Čarobna svjetlost... into the light

Neka mjesta na svijetu imaju posebnu energiju. Osjećaj smirenosti i opuštenosti, ljubavi i neopterećenosti, nekako nadzemaljski, gotovo čarobno... Kako je fotić uspio uhvatiti tu svjetlost zaista ne znam. Ni Igor koji je fotografirao ne zna kako bi objasnio taj trenutak. Igra svjetlosti, lom sunčevih zraka kroz tunel od drveća, ulazak u tu svjetlost i smiraj, kao u timeshiftu. Onaj osjećaj bezbrižnosti i sreće kojem težimo udahnula sam sasvim neočekivano i neplanirano šečući blatnim putem kroz sjene bagrenja u Hrvatskom Čuntiću na putu od groblja prema samostanu. Nisam nikada do sad bila na tom mjestu. Šetali smo neplanirano puštajući djecu da trčkaraju. Brali smo izdanke bljušta, slikali još neko ljekovito bilje, sreli smo lovca Peru koji je baš krenuo u lov i koji je pogledavši Igora zaključio: Čekaj, ti si Žilić, iz Srnakove, imate kuću kraj "Štuke"... Tako toplo, pozitivno, kao kod kuće, osjetiš ono što nedostaje onima koji su otišli, ono čemu se vraćaju, ono što nas vuče, neobjašnjivu vezu čovjeka i zemlje, duh vremena sačuvan u korijenju bilja i kamenu. Osjećaj doma. Mjesto pod suncem kojem pripadaš i koje pripada tebi. Ta te svjetlost pronalazi i slijedi, razmiče oblake, probija se kroz krošnje, traži te da te obasja, da ti preda svoju toplinu. 

Hrvatski Čuntić je selo tek 12 km od Petrinje. Od tamo su Igorovi korijeni i djedovina, imanje koje ponekad posjećujemo, izvori pitke vode, franjevački samostan  i Župna crkva sv. Antuna Padovanskog i fra Petar Žagar koji nam je govorio o ljekovitom bilju kad nismo znali gotovo ništa. Kanili smo tamo krstiti djecu, ali smo zbog papirologije ipak odustali. Ime Čuntić spominje se još u 13. stoljeću. Srednjovjekovni burg (stari grad) i danas ponosno pokazuje ostatke Čuntić - kule. U blizini su Klinac i Pecki - grad, kule i zidine Stare Hrastovice s impozantnim ruševinama Crkve sv. Duha. Nekadašnji sustav obrane od turskog osvajača. Naša Banovina ima bogatu povijest i kulturu. A ljudska je mašta isplela priče i legende o takvim mjestima.

Legenda o jezeru Pecki priča pjesnik Ivan pl. Trnski i u svojoj baladi govori o nesretnoj ljubavi i prokletstvu kao i o nestanku ovog jezera. Iz pastirske idile nastala je tragedija u kojoj je voda progutala sve sudionike ove zlokobne radnje. Grijeh žene i njeno prokletstvo uzrok je stalnog šuma jezera, kako to narodni pripovjedači vjeruju.

Druga legenda je o strašnoj noći na Klinac gradu o kojoj govori povijesni roman Zvonimira Pužara.

A legenda o hrabroj Cvijeti Brestovskoj govori o ljubavi i domoljublju i kako je poginula sa mačem u ruci kako ne bi postala turska robinja, o nestanku jedne romantične ljubavi, o smrti i nastanku legende.

U smiraj dana čula su nekako izoštrenija. Boje su toplije. Oblici varljivi u dugim sjenama. Legende oživljavaju u mislima. Granica između stvarnosti i iluzije sve je tanja. Duhovnost ovog mjesta nije samo u zidovima samostana, gotovo sam sigurna. Ljudi koji tamo žive srdačni su i s osmjehom pozdravljaju, mašu uvijek želeći dati koristan savjet dobronamjernom prolazniku. Nema toga danas svugdje.

Into the light, into the light... bez photoshopa (stavila sam samo logo), bez leća i trikova.

Zanima vas povijest? Budite dio Perunove družine i pođite s nama putevima mitova i legendi petrinjskog kraja. Perun - dodir prirode