Svakom roditelju sigurno je najveća
muka kad se dijete razboli. Od kašljanja i neprospavanih noći do čekanja kod
liječnika, straha od ponavljanja neke upale, temperature i odlazaka na
bolovanje. Kako mi već nekoliko godina „izbjegavamo“ liječnike, a naši su
klinci svaki dan u vrtiću bez „bolovanja“? Uspjeli smo tako što smo promijenili
prehranu korak po korak koliko je moguće s djecom: slatkiše i šećer sveli smo
na minimum, a mlijeko smo potpuno izbacili, dodatno smo uveli više voća i
zelenja. Gotovo svakodnevno odlazimo s djecom u prirodu, šećemo, planinarimo,
boravimo u šumi, puštamo ih da trče i valjaju se po travi, „kuhaju“ juhe od
blata i piju izvorsku vodu. Kad ipak počnu kašljucati tu je naš „ljekić“ kako
oni zovu domaće sirupe od bilja. Najomiljeniji od svih sirupa je sirup od
mladih izbojaka smreke. Vrlo ga je jednostavno napraviti, a radi se upravo sada
u svibnju kad crnogorica „pušta izbojke“.
Potrebno je nabrati izbojke smreke
(mogu se brati i izbojci bora ili jele). Naravno, uvijek budite pažljivi i provjerite
što berete kako ne biste svima znanu smreku zamijenili otrovnom tisom. Nabavite
neki dobar šećer. Obično koristim pravi smeđi šećer i bio šećer. U velike
staklenke redam red izdanaka red šećera i zadnji sloj treba biti šećerni. Sve
se malo jače stisne i zatvori. Stoji na suncu dok se šećer potpuno ne otopi, a
onda se procijedi i zatvori u staklenke koje se čuvaju na tamnom mjestu. Ako pak
želite izostaviti šećer može se isto raditi s medom. U tom slučaju pripravak
nije potrebno držati na suncu i dobit ćemo tzv. smrekin med. Sirupi su obično
gotovi za otprilike 3-4 tjedna. Nakon što se prvi puta otvori drži se u
hladnjaku. Uzima se po žličicu ili dvije, po potrebi. Energija prirode skrivena
u malim svijetozelenim vrhovima smreke daje nam zimi pravi štit. Slični sirupi
mogu se kupiti i u ljekarnama. Nama su ukusniji i učinkovitiji ovako
napravljeni od samo tri sastojka: smreke, šećera i puno ljubavi. Djeca ih sad
sama beru i rade i žele ih piti bez nagovaranja jer su im jaaaako fini.
Sirupi od bilja rade se svi na isti
način: red bilja, red šećera pa stajanje na suncu. U receptima starih travara
stoji da se staklenke zakopaju u zemlju dok se šećer ne otopi, no to je
nezgodno ako živite u gradu. Svaka je biljka drugačija pa treba poštivati
posebnosti kako bi napravili što kvalitetniji sirup. Tako možete raditi sirup od majčine dušice,
trputca, marulje, mravinca i sl. Majčinu dušicu potrebno je navlažiti jer je
biljka „suha“ no daje vrlo ukusan sirup. Trputac nije tako fin kao majčina
dušica ili smreka, no možda će vama biti baš taj najomiljeniji. Marulja je
gorka i bolje odgovara odraslima. Mravinac je intenzivnog okusa no ukusan i
djeci i odraslima. U sve takve sirupe po želji možete dodati i nekoliko kapi
propolisa.
Eterična ulja iz bilja djeluju na
naš ogranizam. Mladi izboji smreke bogati su smolom. Ona blagotvorno i
ljekovito djeluje na grlo, bronhije i dišne puteve, za jačanje glasnica i
pluća, za jetru, pomaže u borbi protiv gripe, hunjavice i prehlade pa i kod
upale mjehura.
Za nas nema boljeg sirupa i zato ga
radimo s veseljem svakog proljeća. Stajanjem se sirup neće pokvariti a ako se
kod otvaranje staklenke malo „zadimi“ to ne znaći da se pokvario nego da je „dozrio“.
Isto se može pojaviti malo plijesni na vrhu koju slobodno uklonimo. Smrekin i
borove izbojke uvijek berite u čistoj prirodi dalje od prometnica i nemojte ih
ispirati vodom. Staklenke je najbolje oprati u perilici za posuđe ili
sterilizirati u pećnici i tako ćete biti sigurni da će vaš sirup biti odličan. 
Nema komentara:
Objavi komentar