Voda je izvor života

Jedan dan kiša je padala dva dana... zaredale Majske kiše ovih dana. I nikome nije pravo vaditi zimsku jaknu po neznamkojiput ponovno iz ormara. A proljeće je takvo. Kvari nam planirane aktivnosti i događanja i skupove i raspoloženje. Zato djeca uživaju bez opterećenja. Kako je samo slatko skakati po lokvicama, gledati u nebo dok pljušti, polizati kapljice s ograde samo mami za inat. 

Sjećam se definicije još iz osnovne škole: Voda je tekućina bez boje, mirisa i okusa. Ne znam baš... Tekućina zaista jest al koliko god bila prozirna voda nikako nije bez boje. Točnije je valjda da sadržava sve boje i sve njihove nijanse. Njen miris ne bi se trebao osjećati jer u slučaju da smrdi nije pitka. No izvorska voda ipak ima miris svježine i okus. Nježna je i mekana. Podatna. Bezopasna u svojoj mirnoći. Čarobna u igrama sa svjetlošću. Zavodljiva u svom toku i zaigrana u slapovima. Veličanstvena u kreacijama koje tvori. Nezaustavljivo snažna kad nabuja.  Tada zaobilazi svaku prepreku, ruši ono što joj je na putu i moćno pronalazi svoj tok usprkos čovjekovim planovima. Budi moja voda... i čuvaj je kao kap vode na dlanu!

Voda je srž svega, jer voda je sve i sve se u nju vraća. Ona je osnovni uzrok svemu postojećem. Tako je zapisao Tales iz Mileta (628. – 528. godine prije nove ere), grčki filozof kojega smatraju i najstarijim filozofom na evropskom tlu.

U Petrinji ima puno izvora. Mnogi od njih ne presušuju tijekom godine. I kad se ostvari novi projekt bit ćemo jedan od rijetkih gradova koji piju izvorsku vodu. Mnogi je piju tak i tak jer im nije teško otići do jednog od izvora i obnoviti zalihe za par dana. Zdravije je. Voda s izvora ima živu energiju. Voda je izvor života. Živa je. Prirodan element koji je ključan za naš život. Gotovo je u svemu što jedemo i pijemo. Pa i naš planet uglavnom je sačinjen od vode. Voda je iznad nas, oko nas, ispod nas i u nama.

Voda je pravo bogatstvo Petrinje. Svjedoče tomu i plave izviđačke uniforme: takvo je pravilo za porječane. Tamo gdje se Petrinjčica ulijeva u Kupu kupuli smo kuću. Kraj stare klaonice i vjerojatno buduće gradske knjižnice. Na šetnici kod drugog mosta skreneš i u Galeriju Žilić dođeš pogledati nova umjetnička djela. Naš akademski slikar  Davora Žilića prozivan je često kao slikar vode jer ju zna naslikati tako uvjerljivo. Iako on sam kaže da zapravo ne slika ni oblike i predmete ni boje već svjetlost. A kad se Voda i Svjetlost spoje nastaje čarolija prava:

"Gle, jedna duga u vodi se stvara

i sja i dršće u hiljadu šara." (Dobriša Cesarić: Slap)

https://davorzilicfineart.wordpress.com/2015/05/20/strolling-down-the-river/