Make Art, Make Love, Make Tea!

Idemo na kavu? Idemo... onda pijemo što volimo. I veselimo se tom pitanju jer to znači druženje, čakule, istresanje onog što nas tišti, malo mira, odušak nakon žurbe i posla. Nema bolje terapije nego razgovor s prijateljicom. Ili slatkog ogovaranja koja počinju s: klinci me izluđuju, onaj moj opet, kak' se ova danas obukla k'o da ju je poplava izbacila... i smijeh. Pa nek' imamo i bore al' da su od smijeha.

Meni je kava oduvijek bolje mirisala nego što je imala okus. I tako je nisam ni pila. Mislim, nisam je pila sve dok s frendicama nisam počela ić' na kavu. Zapravo mi je finiji čaj al' se u kafiću dugo hladi i imaju samo voćni i od kamilice.

A sa ženama je tako. Puno bismo htjele i da je baš onako kako smo zamislile. Dogovaramo se mi tako jednom. Idemo danas na kavu poslije škole (posla - mi smo učiteljice)? Može, al' baš sam oprala kosu. A dobro sjedit ćemo vani u jaknama ionak' je već dosta sunčano. Na kraju pijemo čaj od mente i zeleni pa nek' se hladi, neće klincima bit ništa ak' budu pet minuta dulje u vrtiću. Dok se hladi jedemo limun i med jer to tak' i tak' ne stavljamo u čaj. I fora je jer nas čaj grije kad je sunca nekud nestalo, a i zapuhalo nekako neugodno. Baš nas briga jer imamo tema i za tri šalice čaja. Navalile sunčane naočale i nadovezujemo priče, slažemo se, razmahale se, glasno raspravljamo (profesionalna deformacija) i uživamo. Čaj nekako odličan makar je zapravo neko sijeno. Ni upola k'o onaj domaći pažljivo ubran i sušen al' nekako slađi iako nismo stavile med. Ima poseban sastojak, moćan tajni dodatak. Pogađate? Ljubav! Prijateljstvo, neraskidiva veza dvije ženske duše. Bogat je onaj koji ima prijatelja. Ponekad se te duše prepoznaju u jednom pogledu. U sasvim usputnom komentaru. U nekom djeliću sekunde kad osjetite da vas od svih, u prostoriji punoj ljudi, zaista sluša samo jedna osoba. Prijatelj. Uz dobro društvo iskrenih prijatelja nije ni potrebno više od šalice čaja. Ona je tu kao dio druženja. Topla šalica u našoj ruci sudjeluje u filozofiranju. Mirisna para koju udišemo djeluje meditativno. Gutljaji koje otpijamo s vremena na vrijeme uklopljeni su kao poveznice u razgovoru, poput zareza u rečenicama. Oparak biljke ubrane pred koji mjesec priča priču. 

Čaj pijemo i kad smo bolesni. Kad nam ne pomaže drugi lijek. Pijemo ga i kad želimo smršaviti. Onda vjerujemo u njega. Postaje čudesan napitak. Skoro da možeš osjetiti kako se tope tvoje masne stanice svakim toplim gutljajem. Nema boljeg za želudac od stolisnika i on će ti sigurno pomoći. Popij crni čaj on zatvara. Daj to oko isperi kamilicom, pusti ti šta oni kažu da te bapske vračarije nisu točne. Nemoj pit' mentu navečer nećeš moć zaspat. A za kašalj majčinu dušicu, možeš i kadulju. Kupi si Uvin i proći će ti upala. Čaj od šipka ti ima C-e vitamina, a od koprive željeza. Šalica čaja od hmelja i da vidiš kak' ćeš zaspat. Može i valerijana. Za dobro raspoloženje gospina trava. Kim, anis, komorač su odlični za djecu i grčeve. Rooibos piju djeca od rođenja u Africi jer nema teina ni tanina. Ma, šta god da vam je ima neki čaj. Nekad mješavina, al' pomaže i potpuno je prirodna. Zdrava i nije skupa. Samo skuhaš i piješ. Nije ni neko kuhanje već preliješ vrućom vodom i pričekaš. Zapravo, ne moraš bit bolestan da bi pio čaj. I mnoge se bolesti mogu spriječiti prije nego i počnu. Ritual pijenja čaja ujutro, popodne ili u hodu, kad želite nešto toplo i mirisno što će vaše misli ponijeti na cvjetne livade ili pak planinske vrhunce.
Kako tek prija šalica toplog čaja dok planinarite punog ruksaka gazeći snijeg! Fino vas grije i dok sklupčani na svom omiljenom mjestu pod dekicom čitate knjigu. Čaj krijepi.
Zato: Make Art, Make Love, Make Tea!