Polagano se jutra oviju u magle. Zemlja postane hladnija. Mi pohlepno upijamo te, sve nježnije, zrake sunca koje nam budu darovane. Toplina šalice čaja u rukama podsjeti nas da sreću čine male stvari.
Miholjsko ljeto i prkosno sunce, plodovi šipka zapleteni u dugačke paučine, vjetar koji sve češće zalazi u šuškavo lišće kukuruzišta, teški plodovi dunja koji padaju na vlažnu travu... jesen dolazi u velikom stilu. Bogatstvo plodova u prirodi, raznovrsne gljive što strpljivo čekaju svoj trenutak, ljekovito korijenje i gomolji, zeleno bilje koje je niklo nakon kasne košnje pokušava procvjetati u još jednom ciklusu prije prvog mraza, pred zimu. Jesen je lijepa. Topla i blaga dok ne krenu kiše...
Mirisi jeseni u kuhinji izmjenjuju se svakodnevno u želji da što više plodova udomimo i uskladištimo u svojim smočnicama, ormarima i zimnicama. Marmelada od šipka, slatko od dunja, džem od šljiva, sušeni vrganji, korijen valerijane za čaj, jabuke i menta, varivo od koprive, sok od cikle i kupina, kompot od bresaka, smokve, orasi i kesteni, trnine, glog... popis je dug.
Šipak (šipurak, plod divlje ili pasje ruže) izniman je izvor vitamina C koji se prema istraživanjima ne gubi kuhanjem. Marmelada od šipka jedan je od onih okusa bakine kuhinje. Sjećam se bakine plave platnene vrećice koji je nosila kad bismo nas dvije preskakale lokve u Lonjskom polju i među kravama izabirale grmove što većeg i crvenijeg ploda. Ta njena platnena vrećica bila je puno praktičnija od mojih najlonskih ili onih "od krumpira". Njena se nikad nije razderala i pogubila dragocjene plodove, elegantno prebačena preko ramena nije joj smetala dok ih je brala jednom rukom a drugom držala trnovitu granu. Nije se žalila na ogrebotine već je samo odmahivala glavom: "To je staračka koža... ni to niš." U priči bismo odlutale sve do Brezovice i često bi nas zahvatila već i noć dok bi se vratile kući. Pomalo mokre od večernje rose i magle što se brzo pomalja po Lučici u jesen. Onda bi se odjednom sjetila "da joj bu v peći gaslo i da se bu kuća oladila" pa bi mi žustrije zagrabile prema mostu i cesti. Ona je šipak sušila "v rolu" i prije ga uvijek oprala i očistila crno. Meni taj čaj i nije osobito fin. Pomalo je kiselkast, iako u mješavini odličan za zimsko vrijeme. Nekad kad bismo nabrale puno radila je i marmeladu. Godinama kasnije zamišljala sam njeno društvo dok sam lutala po šipražjima. U tim je sjećanjima puno topline i nježnosti, nešto onih dragocjenih zraka sunca i kapljica rose. Jesen je u meni snažna uspomena na bakinu plavu platnenu vrećicu za šipak ili pak klupko konca koje je stajalo tamo u zimskim danima a iz kojeg su rasle prekrasne paučine tj. "heklani mulineići" kako bi ona rekla. Sad kad sam i sama domaćica jasno mi je zašto joj se nije dalo raditi marmeladu. To je dugotrajan i fizički naporan posao ali je nagrada zlata vrijedna.
Marmelada od šipka (za oko 2 kg ploda dobije se oko 4-5 kg marmelade)
Očistiti i kuhati preliveno vodom dok potpuno ne omekša da se može tiještiti žlicom. Propasirati a ako je smjesa pregusta razrijediti s još malo vode. To je stvar iskustva i strpljenja. U dobivenu gustu tekućinu dodati šećera po želji i ponovno zagrijati na vatri. Za čvršći žele dodajte sredstvo za želiranje. Koštice je dobro isprati, a dobiveni sok možete koristiti još nekoliko dana iz frižidera.
Sušeni šipak za čaj
Plodove također očistiti i osušiti (u rolu, dehidratoru ili u kuhinji, pored peći) na niskoj temperaturi. Istući ili izmiksati u mikseru za orašaste plodove a potom ispuhati dlačice. Mišljenja su uvijek različita pa tako neki tvrde da su dlačice isto dobre ali čaj s dlačicama može izazvati iritaciju u grlu ili kasnije u crijevima pa se ponekad za šipak koristi naziv i svrbljivac ili srbiguzica.
Dunja je poznata po snažnoj sposobnosti želiranja. Kao i jabuka sadrži pektin stoga se marmelada od dunje radi "sama" što govori i njen naziv na portugalskom marmelo od kojeg je i potekao sam naziv marmelada. Dunje u našim krajevima rastu i u divljini. Kad teški žuti i tvrdi plodovi počnu padati sa stabla savršeno je vrijeme za pravljenje marmelade ili kotonjate - sira od dunje tj. slatkog od dunje.
Kotonjata (tal dunja - cotogna)
Kako smo prehranu s vremenom već znatno promijenili teško je odoljeti zamamnim mirisima jesenskih džemova i marmelada pa tako u svim receptima znatno smanjujem šećer i koristim onaj nerafinirani ili med. Kuhanje svedem na minimum. Svo bilje i plodove jedemo sirovo koliko je to moguće. Dan započinjemo blendanjem. Vegetarijanstvo pak nudi obilje raznovrsnih kreativnih recepata a nove ideje znače i nove okuse. Zbog novih saznanja i modernijih tehnologija ne želim odbaciti ona stara znanja. Nije sve staro pogrešno niti je sve novo uvijek bez greške. Pronalazimo ravnotežu i harmoniju u načinu života s prirodom. U skladu s tom filozofijom živimo zdravije i sretnije.
Nema komentara:
Objavi komentar