Tko se boji vuka još?

Fotografija iz neke druge priče, ali dobro se uklapa u temu.
Hvala prijateljima D. i A. na glumljenju straha.

"Nego momci! Pripazite ima ovdje vukova!" - rekao nam je jedan dobronamjerni čiča u živopisnom selu na Zrinskoj gori. Znali smo da tako započinju najgori horori, ali s obzirom da to nije bio film samo smo se osmjehnuli i rekli: "Ma znamo. Mi bi ih i htjeli vidjeti.". Čovjek je u nevjerici odmahnuo rukom i zavrtio glavom, a nas trojica prijatelja uputili smo se u avanturu. Naravno vratili smo se živi i zdravi. Vidjeli smo vučje tragove u blatu. Hodali njihovim stazama, ali ih nažalost nismo ugledali. Rijetki sretnici jesu. 

"Htjeli bismo s vama u prirodu, al' bojimo se zmija." Ne bi vjerovali koliko nam je ljudi to reklo. Ne vrijede niti uvjeravanja da taj strah nije na mjestu i da nije logičan. Ljudi se i dalje boje. Nisu samo vukovi i zmije izvori strahova. Tu su i medvjedi, veprovi, pauci... i tko zna što još. Na sve nas upozoravaju kad idemo u prirodu. Da li nas je strah? Pa baš i ne. Nije to zato što smo mi iznimne hrabrosti. Nije to niti zato što u svom neznanju vidimo svijet (čitaj prirodu) kroz "ružičaste naočale". Mi jednostavno ne vidimo zašto bi priroda izvan civilizacije bila opasnije i strašnije mjesto od urbanog prostora,

Vučji trag na Zrinskoj gori
daleko od bilo kojeg sela

Okrenimo priču i postavimo stvari drugačije. Idete s izleta ili kampiranja i vraćate se u grad. Naletite na prvog čovjeka kojeg vidite u gradu i on vam kaže: "Nego ljudi, pripazite! Ovdje ima automobila, opasnih prometnih cesta. svakakvih ljudi, žica pod naponom, fasada koje padaju na glavu (samo za Petrinjce, ali još vrlo kratko), u trgovinama se prodaje po život opasna hrana..." Zašto nas nitko na to ne upozorava? Zato što je to svakodnevica? Zato što smo se na to navikli?

Da. Kažu da je bolje zlo koje poznaš od onog kojeg ne poznaš. Ljudi u gradovima (pa i u većini sela) izgubili su kontakt s prirodom. Sve im je više manje nepoznato, a na nepoznato uvijek reagiramo strahom i zaziranjem. 

Upoznate li prirodu malo bolje vidjet ćete sve njene ljepote. Predivan čist zrak koji vam puni pluća i naposljetku svaku stanicu u tijelu zdravljem. Cijeli spektar boja koji nas ozdravljuje. Zelena koja smiruje jedan je od najboljih antidepresiva koji postoje (uz bok gospinoj travi). Žubor potoka, pjev ptica, šum vjetra hrane naš duh. Izvorska voda potpuno drugačija od one mrtve dezinficirane koja kroz boljedaneznamokakve cijevi dolazi u naše domove. Puna okusa i života krijepi i oživljuje organizam. Bilje koje nam daje lijek i hranu.... 

Ipak nije ona uvijek predivna i idilična. Zna biti strašna i nemilosrdna. Zna biti ružna i nepristupačna, ali kad ju upoznate shvatit ćete da je ona ustvari potpuno neutralna. Takva je kakva je. Ne treba se protiv nje boriti niti ju mijenjati. Priroda je tu gdje je i djeluje po svojim zakonitostima koje tek treba upoznati. Ima svoja pravila i cikluse kojima se moramo prilagoditi. 

Jedan zaselak na Zrinskoj gori

Učenjem o prirodi ni njena ružnija strana neće biti tako strašna, a lijepa, idilična bit će još ljepša. 

Naravno teško je uživati u nečemu kada vas ometaju predrasude i strahovi uzrokovani neznanjem i neiskustvom. Zato ponavljam, učite o prirodi! Dobre su knjige i internet, ali učite o njoj na licu mjesta, u prirodi. Proučavajte ju i upoznajte ju bolje. Slično je kao kad upoznajte drugu osobu. Prvo imate niz predrasuda, niti malo emocija, ali što ste dulje zajedno sve više razumijete tu osobu i kroz to poznavanje sve vam je više stalo do nje, razumijete ju. Bez obzira kuda taj odnos išao znat ćete tko je ta osoba i poštivat ćete to. Tako je i s prirodom. Upoznajte ju. Osjetite da ste dio nje jer JESTE, koliko god daleko pobjegli u tzv. civilizaciju. Ona je tu u vama jer ste vi neodvojivi dio nje. Ako je tako, nemate se čega bojati. 

Kažu da kad uđete u šumu prvo stablo na koje naiđete dojavi ostalima tko ste i zašto ste došli. Kao dobar pas čuvar zna s kojom namjerom ulazite. Uđete li u šumu s pozitivnim stavom spremni postati dio nje i tako uživati priroda će vam to vratiti. Nema mjesta strahu. Otvorite oči i srce i zavolite i poštujte prirodu. Pobijedite svoje fobije, bili to zmija ili vuk. Meni su podjednako dragi. Vjerujte bit će i vama.
Perun - dodir prirode