdraži dio dana. Suton. Tajanstven i nestvarno kratak, a događao se pomalo neodređeno i ne baš u istu minutu. I divlje su životinje tada hrabrije pa izlaze. Ja sam ih vrebala pogledom na nekim svojim tajnim lokacijama uz Brezovicu, a one me se nisu bojale. Valjda su vidjele da nemam nikakvu pušku već neku platnenu vrećicu i unutra još nekoliko manjih plastičnih, jer nikad nisam znala što ću donijeti kući; divlje kupine ili dunje, možda plodove gloga ili šipka ili pak onu kruškojabuku kako sam zvala plod jednog drveta što je raslo na proplanku uz Obžev. Nisam tada baš puno znala o prirodi. Jednostavno sam je voljela. Voljela sam osamljene skitnje biciklom. Otkrivanja i odlaske "u nepoznato", a voljela sam i vrećice plodova koje sam donosila mami kako bih bila korisna "kupujući" time njen osmjeh u zalog za moje vožnje i lunjanja. Voljela sam i stari drveni most što se već godinama raspada i preskakala sam vješto s daske na dasku, jer se tada još nekako i moglo prijeći na drugu stranu, ako si znao gdje stati. Ponekad sama, a ponekad s prijateljicom pronalazila sam tamo, u toj slijepoj ulici miran kutak. Zavaljene u travi gledale smo oblake. Ponekad smo sjedile na nekom panju ili ostacima starih betonskih cijevi i smijale se. Pričale o ljubavi i problemima. O svemu onom što još nije bilo ispisano na stranicama dnevnika ispod kreveta. Divlja strana našeg djetinjstva odvijala se baš pod divljim kupinama. One su čuvale naše tajne svih ovih godina...

To je sjećanje na djetinjstvo tako neočekivano "izvukla" divlja kupina koju sam danas brala za džem. Skupljajući sitne plodove i ogrebotine mislila sam na slatki, ukusan namaz i na miris zemlje. Prema narodnoj poslovici "Lovrenčevo, svaka jama zdenčevo!" noći su doista hladnije, a dani pomalo kraći. Mirisi jeseni jačaju. Kuhinju je ispunio miris toplog voća. Miris smirenosti i doma.

Divlja kupina (kupinjača, crna kupina ili sl.) pojavila se u mom životu godinama kasnije kad sa tražila kako što zdravije provesti trudničke dane. Guglajući naišla sam na čaj od lista kupine koji prema pučkoj medicini sprečava razne probleme u trudnoći i sprečava pobačaj. Tada nismo ni skupljali ni brali ljekovito bilje, zasadili smo tek nešto ljekovitih kamenjarki oko kuće pa mi je prva pomisao bila: idem u ljekarnu po čaj! I tako sam objašnjavala teti za pultom što je to kupina: Ne, ne ono crveno u vrtu, crne bobice u šumi ili dvorištu, crvene se dok nisu zrele... al nije bilo tog čaja pa ga je naručila. Čim sam došla doma pogled mi je "uhvatio" kupinjak što se razrastao u mom dvorištu. Dakle, baš sam luda što kupujem nešto što mi raste pod nosom i tako... list kupine je označio početak. Među prvim biljkama koje smo počeli spontano brati i sušiti bila je kupina. List divlje kupine i list maline. Navodno su plodovi afrodizijak. U tu se svrhu žvaču i listovi. Žvakanje izdanaka i mladih listova pomaže kod odvikavanja od pušenja. Inače čaj pomaže kod proljeva, upale desni, temperature, za izbacivanje sekreta i sluzi, kod želučanih i crijevnih tegoba te pospješuje mokrenje. Mogli bismo ga "prisličiti" zelenom čaju.

Vina, sokovi i drugi pripravci od zrelog ploda također su zdravi i ljekoviti. Bogati su vitaminom C i koriste se za jačanje organizma. Kako bih sačuvala što više tih svojstava svoj džem od kupina radim tako da plodove izblendam s malo vode i propasiram. Ponekad preskočim pasiranje. U dobiveni gusti sok dodam malo limuna i po želji smeđeg šećera i tek što se pojave mjehurići umješam želin. Gotovo je u trenu pa jedva čekamo polizati zdjelu.

Plodovi kupine su superhrana (eng. superfood) koja po definiciji organizmu donosi puno toga dobrog zbog svojeg izvanrednog nutritivnog sastava. To znači da su plodovi kupine bogati antioksidansima (smanjuju rizik od bolesti i usporavaju starenje, tj. čine nas mladima), bogati vlaknima i kalcijem, kuhanjem ne gube na vrijednosti, a nisu kalorične. Sirovi sok od kupina iscijeđen u mom novom sokovniku za mene je pravi nektar. Spremam ga za zimu tako da ga zaledim. Nekad ga zasladim tako da dodam i koju krušku ili med, a nekad još namjerno stavim aronije i limuna da bude baš kiselkasto i gorko. Same kupine su slatke, a njihov tamni sok često završi na nečijoj majci. No, nije mi žao, osobito ako je to majica mog sina jer mi ga je najslađe gledati kako trpa svježe ubrane kupine u usta i skače po  dvorištu sretan kao da je progutao čistu energiju!