subota, 12. ožujka 2016.

Drvo Života ili Majka Zemlja

"Preporodom ljudskog duha ljudski rod naviknut će se da duboko poštuje i skrbi za sav život koji izrasta iz Zemlje." Victor Schauberger

Nekad se ljutimo na vrijeme. Zapravo, dosta često nam prognoza ni vrijeme nisu po volji. Ljeti je prevruće i sparno, pa nešto puše, opet ta kiša, kako se sve poremetilo da sad pada snijeg i tako... Ne stignemo uživati u trenutku. Trebali bismo se ugledati u djecu koja se za čas prilagode. I da usred ljeta zakrka metar snježine oni bi se ozarili od sreće i istrčali radit snjegovića ili malo lizat sniježne pahuljice. Mi odrasli sve moramo znati i planirati. Nema puno prostora za improvizacije. Ne želimo se pokoravati nikome a osobito ne prirodi. Nju smo kao davno pobijedili kad smo odustali od nje. Otkinuli se. Kao dovoljno smo pametni i sami. Zašto bismo jeli maslačak ili brinuli jesmo li zaista ubrali medvjeđi luk ili mrazovac kad možemo komotno i usred zime kupiti tikvice, razne salate i povrće u trgovini? Skroz lijepo izgleda a ni cipele ne zablatimo. Samo je malo plastično al uz nešto kulinarskih tehnika nije problem napraviti ukusan ručak. Istina, sva ta gnjavaža s prirodom za malo zelenja! Onda se ona još i kao nešto zainati pa nam snijegom prekrije dugo očekivane biljčice. I natjera nas da još malo čeznemo za proljećem. Tek da se podsjetimo tko je zapravo gazda. I koga treba poštivati.
Nije prirodno čovjeku da ide kontra prirode. Da ju ignotira i pravi se pametan. Da jede gumasto povrće začinjeno pesticidima izvan sezone. Ne trebaju  nam zapravo velike količine hrane ako je ona zdrava i puna vitamina. Nezagađena i divlja. Iskonska. Baš ona koja nam je zapravo potrebna. Kao što majka koja zna što je najbolje i najzdravije za njeno dijete. I priroda zna.
Zaista uživam u tim sitnim radostima. Volim i malo blata na gojzericama i crvene dječje nosiće. Volim prostrane livade i tajanstvene puteljke. Idući njima otkrivamo svoje skrivene mikrokozmose. Utočišta. Naučimo slušati tišinu i osluškivati vlastite korake. Divimo se umjesto da se ljutimo. Opuštamo umjesto da se brinemo. Zastanemo umjesto da se vječno žurimo. Dišemo. Hrani nas sunce i izvorska voda. Nekad je potrebno malo da bismo postigli više. A kad naučimo gledati i tražiti vidjet ćemo i pravo izobilje hrane. Važno je povezati se.
Povezujući se s našom iskonskom majkom - Majkom Prirodom doživjet ćemo i samog sebe. Otkriti sebe. Tako nas neki zabačeni šumarak liječi od svih bolesti modernog doba. Dendroterapija. Drveće nas iscjeljuje sitnim česticama - fitoncidima koje ispušta da bi zaštitilo sebe. Kao zračni antibiotik. Nekoliko udaha dostatna je doza za nekoliko mjeseci zdravlja. 
Povezivanje s trosjedom ne vodi nikud iako je i on svojedobno bio možda i pravo živo drvo. 




EYWA: Eywa se teško može nazvati bogom u kakvog vjeruje većina stanovnika plave planete. Kada bi se već moralo porediti Eywu sa nečim što poznajemo na našoj planeti, to bi vjerovatno bila sama majka Zemlja. Na'viji se ne klanjaju niti obožavaju Eywu, prije bi se moglo reći da se radi o poštovanju i zahvalnosti na životu kojeg ovo božanstvo čuva.


Nema komentara:

Objavi komentar