Valerijana |
Valerijana (Valeriana officinalis), odoljen, macina trava biljka je prekrasnog nježnog cvijeta s tonovima ružičaste. Na zelenim livadama ljeti njene zračne cvjetne kitice kao da lebde iznad ostalog cvijeća i bilja. U ljekovite svrhe najviše se koristi korijen koji se vadi tek kad nadzemni dio propadne a prve kiše namoče tlo i energija biljke odlazi u rizom. Površinski korijen djeluje pomalo raščupano i neozbiljno pa se s obzirom na veličinu cijele biljke zapitaš nema li on neku nadnaravnu snagu kad ju može držati tako uspravno cijelo ljeto. Valerijana voli vlažno tlo i blizinu vode pa je idealno odmah nakon vađenja korijena oprati ga u obližnjem potoku jer sitni korijenčići zadržavaju dosta zemlje.
Valerijanin korijen najpraktičnije je isprati u potoku |
sušenje korijena u dehidratoru |
Odmah osjetite njen intenzivan miris. Toliko je snažan i poseban da je i čak neugodan. Kažu da ga žene i mačke vole, a muškarci i psi ne. Posebno su mačke "lude" od njega jer sadrži kiselinu koja feromonski djeluje i hipnotizira ih. Nemam mačku pa nisam to doživjela ali meni je taj intenzivan miris i odbojan i primamljiv istodobno. Pomalo izluđujuće. Često navečer pripremimo čaj koji sadrži korijen valerijane. Osobito u zadnje vrijeme... Latinski valere znači biti dobro. Ona je prirodni sedativ, djeluje umirujuće i potpuno je bezopasna. Pomaže kod PMS-a, srčanih problema, poremećaja u prehrani, a osobito se upotrebljava za miran san. U današnjem stresnom načinu života i ubrzanom tempu brojne se misli roje u našim glavama i ne prestaju nas izluđivati u večernjim satima. Baš kad bi se trebali pripremiti za miran san i opustiti, misli kao za inat nezaustavljivo naviru i probijaju sve brane ne dopuštajući smirenje ni koncentraciju no uz šalicu čaja od valerijane otjerat ćete ih barem do jutra. Jutro je uvijek pametnije od večeri.
Odoljen je hrvatski naziv za valerijanu. A uz to je vezana i priča: Ovo ime otkriva magijske moći koje se pripisuju ovoj biljci koja raste na sjenovitim vlažnim mjestima. Mnoge majke i žene ušivavale su svojim sinovima i muževima korijen odoljena u vojničke uniforme da bi na frontu odoljeli neprijatelju i sigurno se vratili kući. Također vjeruje se da onaj tko nosi sa sobom korijen odoljena odolijeva urokljivim pogledima i zlim mislima. Da li vas ovaj korijen može zaštiti od neprijatnih i zlonamjernih ljudi ne znam, ali sam siguran da donosi miran san.
Ove smo godine po prvi puta vadili veću količinu ovog korijena kao da smo podsvjesno znali da će nam dobro doći. Baka već dugo nije bila dobro, a onda je postala "kraljica anđela", Sve još podsjeća na nju i njezina je prisutnost u našim životima snažnija nego prije. Nismo bili spremni na njen odlazak na nebo. Vezala nas je snažno svojom ljubavlju i sigurna sam da nam suptilno šalje neke tajne poruke, misli i znakove da nas i dalje voli i da nas zapravo nije niti napustila. "Baka je živa, samo ju ja ne mogu vidjet kao ona mene. U grobu je samo njena koža..." kaže Vito gotovo svakodnevno od 11. rujna. Sjećanja polako blijede kako vrijeme prolazi ali se isto tako snažno obojaju i vraćaju na spomen nekog izraza ili mirisa tek svježe pečenih kiflica. Valerijana nam je pomogla da izdržimo tugu, da ublažimo vlastitu ljutnju i prihvatimo njeno nestajanje s ovog svijeta. Da smognemo snagu kako bi odgovorili na svaki "zašto" i "kako" djeci koja je svakodnevno spominju i ostavila nam nadu da nas i dalje brižno čuva i voli makar negdje iza oblaka u prozraci sunca poput osobnog anđela čuvara.
Nema komentara:
Objavi komentar