"Ne vridi, to je divje..." rekla bi moja nona kad bih ja sva entuzijastična donijela neko "svoje" otkriće doma "na uvid". Divlja smokva, crni kim, plod pasiflore ili marakuja, drača, muškatna kadulja... uvijek je bilo manje vrijedno od onog uzgojenog i kupovnog, podcijenjeno, bezvrijedno...
Za bagreme mnogi kažu da je to beskorisna biljka. Al takvo što ne postoji, so...
Bagrem (Robinia pseudoacacia) je koristan jer zadržava tlo da ne erodira. Invazivno se širi stvarajući šume bagrema, akacije ili agacije. One u proljeće šireći opojan miris otkrivaju svoje cvjetne grozdove. Brda se prošaraju mekom bjelinom pa se čini kao da su se oblaci zapleli u te njegove trnovite krošnje. Poput tajne ljubavi sjedinjeno i neprohodno. I dok se trnjem prikiva za oblake a korijenjem steže zemlju pod sobom negdje na pola puta, ni na nebu ni na zemlji, neodlučno zavodi svojom zaglušnom mirišljavošću. Toliko opojno i intenzivno da izaziva glavobolju. Mami pčele koje mu tako i tako ne mogu odoljeti. Bagremov je med ljekovit i cijenjen a često se daje djeci jer je ukusan i sladak. Dugo ostaje u tekućem stanju i primamljivo je zlatne boje. Uz večernji čaj od kamilice i žličicu bagremovog meda snovi su ugodni i opušteni.
Svi dijelovi su otrovni osim cvjetova. Od njih se radi sirup, suši se za čaj, koristi u parfemskoj industriji, a pohan ili sirov ukusan je dodatak jelu. Nije to umišljena biljka. Raste tamo gdje je drugima ispod časti ne birajući posebno. Uz prašnjave ceste, zarasle šumarke, neplanirane samostvorene šume. Simpatičan i nježan na prvi pogled no skriva bodlje posvuda. Poput nekog djeteta koje nezaštićeno i zapušteno odgaja samo sebe na ulici. Bagremi su stvorili svoju obranu. Otrovno za nepoznate a zdravo za one koji ga prihvaćaju i vole. Mnogi su tražili svoje utočište uz neke divlje šumarke, u sjeni bagrema oplakali nesretne mladenačke ljubavi, a bagrem ih je gledao iz prikrajka. Nisu bili svjesni tog pogleda tada no miris bagrema podsjeća na djetinjstvo, na šumarke. Sapleo se u naša sjećanja istim onim trnjem. Ti bagremi su dio nas.
Ovi petrinjski bagremi čuvaju i mnogo mračnije tajne, ratne rane, sudbine i donedavno zaostale mine. I nakon što su šume bagrema prokrčene i očišćene bagrem ponovno niče nepobjediv. Budi uspomene, podsjeća. "Ne lomite mi bagrenje, bez njih će me vjetrovi otpuhati..." Đ. Balašević
Nema komentara:
Objavi komentar